Muslimanske rezulucije iz 1941: Nasuprot zlu
Početkom decembra 2015. godine bošnjački nosioci odgovornih dužnosti u političkom, vjerskom i kulturnom životu u Bosni i Hercegovini potpisali su Zajedničku izjavu o nasilnom ekstremizmu. Kao neposredne razloge svoga čina naveli su zabrinutost usljed terorističkih akcija u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu, odlučnost u suprotstavljanju svim oblicima zastupanja i vršenja nasilja, svoju opredijeljenost za sigurnost, mir i zajednički život u Bosni i Hercegovini i svijest o vlastitoj odgovornosti za njihovo očuvanje.
Izjavu je potpisalo 37 čelnih ličnosti iz Islamske zajednice, parlamentarnih političkih stranaka, bošnjačkih akademskih asocijacija i nevladinih organizacija. U Izjavi su istakli da je nasilni ekstremizam zlo od kojeg se ne može zaštititi njegovim vezivanjem za druge i podizanjem zidova oko svoje religije, geografije, kulture. Pritom nisu relativizirali istine svoje vjere, kulture, tradicije, već su u njima obilježili osnove svoje spremnosti i svoje sposobnosti da sebe vide očima drugih i da zajedno sa odgovornim ljudima u Bosni i Hercegovini i Evropi, u muslimanskim zemljama i svuda u svijetu, brane vrijednosti života u miru, sigurnosti i međusobnom poštovanju i sporazumijevanju.
Zajednička izjava potpisana je pod krovom Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, ustanove u kojoj se gotovo pet stoljeća neprekidno sabiru znanja i dokumenti o tome šta ljudi mogu činiti i kakvi trebaju biti, kao i znanja i dokumenati o tome šta ljudi ne bi trebali činiti i kakvi ne bi smjeli biti. U javnosti Bosne i Hercegovine Izjava je primljena s naglašenim odobravanjem kao vjerodostojan glas Bošnjaka u osudi nasilja i suprotstavljanja zlu radikalizma, ekstremizma i terorizma.
U širim medijskim interpretacijama povezana je sa rezolucijma u kojima su u prvoj godini Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini ugledne ličnosti i čelnici različitih institucija i udruženja bosanskih muslimana otvoreno osudili zločine i druge oblike nasilja ustaške vlasti nad Srbima, Jevrejima i Romima, upozorili na srpske ustaničke zločine nad nezaštićenim bošnjačkim stanovništvom i zahtijevali sigurnost i pravdu za sve ljude neovisno o njihovoj etničkoj, rasnoj i religijskoj pripadnosti.
Muslimanske rezolucije iz 1941. su jedini slučaj organizirane javne osude progona i ubijanja na rasnoj, vjerskoj i etničkoj osnovi u Bosni i Hercegovini i, prema važećim historijskim saznanjima, jedinstven su primjer otvorenog suprotstavljanja načelima nacističke doktrine i politike u Evropi pod njemačkom okupacijom. Nastale su i objavljene u više bosanskohercegovačkih gradova kao niz reakcija na širenje bezakonja i etničkog nasilja i izlaganje bosanskih muslimana stradanju i nesigurnosti. Bile su neposredan i neujednačen odgovor više stotina ličnosti iz najutjecajnijih slojeva bošnjačkog naroda na tu konstelaciju zla, straha i neizvjesnosti u Bosni i Hercegovini ljeta i jeseni 1941, ali odgovor sa jasnim ljudskim, građanskim i moralnim određenjem. Sve rezolucije dijele zajedničke izvorne zahtjeve u osudi zločina i nepravde, distanciranju od pojedinaca iz bošnjačkog naroda koji su učestvovali u zlodjelima i javnom prozivanju ustaškog režima za širenje bezakonja i etničkog nasilja.
U pojavi i neposrednom djelovanju Muslimanskih rezolucija iz 1941. sjedinile su se historijska važnost, građanska hrabrost i univerzalna moralnu vrijednost, međutim, o njima se nije učilo u školama u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata.
Hilmo Neimarlija
Uvod iz knjige: Nasuprot zlu
Muslimanske rezulucije iz 1941.
Zajednička izjava iz 2015.
Akos.ba
