Susret čovjeka i prirode: Duhovna kriza modernog čovjeka

Ekologija u islamu

Osvrt na knjigu “Susret čovjeka i prirode: Duhovna kriza modernog čovjeka” autora Seyyeda Hosseina Nasra

Ekološka etika i ideologije modernog čovjeka

Čovjek savremene epohe ili modernog doba je biće koje gradi,konstruira i usavršava umjeća tehnološke primjene ne misleći pri tome na posljedice na životnu sredinu i okoliš te na ostale svjetove koji ga okružuju. Pojedinac i društvo se nalaze na raskrsnici etičkih i ideoloških svjetova u kojima bitišu te su vrlo često u sukobu sa unutarnjih glasom savjesti zbog načina na koji provode svoje živote.

Jedna od živih rana na savjesti modernog čovjeka jesu i problemi ekološke prirode zbog kojih umiru ili se bolesna rađaju djeca u manje razvijenim zemljama a sve zbog nemarnosti čovjeka Zapada. Dakako, krivnja ide i na sve ostale koji imaju cilj življenja da im životi budu prepuni užitaka i tehnološke udobnosti na uštrb zdravlja geoekosistema u kojima svi živimo. Svi smo svjedoci patologije ponašanja velikih korporacija koje odlažu industrijski otpad u okeane i u blizine izvora čiste vode te pri tome nastaje lanac događaja ili domino efekat u kojem umiru mnogi mikroekosistemi od čije važnosti zavisi zdravlje cijele planete Zemlje. Da bih se razumjeli i ispravno detektovali uzroci ovakvog patološkog ponašanja čovjeka današnjice potrebno je otići u prošlost i vidjeti šta je čovjek toga doba žrtvovao za radi udobnosti i lakoće življenja.

Posljednjih nekoliko decenija na svim stranama svijeta veliki umovi upozoravaju čovjeka moderne epohe da zastane i razmisli o etičkim izborima i odlukama sa kojima se svakodnevno susreće prilikom tehnologizacije i načina trošenja prirodnih resursa. Dakle, od nedavno je način i stepen tehnološkog življenja postao problem etike i religijskih etičkih sistema te se pokušavaju pronaći načini izbavljenja čovjeka-pojedinca ali i društava iz stanja u koja se sam doveo. Sve gore prethodno rečeno se može smatrati jednom vrstom prologomene iliti uvodnim riječima govora o knjizi koja tretira problem čovjekovog otuđenja od prirode odnosno knjige pod nazivom Susret čovjeka i prirode (Duhovna kriza modernog čovjeka) iznimno cijenjenog i poštovanog pisca, filozofa, teologa islama šiitske grane, porjeklom iranca, američkog profesora Seyyeda Hossaina Nasra.

Priroda Nasrove knjige i njene naučno-teološke dimenzije te njen cilj

Knjiga pod nazivom Susret čovjeka i prirode je nastala kao niz nekoliko predavanja profesora S.H. Nasra tokom 1966. godine na Univerzitetu u Čikagu,a za cilj su imala da istraže veze između prenaseljenosti ljudske populacije i prerazvijenosti Zapadne nauke i tehnike koja se ”otela” kontroli i duhovne dimenzije čovjeka koju propagiraju sve svjetske religijske tradicije, uključujući i islamsku duhovnu tradiciju.Verzija knjige tretirane u ovom tekstu jeste njeno drugo izdanje (2001.g) prevedeno na bosanski jezik pod pokroviteljstvom Rijaseta Islamske Zajednice BiH i njene izdavačke kuće El-Kalem a prevod i pogovor je uradio cijenjeni profesor dr. Enes Karić.

Neke od dimenzija knjige su:
A. ,,Sekularizirana teologija” i njena antiteza sakralnog značenja nauke i ljudske misli,
B. Historijski uzroci i intelektualizacija susreta čovjeka i prirode,
C. Metafizički principi prirode,
D. Islam i problem moderne znanosti,
E. Potraga za vječnom-(perenijalnom) mudrošću.

Ovdje navedene dimenzije su i poglavlja knjige koja služe kao orjentiri kretanja istraživačkim putem kroz tematske ideje knjige ali i posebne poduhvate koji se trebaju poduzeti putem riješavanja problema dubokoga jaza između čovjeka i prirodne sredine.

Autor knjige je kroz izlaganje historije zapadne nauke pokušao dokučiti uzroke pada čovjeka u narcisoidnu dimenziju u kojoj se Božiji namjesnik na Zemlji ponaša kao gospodar i krotitelj onoga što se naziva prirodom. Sinteza zapadnog koncepta tehnološkog gospodarenja prirodnom okolinom i duhovne dimenzije koju donose religijske tradicije iznikle na Bliskom istoku a naročito kršćanstvo koje je na Zapadu prisutno nekoliko vijekova je od presudne važnosti da se mogu jasno dokučiti uzroci problema.

Kroz sva poglavlja knjige profesor Nasr pokušava da pronikne u metafizičke principe Prirode i Čovjeka kao ne toliko daleka Kosmička fenomena već kao dva svijeta koji su tu da bi služili slavljenju Boga, Jednog i Jedinog. Disciplina koja može pomoći da se pokuša riješiti jaz jeste Komparativna teologija kao most između toliko različitih i dalekih a toliko bliskoistovjetnih religija koje dijele isti izvor.

Dakle, kršćanstvo kao domaćin Zapada treba da pokuša razumjeti ciljeve islamskih duhovnih tradicija s jedne te Judaizma kao posebne i povučene religije s druge strane. Profesor na početku knjige citira jednog kineskog mudraca Lao Ce-a koji kaže da Čovjek nikada neće biti u miru sa samim sobom niti sa drugim čovjekom ukoliko nije u miru sa Nebom. Profesor Nasr dalje tretira problem patološke ekologije kao poremećaj mira Neba i Čovjeka. Prekomjerna tehnološka nadmoćnost čovjeka jeste nagovjest nemira i slom sklada duhovne harmonije čovjeka i Neba odnosno čovjeka kao roba i Njegovog Stvaraoca.

Ovdje dolazi do izažaja pitanje: Da li je čovjekov Tvorac zadovoljan ovim što radi Njegov rob i stvorenje koje ima sličnu težinu kao i Priroda koja ga okružuje?.

Zaključne riječi i poruke

Mnoge druge dimenzije koje krije i nudi dotično spomenuta knjiga profesora Nasra će se otkriti čitaocima koji žele da više spoznaju o ovom problemu. Dakle, tople preporuke u traganju za izgubljenom mudrošću svih muslimana je u putovanju kroz stranice ove ali i svih ostalih knjiga koje su napisane u ime Uzvišenog Boga a za cilj imaju ovjetljavanju tmine neznanja i nepodnošljive gordosti u kojem se nalazi moderni čovjek.

Ovakav i ovoliko težak teret je na mladima koji se žele dokazati i osvjetliti svoj um i razum Svjetlom Božje Upute i Božanskoga nadahnuća.

Autor: Sejfullah Melkić

Akos.ba