Sunnet je Nuhova lađa – ko se ukrca u nju, spasit će se, a ko se ne ukrca, utopit će se

Piše: Edhem Šerkavi  / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Enes ibn Malik, radijallahu anhu, pripovijeda da su trojica ljudi došli kod žena Allahovog Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, da ih pitaju o njegovom ibadetu. Kada su dobili odgovor, učinilo im se da je njihov ibadet, u poređenju sa Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ibadetom, beznačajan i neznatan, pa su rekli: ”Gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a njemu su oprošteni i prvi i potonji grijesi.”

Onda je jedan od njih rekao: ”Što se mene tiče, ja ću po cijelu noć klanjati.” Drugi reče: ”Ja ću sve dane postiti i neću prekidati.” Treći reče: ”Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti.” Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao i bio obaviješten o onome što su kazali, rekao im je: ”Jeste li vi oni što su rekli to i to? Tako mi Allaha, ja sam bogobojazniji od vas i ja se najviše čuvam grijeha, ali ja nekada postim, a nekada ne postim; noću klanjam ali i spavam, i ženim se, pa ko ne slijedi moj sunnet, taj meni ne pripada.” (muttefekun alejhi)

Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu vladali svijetom, niti su porazili velika carstva i imperije, osim svojim dosljednim slijeđenjem Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, toliko da je jedan od njih naišao pored jednog mjesta, pa je pognuo glavu. Kad su ga upitali zašto je to uradio, odgovorio je: ”Ovdje je nekada bilo stablo koje je imalo veliku granu, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naišao pored tog stabla i pognuo je glavu. Zbog toga ja činim ono što je on činio, iako je stablo posječeno.”

Allahu nema ništa draže od toga da Ga obožavamo i da Mu ibadet činimo onako kako je to radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno slijedeći njegov Sunnet, bez dodavanja i bez oduzimanje od njega, jer i jedno i drugo ubija islamski ummet. 

Naime, pretjerivanje u vjeri dovelo je do ekstremizma kod muslimana, uzrok je nastanka zabludjelih sekti, proglašavanja muslimana nevjernicima (tekfir) i dozvoljavanja njihovog ubistva, dok je nemarnost i zapostavljanje Sunneta dovelo do raskalašenosti, poraza, idejnih bolesti, zaostalosti i podređenosti Zapadu.

Islam je sredina između strogosti i nemarnosti. Ako pogledamo učenje islama, ustanovit ćemo da su sve njegove vrline i moral sredina između dvije krajnosti, pa ko god skrene s tog puta, upast će u jednu od dvije krajnosti.

Hrabrost koju zagovara islam je sredina između kukavičluka i nesmotrenosti ili lude hrabrosti. 

Velikodušnost kojoj poziva islam je sredina između škrtosti i rasipništva. 

Stid kojem poziva islam je sredina između bolesne sramežljivosti i besramnosti. 

Čednost u koju poziva islam je sredina između monaštva (celibata) i razvrata.

Divno je rekao imam Malik: ”Sunnet je Nuhova lađa – ko se ukrca u nju, spasit će se, a ko se ne ukrca, utopit će se.” (saff.ba)

akos.ba