Svake se godine u Bosni i Hercegovini pojavi oko 30 novih hafiza Kur’ana
Razgovarao: Admir Lisica
Ammar Bašić rođen je 6. aprila 1989. godine u Derventi. Hifz Kur’ana položio je tokom 2007. godine kao učenik Gazi Hurev-begove medrese. Završio je Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a trenutno obnaša funkciju profesora u Gazi Husrev-begovoj medresi. U javnosti je poznat po svojim motivirajućim govorima koji posebno plijene pažnju kod mlađe populacije. S hafizom Ammarom Bašićem razgovarali smo o mladima, izučavanju Kur’ana, bitnosti kontinuiranog djelovanja, zadnjoj trećini u mjesecu ramazanu…
STAV: Kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi svakodnevno se susrećete s mladim generacijama, a, primjetno, Vaša javna obraćanja u velikoj mjeri posvećujete upravo ovoj populaciji. Kako gledate na trenutno stanje mladih i njihovu perspektivu?
BAŠIĆ: Mladih koji vjeru uzimaju kao najljepši i najzdraviji sistem života sve je više, hvala Allahu. Ali isto tako, veliki je procent i onih koji pesimistično gledaju na život, očekuju da drugi rješavaju njihove probleme i neozbiljno se odnose prema svojim bogomdanim kapacitetima. Mladi ljudi trebaju biti generator promjena u jednom društvu, da izgaraju za određenu ideju. Nevjerovatno mi je kada upoznam mladića ili djevojku koji ne žudi da “mijenja svijet”. Naravno, za to su mnogo krivi i oni koji mladim ljudima ne otvaraju šanse, u edukacijskom, poslovnom, društvenom aspektu. Vjerujem da naša Bosna i Hercegovina može biti mjesto u kojem će mladi ljudi dobiti pravu šansu da pokažu svoje vještine, posebno jer me moja vjera uči da je optimizam način života. Dva su glavna faktora da do toga dođe, a to je da oni koji su na vlasti, kao i oni koji mlade rađaju, odgajaju i poučavaju posvete svoju energiju toj generaciji, a drugi je faktor da mladi preuzmu inicijativu i ne smatraju se nesposobnim da ovdje naprave perspektivu. Suštinski je problem što i mladi i stari očekuju da se bez njih desi jedan od ova dva faktora, a, ustvari, radi se o procesima koji su isprepleteni i koji jedan drugi nadopunjavaju i nikako ne može doći do realizacije jednog bez drugog.
STAV: Koliki je interes među mlađim generacijama za učenjem Kur’ana?
BAŠIĆ: Globalizacija je donijela to da se lahko neki trendovi prenose iz države u državu, društva u društvo, pa je tako jedan od trendova i sve veća posvećenost mladih ljudi Kur’anu. Recimo, svake se godine u Bosni i Hercegovini pojavi oko 30 novih hafiza Kur’ana. Prije agresije na BiH bilo je hafiza, ali ovaj procent bio je nezamisliv. Razlog zašto se mladi vraćaju Kur’anu ogleda se u tome što u njemu pronalaze svoj duhovni smiraj nakon pokušaja da isti nađu u grijesima i nemaru. Treba pohvaliti i istaći napore Islamske zajednice da preko džemata, škola Kur’ana, “Mreže mladih” i mnogih drugih projekata institucionalno Kur’an stavi u fokus razmišljanja svih ljudi, ali prije svega mladih. Kur’an je božanskog porijekla i taj “sveti kod” u njemu nikog ne ostavlja ravnodušnim. Svakome preporučujem, bio musliman ili ne, da makar jednom u životu pročita prijevod Kur’ana.
STAV: Bili ste jedan od urednika učeničkog lista Zemzem, koji je nedavno obilježio pedeset godina postojanja. Da li je takav vid aktivizma imao utjecaja na Vaše profesionalno usavršavanje?
BAŠIĆ: Naravno da jeste. U Zemzemu sam kalio svoj spisateljski talenat, iako sam po prirodi tip koji više voli verbalno izražavati svoje stavove i emocije. Uredništvo mi je pomoglo da naučim organizirati određenu ekipu i imati ideju vodilju na putu do nekog cilja. Savjetujem svakome da proba još u osnovnoj ili srednjoj školi da piše za školski list, neke novine, pa čak i na društvenim mrežama, jer Pero i Riječ jesu snage kojima se svijet mijenjati može. Ako mi ne vjerujete, pogledajte kako vam se raspoloženje promijeni kada čitate zanimljivo štivo, dobru knjigu ili tekst; a isto tako, pogledajte kako nečija ružna riječ ili negativan tekst ostavlja taman trag u vašem dnevnom raspoloženju.
STAV: Koliko je bitno za jednog vjernika da u svojim djelima ima kontinuitet, bilo da se radi o ibadetu ili drugim dunjalučkim obavezama?
BAŠIĆ: To je jedna od najvrednijih, a istovremeno i najtežih osobina za izgraditi u čovjekovoj ličnosti. Arapska poslovica kaže: “Ustrajnost je najveći keramet (čudo).” Poslanik islama nas uči da je bolje malo djelo na kojem se ustraje nego veliko koje se uradi jednom. Primjer ovog jeste i kapljica vode koja, kada dugo kapa na asfalt, načini udubljenje na njemu, a kada bismo istu količinu vode prosuli na taj asfalt, ne bi se taj efekt ostvario. Omladincima ja to pojasnim kroz fudbal, koji oni uglavnom prate. Npr., ima mnogo nevjerovatnih fudbalera koji “eksplodiraju”, ali su Messi i Ronaldo najbolji, najviše zato jer su već deset godina u kontinuitetu na istom nivou. Zbog toga, ustrajnost treba da nam postane cilj. Vjernici koji uđu u Džennet, po islamskom učenju, tamo će vječno biti zapravo jer bi oni bili Allaha svjesni kada bi do Sudnjeg dana živjeli, dakle, imali bi kontinuitet vjerovanja, bez kalkulisanja. Isto važi i za one koji će biti po pravdi kažnjeni, takvi bi, da do Sudnjeg dana žive, uvijek bili ohole inadžije koje negiraju Boga. Dakle, nas određuju naše konstante, a ne incidenti. Vjera, obredi, dobrota, pravednost, ambicije trebaju biti naše konstante. U tom slučaju, nije problem kada čovjek i pogriješi, ima loš dan ili izgubi ambiciju – sve dok takvi osjećaji ne postanu njegov način života. Ono što radiš svaki dan – to si ti, a ono što radiš ponekad – to si mogao biti.
STAV: U prethodnim danima smo se mogli uvjeriti da su naši džemati ispunjeni u vremenu namaza i mukabela u dosta većem broju nego je to slučaj mimo mjeseca ramazana. Kako da ovu praksu prenesemo i na našu svakodnevicu nakon ramazanskih dana?
BAŠIĆ: Ramazan ima svoj poseban miris i Božiji bereket (blagoslov). Posebno vrijeme u kojem sebi kažemo da možemo biti bolji i postupati ljepše. Ramazan je “skener” koji nam kaže da nije sve do šejtana, jer njegovih utjecaja u ramazanu nema kao inače. Jedan od znakova primljenog ibadeta u ramazanu jeste da se s dobrim djelima nastavi i nakon ramazana. Onaj ko je istinski postio, išao na namaz i mukabelu osjetio je ljepotu i zadovoljstvo u duši, te neće dopustiti da ga taj osjećaj napusti. Bojim se da većina ljudi formalno shvata vjeru, vjerske propise, pa čak i sam ramazan, gdje u prvi plan dolaze bogate sofre, promocije “ko je s kim dobar”, samoisticanje jer se posti ili daje sadaka, te zbog toga nakon ramazana mnogi ljudi ostave namaz, dobra djela općenito i vrate se grijesima. Onaj ko iz ramazana izađe bolji nego što je u njega ušao istinski je postio i njemu Bajram zaista postaje Bajram.
STAV: Trenutno smo u posljednjoj trećini mubarek-mjeseca ramazana, u čijim se neparnim noćima traži noć objave. Na koji je način nabolje iskoristiti ovaj period?
BAŠIĆ: Lejletul-kadr jeste noć početka objave Kur’ana. Skrivena je u zadnjoj trećini, jer nas kroz to Allah učini da Ga tražimo, da čeznemo za Njim i Njegovim zadovoljstvom. Dakle, prva stvar jeste kucati na vrata Božije milosti. Mi smo za dunjalučke interese spremni danima, mjesecima ići nekome i kucati na njegova vrata dok nas ne primi, ugosti i pomogne; a kada govorimo o Allahu i Njegovoj milosti, odnosimo se prema tome često prema kao pijaci na koju samo, eto, “što moramo” svratimo. Smisao je da srce spozna Njegovu veličinu, a svoju manjkavost. Do tog cilja najbolje je što više učiti dove tražeći oprost za svoje grijehe, obavljati namaz u džematu, klanjati nafile u samoći noći i najvažnije: otvoriti srce prema Kur’anu. Uzrok naše duhovne snage, ali i slabosti ovisi od naše veze s Kur’anom. Mjesec ramazan vrijeme je u kojem nam Allah daje podršku da popravimo svoj odnos prema Njemu i drugima, te samim tim sebe usrećimo. Gospodar je, u biti, i stvorio ljude da bi im se smilovao i usrećio ih. Ključ te sreće je u našim rukama i čvrstoj odluci da Mu se želimo vratiti dok smo živi jer će Mu se svi vratiti kada odu s ovog svijeta.
