Šta bi Trump trebao znati o islamu i muslimanima u Americi?

Piše: Kemal Obad

Pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 2016., pokazala je da su metodologija brojnih političkih analiza, ispitavanja javnog mijenja te politike pretpostavke o izboru više staloženijeg kandidata bile sve u krivu. Između ostalog, potvrdila je tezu politologa, kao i istraživača u oblastima političkih nauka, kulturologije i historije, o rastu posebne vrste nacionalizma na globalnom nivou, pa i u svekulturalnim Sjedinjenim američkim državama. Bez sumnje, populizam je bio usmjerevajuća putanja Trumpove političke kampanje. Uz savjetnike, tj. dokazane javne islamofobiste poput Walid Phares, Ann Coulter i Frank Gaffney nije nedostajalo i islamofobije, koju je Trump često pokazivao izjavama o islamu i muslimanima, unutar ili van SAD-a.
Njegove izjave poput „islam nas mrzi“, kao i poziva na kreiranje registra muslimana, zabrane muslimanima ulaska u SAD (iako je ova izjava bila uklonjena sa njegove web stranice, ponovo je vraćena, a glasogovornici njegovog tima su istakli da se radilo o tehničkoj grešci), te nadgledanja džamija izazvale su zabrinost kod muslimanskih zajednica svih kulturnih pozadina u SAD-u. Vijeće za islamsko-američke odnose je zabilježilo preko 900 različitih vrsta verbalnih i fizičkih napada na muslimane, skrnavljenje islamskih objekata kao i ugrožavanja osnovnih ljudskih prava i slobodu vjere od njegovog izbora za predsjednika, ali i tokom predsjedničke kampanje.
Problem inkomponiranja „islamskog radikalizma“ u Trumpovu kampanju, ali i naposljetku njegovog preuzimanja predsjedničke funkcije nije samo u njegovom vlastitom odnosu prema imigraciji, izbjeglicama, posebno sa Bliskog istoka. Trump se u svojoj novo imenovanoj administraciji također okružio islamofobistima, koji nisu krili svoje radikalne stavove i opasno neznanje u pogledu islama i muslimana. Steve Bannon jedan je od imenovanih u administraciji kao viši savjetnik. Ono po čemu je ostao upamćen tokom cijele predsjedničke kampanje jeste širenje mržnje i netrpeljivosti prema muslimanima, ali i islamu. Kao vlasnik stranice Breitbrat News, te urednik jedne radijske emisije, često je ugostio osobe koji se islam predstavljali kao ideologiju a ne kao religiju, dobro uređenu doktrinu sa taktikom ratovanja poput Roberta Spencera ili Frank Gaffneya, čije stavove je citirao u svom manifestu i osuđeni norveški terorista Anders Breivik. Bannonov cilj je bio karakteriziranje muslimana kao potencijalne prijetnje za američko društvo, što je imalo odraza u Trumpovoj kampanji, a vjerovatno će imati i efekta u predsjedničkom mandatu.

Između „populizma“ i mogućnosti
Kao novo izabrani predsjednik koji je preuzeo dužnost 20. januara, velika očekivanja njegovog biračkog tijela sada su usmjerena na konkretna djela i poteze, a manje na igre riječi. Zapravo, suština suprotnosti Trmpove politčke kampanje u odnosu na bivše republikanske predsjednike i predsjedničke kandidate koji su vodili Bijelu kuću jeste u koraku dalje koje je Trump napravio pričom kakvu su mnogi amerikanci, razočarani u svaki elemenat vlade, željeli čuti. Iza te priče stoji duboko beskompromisno uvjerenje velikog broj tog glasačkog tijela (ne cijelog) da će to biti realna praksa koja će Trumpa razlikovati od drugih američkih predsjednika ili pak kandidata koji su imali slične neliberalno demokratske fraze. Ali svaki američki predsjednik stupanjem u službu, postao je svjestan i određenih ograničenja kao i kompleksnosti shvatanja razvoja američkog društva u okviru mnogobrojnih i posve nekad suprotnih kulturnih i vjerskih tradicija. Toga su bili svjesni i Osnivači-utemeljitelji SAD-a u 18. stoljeću, prilikom kreiranja Deklaracije nezavisnosti, te činjenicom da na tlo Sjeverne Amerike dolaze i dolazit će pripadnici ne samo evropskih kultura, nego i sa drugih kontinenata. Shodno tome, problem nije bio u takvoj različitosti jezika i kulture, pa i ideološkog određenja, nego uspjeh SAD-a se ogledao u mogućnosti da se jedno takvo društvo okupi i integriše u zajedničke vrijednosti koje naposljetku čine državnost i ujedinjenost takvog društva. Upravo je Trump riječ i pojam integracije i vrijednosti uveo u formu novog američkog nacionalizma pod plaštom da amerikanci moraju opet biti superiorni, jer to danas nisu (slogan „Učiniti ameriku ponovo velikom“ imao je ulogu instrumenta u ubjeđivanju da amerikanci su bili veliki, više nisu ali mogu opet biti).
Ali amerikanci nisu samo Trumpovi „ektremisti“, klišeovana „bijela radnička klasa“ ili američki južnjaci koji ameriku smatraju isključivom svojinom. U tim „amerikancima“ su svi oni koji su se intergisali u američki vrijednosti slobode mišljenja i vjerovanja, slobodnog izbora, uključujući i 3.3. miliona muslimana, koliko ih sada ima u SAD-u. Ove brojke su svjesni i Trump, i njegov savjetodavni krug, ali ne i stvarnosti islamskog pluralizma, odnosno raznolikosti muslimanskih zajednica u SAD-u, kao i njihovim višedecenijskim uspjesima u lokalnim zajednicama. Pojednostavljeno, trumpovoj administraciji predstoji dug put upoznavanja sa američkom, ali i svjetskom muslimanskom zajednicom, njenom suštinom i formom, a ne samo biznis saradnjom kakvu je Trump imao sa nekim arapskim zemljama kao poslovan čovjek.
Muslimani nisu stranci u SAD-u
Marokanski sultanat je bio među prvima koji je deklarativno priznao Sjedinjene Američke Države kao nezavisnu državu u decembru 1777. godine. Kasnije u februaru 1778. to je uradila i Francuska, a uslijedile su i druge evropske države. Muslimani su prisutni u SAD još od ranih vremena, posebno dolaskom afričkih robova u 17. stoljeću, a u arhivima je također zabilježeno njihovo učešće i u Građanom ratu, uglavnom kao vojnici Unije. Vremenom su religijska prava dobila i posebnu važnost u Ustavu SAD-a, tako da su i muslimani pronašli svoje mjesto kao američki građani sa pravom ispovjedaja svoje vjere. Poznato je da je američki predsjednik Thomas Jefferson bio jedan od prvih američkih predsjednika koji je organizovao iftar 1805. godine sa goste iz Tunisa, a u svojoj predsjedničkoj biblioteci kupio je i čuvao je prepis Kur’ana, koji se i danas nalazi u Kongresnoj biblioteci.
U drugoj polovini 19. stoljeća u valu imigracija, otprilike i kada je djed Donalda Trumpa, Frederick Trump, iz Njemačke emigrirao u SAD, muslimani su također u velikom broju dolazili u SAD. Krajem 19. stoljeća i početkom 20.-tog, iako su arapski kršćani uglavnom iz Libana i većeg dijela Sirije emigriali u SAD, među njima je i bio manji postotak arapa muslimana. To je značilo i masovniji početak gradnje džamija širom SAD-a, a nakon Prvog i Drugog svjetskog rata poznat je i fenomen vraćanja islamu afro-amerikanaca, koji danas čine trećinu muslimanske populacije u SAD-u.

Muslimani su graditelji američkog društva
2006. godine kongresmen Keith Ellison je preuzeo funkciju u saveznoj državi Minnesoti, postavši prvi musliman koji je zakletvom na Kur’an počeo obnašati politčku funkciju. André Carson je također itso uradio dvije godine poslije. Ilhan Omar, porijekom iz Somalije je 2016. godine postala prva pokrivena predstavnica Minnesote u američkom parlamentu. Ahmed Zewail je hemičar amerikanac porijeklom iz Egipta, koji je 1999. godine dobio Nobeo nagradu iz oblasti hemije, za svoj rad u brzim molekularnim tranformacijama.
Kako je naglasio bivši američki predsjednik Barack Obama prije dvije godine, muslimani su nezaobilazni faktor u izgradnji cjelokupnog američkog društva u svim njegovim sferama. Od nauke i kulturnog uticaja, preko humanitarnog i obrazovnog, sve do političkog i nevladinog aktivizma, američki muslimani, izbjeglice i djeca izbjeglica iz skoro svakog dijela svijeta dali su svoj dopirnos u izgradnji boljeg društva. U američkoj vojci preko 5800 službenika izjašnjavaju se kao muslimani. U svojoj službi i svom doprinosu nisu imali konflikt sa svojojm vjerom, nego su u njoj pronašli inspiraciju i motiv. U svojim karijernim, poslovnim, obrazovnim okruženjima rušili su barijere neznanja i dezinformacije o islamu i muslimanima, što doprinijelo da se slika o islamu kod njihovih komšija nemuslimana učini realnijom, istinito i nadsve bez predrasuda.

Muslimani su najveće žrtve terorizma
Iako Trump govori o „radikalnom islamskom teorizmu“, najveće žrtve terorizma su upravo muslimani. Pričom o „islamskom terorizmu“ muslimanska zajednica je pogođena različitim napadima i ugrožavanjem sigurnosti. To potvrđuje i izvještaj FBI-a, gdje su u 2015. godini, anti-muslimanski akti različitih oblika porasli za čak 67% u odnosu na 2014. Brojke pokazuju veći stepen nasilja prema muslimanima nego onaj zabilježen nakon 11. septembra 2001. godine. Hufftington post je također zabilježio preko 380 primjera islamofobije u 2016. godini, putem svog servisa prijave. Ovo je između ostalog rezultat vrlo oštre kampanje protiv prisustva i doseljavanja muslimana u SAD, koje traje izrazito od 2015. godine. Kako smo već spomenuli, oni koji su podržavali Trumpa, a sada završili i u njegovoj administraciji kao savjetnici ili šefovi službi, imali su ciljano djelovanje u smjeru kreiranja javnog mijenja o novoj „islamskoj prijetnji“. Za to su im poslužili teroristički akti u protekle dvije godine od Francuske do Njemačke, dešavanja u Siriji i Turskoj, te „Islamska država“.

„Majka izbjeglih“
24. januara, Trump je preduzeo korake kako bi se legalna useljavanja ograničila, samim tim ograničio broj izbjeglica te blokirale vize ljudima iz Irana, Iraka, Libije, Jemena, Sirije, Sudana i Somalije. Ovaj potez ponovo je doveo u direktan sukob demokrate i republikance, koji su već uveliko podijeljeni još od Trumpove kandidature i rezultirat će novom netrpeljivošću prema amerikancima čije porijeklo dolazi iz ovih zemalja, što znači i prema nemuslimanima, što je posljedica spomenute kampanje o nepoželjnosti izbjeglica iz ovih područja.
Bez sumnje, društvo Sjedinjenih Američkih Država u posljednih 100 godinu, nisu bile podijeljene u ovakom obliku i u ovolikoj mjeri kako to svjedočimo danas. Izvjesno je da će mnoge političke odluke nove američke administracije direktno utjecati na živote mnogih američkih muslimana, ali i latino amerikanaca. No ne treba zaboraviti da je Trump svjestan i važnosti saradnje sa islamskim svijetom, odnosno muslimanskim zemljama i neminovno je da će krerati politiku saradnje sa onima gdje bude postojao naročit interes za ostvarenje planiranih politika.
U poznatom sonetu „Novi Kolosos“ iz 1883. godine, koji je ugraviran na građevini Kipa slobode u New Yorku, pjesnikinja Emma Lazarus je nazvala kip kao „Majku izbjeglih“, što je simboliziralo izbjeglice i novu mogućnost koju im nova zemlja nudi. Bez obzira na Trumpove stave o izjeglicama, stranim radnicima ili njegovim sugrađanima muslimanima, izazovi koji su pred muslimanima SAD-a svih kulturoloških pozadina ojačat će njihov napor i rad u kreiranju slike islama kao vjere koja gradi pravedno društvo, stabilnu zajednicu i produktvnog čovjeka, kao što to rade već decenijama.

preporod.com