Ekonomija

Spašavanje jednog, žrtvovanje dvojice: Najbolje rješenje za Aluminij je u dokapitalizaciji

Odluči li Vlada Federacije BiH sanirati mostarski Aluminij, vjerovatni rezultat će biti djelomično sahranjivanje dvije elektroprivrede.

Piše: Enes Ratkušić

Mostarski Aluminij u kontinuitetu je u centru pažnje. Nekad zbog zabrane ulaska u firmu “većinskom vlasniku”, odnosno predstavnicima Vlade entiteta Federacija Bosne i Hercegovine – danas zbog gotovo svatovskih dočeka koje poslovodstvo i cjelokupna posada ovog kolektiva upriliči kad god se ukažu na kapijama Kombinata. Pitanje koje se u ovom slučaju nameće jeste: kako je moguće da firma, godinama javnosti predstavljana kao ekonomska perjanica, danas grca u dugovima teškim više od sto miliona eura? Nije li predstavnicima “većinskog vlasnika” ulaz u fabriku onemogućavan samo da bi se prikrile rabote koje su je vodile u ambis, zaogrnute plaštom hvalospjeva poslovnim rezultatima i menadžerskim sposobnostima bivšeg dugogodišnjeg direktora Mije Brajkovića?

Nema nijednog razloga da u takvu “logiku” posumnjamo, pogotovo ukoliko je sagledamo u kontekstu visine plata, ali i drugih “detalja” koji su, prije svega, sadržani u logici promjena vlasničke strukture, koja je napravljena na nezakonit način, a legalizirana sporazumima u koje je uvučena federalna Vlada, i to u periodu kada je lagano od nepoželjnog gosta pretvarana u rado viđenog.

Pozitivno poslovanje Aluminija mogao je osigurati samo povlašteni status, isporučivanje električne energije po znatno nižim cijenama.

Istinsko razumijevanje prave prirode problema, međutim, podrazumijeva još jedan aspekt, koji je daleko presudniji. Naime, fabrika o kojoj je riječ podizana je u vrijeme kada se svaki ekonomski parametar iscrpljivao u broju radnika koji ulaze na kapije preduzeća. Ekonomska opravdanost koja bi se mjerila poslovnim rezultatima na tržištu, pogotovo svjetskom, u to vrijeme bila je beznačajan faktor, a država se pojavljivala kao zaštitnik takvih firmi. U slobodnom prevodu, to znači da je pozitivno poslovanje Aluminija mogao osigurati samo povlašteni status, isporučivanje električne energije po znatno nižim cijenama. U svakom drugom slučaju, u ovakvom energetskom ambijentu, ovakva fabrika može biti samo gubitaš i ništa više.

Opširnije na portalu AJB:

Spašavanje jednog, žrtvovanje dvojice

Povezani članci