Srebrenička majka Hajra Salihović obišla mezar sina Nevresa, traga za kostima još dvojice sinova
Nema dana a da makar jedna srebrenička majka ne pusti suzu za svojim evladom koji je ubijen u genocidu. Takva sudbina zadesila je više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici koja je bila zaštićena zona Ujedinjenih nacija (UN). Od zločinačke ruke mučki su ubijani mladići koji čak nisu bili ni punoljetni, momci, mladi muškarci koji su tek osnovali porodice, a pošteđeni nisu bili ni starci.
Njihovom smrću ubijeno je na hiljade svjetova. Za mnoge majke posebno je bolno što još uvijek nisu dočekale da pronađu kosti svojih sinova, muževa, očeva, braće…
Hajri Salihović u srebreničkom genocidu ubijena su tri sina. Dvojica sinova, Nevres i Sead, nestali su u šumama nakon pada Srebrenice, 11. jula 1995. godine. Treći sin Samir, ubijen je na mostu na Drini, a četvrti Samed je bio ranjen i preživio. Muž je poginuo 1992. godine u Bratuncu.
Ovog 11. jula njeno srce konačno se malo smirilo. Nakon 29 godina bola, patnje, tuge, suza, dova, ova 77-godišnja srebrenička majka ukopala je posmrtne ostatke jednog od sinova, Nevresa. Ostale još traži. Želja joj je da ih sve pronađe i ukopa kako bi imali mezar dok je ona živa.
Majka Hajra nakon što je na kolektivnoj dženazi ukopala jednog od trojice sinova, jučer je posjetila mezar Nevresa, a kako je kazala za Preporod.info, od kako ga je spustila u kabur, njeno srce se barem malo smirilo.
Učila je dove, razgovarala s njim, milovala mezar, plakala…. Ostala je željna djece, ali na sreću sin Samed preživio je, barem su joj on i kćerka ostali na ovom svijetu.
– Nema dana da mi moja djeca nisu u mislima i da ne plačem. Gledam slike i plačem. Sada imam mezar od Nevresa da mu odem, da proučim, tako se srce barem malo smiri. Za nas majke ovo mezarje u Potočarima je mjesto smiraja, bola, sreće, tuge…– kazala nam je majka Hajra, koja je nakon posjete doline bijelih nišana obišla i prostoriju u kojoj se nlaze slike ubijenih srebreničana, koje svjedoče zločinu i patnjama kojima su bili izloženi njeni sinovi, ali I drugi koji su ubijeni u genocide.
Nevres je imao 25 godina kada je ubijen, Samir je imao 22 godine, a Sead 21.
– Tek su počeli da živi. Kada je trebalo najbolje da žive, nema ih. Rastali smo u stanu u Srebrenici. Ujutro smo ih ispratili, otišli su. Mi smo otišle sa autobusom. Boli da sam nakon 29 godina tek pronašla kosti jednog sina, a da njih dvojicu još ukopala nisam. Znam ja kako izdržim ovu tugu – kaže Hajra.
Hajra danas živi u bratunačkom naselju Biljača. Ova srebrenička majka vratila se na svoje. Kako je kazala, dok je živa želi da živi u svom selu, pored svojih sinova. (Preporod.info)
akos.ba
