Suha šljiva: Riznica minerala i vitamina
Ukoliko želite imati kompletnu zimnicu i u potpunosti biti spremni za narednu zimu, ne zaboravite osigurati dovoljne količine suhe šljive za vaše domaćinstvo, jer će vam ona pomoći da očuvate energiju i zdravlje tokom hladnih mjeseci
Šljiva je voćka za koju se smatra da potječe iz područja od Crnog mora do središnje Azije. Pripada istom rodu (Prunus) u koji spadaju i bjelošljiva, badem, breskva, kajsija, višnja i trešnja. Visoka je 3-10 metara. Njen okrugli ili ovalni plod, s košpicom u sredini, može biti plave, crvene ili žute boje, a okus varira od slatkog do kiselog. Najpoznatija je obična plava šljiva koja ima velike, duguljaste, slatke i sočne plodove. Plodovi se beru pred samu jesen, kad su potpuno zreli, te se koriste sirovi, kuhani, pečeni ili osušeni, pa čak i prerađeni.
Šljiva se uzgajala od davnina. U vrijeme ratnih pohoda Aleksandra Velikog iz Azije je prenesena u Grčku. Stari Grci su početkom prvog stoljeća donijeli šljivu u južnu Evropu i Italiju, a stari su Rimljani već krajem tog stoljeća imali brojne sorte šljiva uređene u voćnjacima. Znali su da šljiva ima veliku hranjivu vrijednost, a suha šljiva i veliku energetsku vrijednost, pa su je koristili protiv bolesti jetre i protiv zatvora. U 16. stoljeću suhe šljive su se kao vrijedan lijek uvozile čak iz Sirije.
Bosanskohercegovačka šljiva
U turskim popisnim dokumetima iz 16. stoljeća evidentirani su podaci o razvijenosti voćarstva i vrstama voća koje su se u tom periodu gajile u Bosni. Tad su na području Bosne i Hercegovine bile zastupljene jabuke, kruške, šljive, trešnje, kestenje i dudovi (Salih Kulenović, 1991, “Gračanica i okolina, antropogeografske i etnološke odlike”).
Danas postoji oko 2.000 vrsta šljive, a o tome koje se sve vrste uzgajaju i uspijevaju u našoj zemlji upitali smo dr. Asimu Begić-Akagić, profesoricu predmeta Tehnologija prehrambenih proizvoda biljnog porijekla na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu.
“Od autohtonih sorti gaje se: bjelošljive, ošljače, avače, zerdelije, sisače, turgulje, bjelice, madžarice. U periodu nakon rata podižu se intenzivni voćnjaci pod šljivom gdje uglavnom dominiraju introducirane sorte kao što je stenlej, čačanska ljepotica, čačanska rodna i čačanska najbolja.”
Zabrinjavajući podaci
Prema statističkim podacima iz 2011. godine, proizvodnja šljive u Bosni i Hercegovini iznosila je 146.547 tona, dok se podaci za proizvodnju suhe šljive i pekmeza od šljive odnose samo na RS, i to 1.050 tona suhe šljive, odnosno za pekmez 1.444 tone.
“Ovaj podatak je zabrinjavajući ako se zna da je bivša Jugoslavija bila treća zemlja u svijetu, odnosno druga zemlja u Evropi po izvozu suhe šljive i da se na prostorima Bosne od davnina sušila šljiva te da je izvoz u 1904/05. godini iznosio 618 vagona. U prošlosti je suha šljiva služila i kao sredstvo kojim se otplaćivao dug. Tako su, naprimjer, Salih i Hasan Džino iz Gračanice 1878. godine donijeli trgovcu 45 oka suhih šljiva i tako smanjili ukupno zaduženje u defteru”, naglasila je dr. Begić-Akagić.
Vrijedan izvor energije
Tokom sušenja šljive ne gube vrijednost i zadržavaju postojeće minerale i vitamine (kalij, vlakna, vitamin K, A, E, B1, B2, B6 te magnezij i željezo u manjim količinama), osim vitamina C, što potvrđuju i riječi naše sagovornice: “Kod šljive se procesom sušenja koncetriraju sve komponente hemijskog sastava (mineralne materije, šećeri, kiseline i sl.) jer dolazi do gubitka vode. Međutim, sigurno je da dolazi do gubitka vitamina C koji je termolabilan.”
Suhe šljive imaju čak veći laksativni efekt od svježih, a dvaput veću antioksidantnu snagu od suhih smokava i grožđa. Kao i svježa, suha šljiva pospješuje bolje iskorištavanje željeza u organizmu.
Proces sušenja
“Tehnološka linija proizvodnje suhe šljive započinje s optimalnim stadijem zrelosti sirovine, znači s najvećim postotkom šećera, što se kod ploda vizuelno primjećuje po blagom smežuravanju oko peteljke…
Tekst u cjelosti možete pročitati na portalu Novog vremena:
Suha šljiva: Riznica minerala i vitamina
