Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Šta svaki čovjek treba da zna o samoubistvu?

Šta svaki čovjek treba da zna o samoubistvu?

Prije oko osam godina, prisustovao sam seminaru o savladavanju depresije od strane istaknutog muslimanskog učenjaka. Tom prilikom sam saznao o muslimanima koji su pokušali izvršiti samoubistvo. U pozadini uma, imao sam nejasno saznanje da je samoubistvo zabranjeno u islamu. Stoga sam se pitao zašto su muslimani, koji redovno izvršavaju vjerske dužnosti, još uvijek pokušavali izvršiti samoubistvo. Po završetku seminara, otišao sam do predavača i upitao ga: „Ako musliman izvrši samoubistvo, šta se desi sa njim?“ Također sam podijelio neke priče sa njim o ljudima koji su se suočavali sa opakim mislima o oduzimanju vlastitih života. Nakon što je saslušao moj govor, jednostavno je odgovorio: „Ukoliko se osoba sama ubije ide pravo u pakao.“ Još uvijek se sjećam tih riječi i načina na koji ih je rekao, kao i osjećaja koji me je prožeo nakon toga. Ostao sam zatečen.

Hvala Bogu, ova snažna izjava je ostavila neizbrisiv trag na meni i omogućava mi već dugi niz godina da pomažem muslimanima koji prolaze kroz teška depresivna stanja. Problem ne leži u nepoznavanju ajeta: „I ne ubijajte sami sebe.“

Pravo pitanje je ko ima „prave“ suicidne probleme i razmišlja na sljedeći način: „O moj Bože, djeca me izluđuju! Samo želim da se ubijem.“
Tu je i drugi dio priče o seminaru. Šejh je također podijelio sa nama da je poznavao nekoga ko je počinio samoubistvo. Pokojnikova obitelj se tješila mišlju da on neće u pakao jer je bio bolestan.

Zanimljivo je da se šejh nije složio. Allah je krajnji sudija i kad imate suicidne misli, ili čak pokušate izvršiti samoubistvo, kakvu pouku iz toga izvučete? Jeste li loš musliman/ka? I šta da ste se uspjeli ubiti, šta bi bila vaša sudbina?

Da li ista pravila važe za mentalno oboljele?

Nedavno sam imao privilegiju da budem u društvu oštroumnog psihijatra i pronicljivog imama.
Najbolja stvar je što su obojica bila u istoj sobi. Nakon razgovora sa njima, naučio sam (što ima pravog smisla) da kada musliman/ka izvrši samoubistvo, a bili su umno poremećeni, te izgubili dodir sa stvarnošću, na njih se primjenjuju drugačija pravila. S druge strane se vjernik koji počini samoubistvo, a pri tome potpuno razumije svoje postupke i rezultate koji iz toga proizilaze, ubraja u drugu kategoriju. Ovo proističe iz razloga što samoubistvo može biti dašak svježeg zraka za muslimane sa mentalnim oboljenjem. Ako imate kliničku depresiju, ili bipolarni poremećaj, ili druge duševne bolesti, to nije lahko. Moja prijateljica je nedavno pokušala uzvršiti samoubistvo nako što je izgubila dodir sa stvarnošću. Imala je halucinacije i čula glasove kako je pozivaju na samoubistvo. Kasnije mi je priznala da je to bila najstrašnija era u njenom životu jer je izgubila kontrolu nad sobom. Također je rekla i da je očima mogla vidjeti, prstima osjetiti i ušima čuti. Pa ipak, bila je slijepa, gluha i nijema jer njezin razum nije bio u stanju da obradi sve nadolazeće podražaje. To je ono što se čini kao ludilo. Stoga se razlikuje od samoubistava počinjenih od strane duševno zdravih ljudi. Ovaj pokušaj samoubistva se također desio sasvim iznenada.

Njen terapeut ju je kasnije uvjeravao da se to može desiti. Ona se, ne svojom krivicom već zbog teške duševne bolesti, može ubiti. Mi nismo u stanu reći da taj i taj idu u pakao, jer je samo Allahu poznato koliko je neko razuman ili lud u trenutku pokušaja samoubistva.
„Svima onima koji pate od tuge i depresije, znajte da to nije vaša krivica. To nije zato što ste slabi.
To nije zato što niste dovoljno zahvalni. To nije zato što ste nedovoljno religiozni. To nije zato što nemate dovoljno vjere. To nije zato što je Bog ljut na vas. Svim onim dobronamjernim ljudima koji ti ovo kažu, samo se osmjehni. I znaj da, uz Božju pomoć, svaki test može postati sredstvo približavanja Njemu. I da, zaista, sa mukom dolazi i slast, i kao sve drugo na svijetu, i ovo će također proći.“

Musliman bolesnik je nakon operacije ili dijagnoze raka, obasut cvijećem i lijepim željama. Osoba u psihijatrijiskom odjeljenju, koji je upravo spriječen od skakanja sa mosta, se naziva ludim, lošim muslimanom, osuđenim na pakao, slabim i jednostavno glupim. Oni mogu doslovno čak biti i smrtno osramoćeni. Ali opet, postoji razlika između svakodnevne depresije i misli o okončanju života u usporedbi sa dijagnoziranim duševnim bolestima, poput depresije. Depresija je puno više od žalosti i tuge. „Od strane DSM-IV, službena dijagnoza odgovara depresivnom raspoloženju u trajanju većeg dijela dana u periodu od najmanje dvije sedmice.“

Dr. Abdullah al-Khater (d. 1989), profesor na Medicinskom fakultetu Univerziteta kralja Faisala, kaže: „Depresivna osoba postaje manje produktivna, manje se skoncentriše, i počinje razvijati znake zaborava. On/ona može smatrati ovaj život bezvrijednim, a prema sebi se odnositi kao prema beznačajnim i bezvrijednim. Može poželjeti smrt i razmišljati o samoubistvu.“
Depresiju sa organskim, nasljednim uzrokom ili kao hemijisku neuravnoteženost, treba tretirati s mnogo alata.

Ovo je preliminarna lista:

1. Redovno obavljanje namaza
2. Terapije lijekovima kao što su psihoterapija ili kognitivna-bihejvioralna terapija
3. Redovito vježbanje
4. Konzumiranje zdrave hrane
5. Dobra higijena spavanja
6. Održavanje fizičke higijene
7. Aktivne i sadržajne društvene veze
8. Grupe ili blog potpore
9. Vraćanje duga zajednici.

Za tretiranje situacione depresije (uzrokovanje traumom, gubitkom ili smrću), Dr. Abdullah al-Khater nudi osam rješenja u knjizi „Tuga i depresija: Iz islamske perspektive.“ Navedena rješenja se također mogu koristiti za svakodnevne napade tuge zajedno sa lijekovima.

Dr. Al-Khater nudi sljedećih osam rješenja:

1. Poimanje islamskih ubjeđenja
2. Činjenje pravednih djela
3. Predavanje namazu i recitovanju molitve
4. Razmišljanje o težim slučajevima
5. Pozitivno razmišljanje
6. Imati realan a ne idealistički pogled na život
7. Lijep odnos prema sebi i drugima
8. Zadržavanje nade.

Kada se osjećate depresivno, imate suicidne misli, a prošli ste kroz navedenu listu, to znači da se dešava nešto drugo. Potražite profesionalnu pomoć. Uredu je posjetiti psihijatra. Ako ste imali problema sa štitnjačom, onda ste posjetili endokrinologa. Nadalje, ako vaš mozak ne radi onako kako bi trebao, jednostavno ćete posjetiti stručnjaka za mozak. Morate posjetiti doktora kada depresija dođe sve do tačke da to ometa vašu sposobnost za rad ili brigu o vašoj porodici ili zavšetka studija ili da vodite normalan život. Osim toga, morate pronaći svrhu vašeg života.

Da, postojimo da bi obožavali Allaha, ali šta to znaći za vas? Kako koristite talente koje posjedujete za postizanje Allahovog zadovoljstva? Šta daje vašem životu strast, svrhu i vitalnost?

Na kraju, mnogim duševnim bolesnicima je rečeno bezbroj puta da prestanu koristiti lijekove.
Da li biste to ikad rekli osobi na štakama? „Ostavi to. Ne treba ti. Pokušaj hodati bez toga!“ To je apsurdno. Pa ipak, mnogi muslimani na sve strane govore takve stvari o psiho-farmaceutskim lijekovima.

Istražite, saznajte što vam je potrebno i prednosti i nedostatke medicinskih tretmana.
Pristojno klimnite glavom tetki i tetku kada vam kažu da ste u redu i da se samo trebate više moliti.
Ako bi to bilo jedino djelotvorno rješenje, ne bi li se sva teška depresivna stanja do sada izliječila?
To je glavni razlog što sam zapošeo pisanje na blogu – da raspršim neznanje. Pišem i zato da se povežem sa raznim muslimanima koji prolaze kroz isto stanje. Moramo zauzeti holistički pristup prema tretiranju samoubistva. Ne možemo davati neprecizne izjave ili postati sudijom.
Molitva i pouzdanje je dio rješenja, ali također je potrebno zaključati auto. Kad vi ili vaš prijatelj shvati da postoji depresija u njegovom životu, utješite ih ili sebe.

Zapamtite, samoubistvo je trajno rješenje za privremeni problem.

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top