Stotine bivših logoraša obilježilo 23. godišnjicu formiranja logora Trnopolje
“Neki od nas su završili u ovom logoru, drugi u drugim logorima, a mnogi, nažalost, nisu ni stigli do logora, jer su pobijeni. Boravak u logoru bio je neizdrživ
Bili smo bez vode, hrane, bez osnovnih higijenskih uslova. Logoraši su izvođeni iz logora tokom noći, tako da je malo svjedoka koji su mogli posvjedočiti o torturama koje su vršene nad njima i kako su i gdje završili”, kazala je Čolić, koja je sa svojom porodicom u logoru boravila nepuna tri mjeseca
Na prostoru nekadašnjeg logora Trnopolje kod Prijedora danas je blizu dvije stotine bivših zatočenika i porodica ubijenih logoraša obilježilo 23 godine od osnivanja ovog logora. Obilježavanje godišnjice počelo je intoniranjem himne Bosne i Hercegovine i odavanjem pošte ubijenim logorašima.
Prema presudama Haškog tribunala i Suda BiH, srpske snage su od aprila 1992. zatočile na hiljade nesrpskih civila u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje u blizini Prijedora, gdje su maltretirani, premlaćivani, silovani, mučeni i ponižavani. Logor Trnopolje je bio otvoren od maja do kraja oktobra 1992. godine, a prema podacima Udruženja logoraša u BiH kroz njega je prošlo oko 30 hiljada osoba s područja prijedorske opštine i šire, među kojima je bilo žena, djece i staraca.
“Uglavnom se govori o zločinima u logorima Keraterm i Omarska, formiranim takođe 26. maja 1992. po odluci Kriznog štaba opštine Prijedor. Međutim i u ovom logoru vršeni su zločini svih razmjera, od ubistava, raznih vrsta tortura, silovanja, odvođenja u nepoznatom pravcu. Iz ovog logora je ubijeno tri stotine logoraša. Logoraši koji su ubijeni na Korićanskim stijenama su logoraši iz logora Trnopolje, a u njemu je ubijena i Sabina Garibović, koja je jedno dijete držala u naručju, a drugo za ruku“, izjavio je predsjednik Regionalnog udruženja logoraša Bosne i Hercegovine Banjaluka Sabahudin Garibović.
Nekadašnja zatočenica u Trnopolju Suada Čolić kazala je da joj je još uvijek u sjećanju kako su puškama i tenkovima istjerivani iz kuća.
“Neki od nas su završili u ovom logoru, drugi u drugim logorima, a mnogi, nažalost, nisu ni stigli do logora, jer su pobijeni. Boravak u logoru bio je neizdrživ. Bili smo bez vode, hrane, bez osnovnih higijenskih uslova. Logoraši su izvođeni iz logora tokom noći, tako da je malo svjedoka koji su mogli posvjedočiti o torturama koje su vršene nad njima i kako su i gdje završili”, kazala je Čolić, koja je sa svojom porodicom u logoru boravila nepuna tri mjeseca.
Čolić se iz Hrvatske vratila u Kozarac 2007. godine, a njena djeca žive u Danskoj. Kaže da će do kraja svog života pamtiti boravak u logoru.
Bivši logoraš u Trnopolju Fikret Alić, čija je fotografija kako stoji iza logorske žice obišla svijet 1992. i skrenula pažnju svjetske javnosti na ovaj logor, uputio je apel gradonačelniku Prijedora Marku Paviću, ali i svima drugima u Bosni i Hercegovini, da se na dostojanstven način obilježe mjesta stradanja ljudi u proteklom ratu od 1992. do 1995., kako je kazao, bez obzira na njihovu naciju.
Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92”, koje je zajedno sa Regionalnim udruženjem logoraša BiH Banjaluka organizovalo obilježavanje godišnjice formiranja logora Trnopolje, kazao je kako je Skupštini grada Prijedora prije dvije godine upućen zahtjev da se u okviru društvenog doma u Trnopolju dodijeli prostorija koja bi se uredila kao spomen-soba.
“Odnosno, da se dodijeli zemljište iste površine koje je ovdje dodijeljeno za spomenik poginulim borcima VRS, podignut prije više godina, kako bi se na njemu podigao spomenik ubijenim logorašima ovog logora. Međutim, do sada još nismo nismo dobili nikakav odgovor, niti smo pozvani na zvanični razgovor”, kazao je Duratović.
Akos.ba
