Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Šta živi mogu učiniti za umrle: Dunjaluk je mjesto kušnje i ispita

Šta živi mogu učiniti za umrle: Dunjaluk je mjesto kušnje i ispita

Osnovna karekteristika života na ovom svijetu jeste da je on prolazan i da, neupitno, ima svoj kraj. Smrt je, kao i sve ostalo, znak Allahove moći, milosti i volje, a svijet je jedan prolazni teren, prepun iskušenja i ispita.

Allah, dž.š., u Kur'anu kaže:

Uzvišen je onaj u čijoj ruci je sva vlast, On je svemogući, Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupiti; On je Silni, Onaj koji prašta. (El- Mulk, 1-2)

Poruka ajeta je da su i život i smrt posljedica Allahove apsolutne moći i htjenja. I jedno i drugo je Allah dao i to se nije desilo slučajno, bez odredbe i bez cilja. Život i smrt su iskušenje ljudima, da bi se iznijelo na vidjelo ponašanje ljudi na Zemlji i da bi ono ostvarili nagradu prema svom radu: da bi Allah iskušao koji od vas će bolje postupiti. Ustaljenost ove činjenice u ljudskoj svijesti zahtjeva da čovjek bude stalno budan i svjestan svojih postupaka, jer će za njih biti pitan. Ta ustrajnost ne dozvoljava čovjeku da bude nemaran ili da se poigrava sa vojim životom.

U Kur'anu časnom se nalazi i sljedeći ajet:
„Reci: ‘Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone.“ (En-Nisa’, 77)

Dakle, sva uživanja ovog svijeta, čitav ovaj svijet, sve je to kratko. A šta onda reći za dane, sedmice ili mjesece, pa i godine? Ako je uživanje na ovom svijetu, ma koliko on bio dug, šta se onda od uživanja može ostvariti za nekoliko dana, sedmica, mjeseci ili godina? Sva uživanja na ovom svijetu i sam svijet, koliko god on bio dug, kratka su. Zato se u Kur'anu na više mjesta ističe da je život na ovom svijetu samo varljivo nasleđivanje. Dakle, to nije pravo uživanje. To je uživanje koje čovjeka potčini i opčara da pa on misli da je to uživanje. Ili, to je uživanje koje samo po sebi čini da se rađa varljivost i potčinjavanje. Dočim, pravo uživanje, uživanje koje traži ulaganje truda da bi čovjek u njemu uživao, jeste ostvarenje Dženneta i udaljenje od Vatre.

Zbog toga razuman čovjek ne smije dozvoliti da ga ovozemaljske čari zavaraju i okupiraju.

U tom pogledu jedan pjesnik je rekao:
Promotri svijet očima pouke,
Jer to je tek svijet kušnje.
Zato mu ne teži
I srce za njeg’ ne veži.

Čovjek koliko god živio na ovom svijetu – to je, opet, kratko i prolazno. O kratkoći i brzoj prolaznosti ovog svijeta, veliki pjesnik Ahmed Ševki kojeg, inače, nazivaju emiru-šu'ara’ (prvi među pjesnicima), ispjevao je sljedeće stihove:

Otkucaj srca ponavljaju čovjeku refren,
da mu život kratko traje kao jedan tren.
Zato svakom dobro čini da te potomstvo spominje,
prolaznost života nesumnjivo strogo opominje.
Ezan bez namaza, nakon rođenja, u sklopu akike,
poručuje da život traje kratke dekike,
a vezivanje tog ezana neposredno za dženazu,
opominje da treba slijediti samo Pravu stazu.

Izvor: ”Šta živi mogu učiniti za umrle?”
Autor: dr. Safvet Halilović
Za Akos.ba pripremila: Samira Muratović

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top