Slovo Dekreta

Ti žuti, šuštavi pergamenti mrtvi na izgled

Ispričaše historiju, dadoše zapovijed

Spahijama da žive i kasabu čuvaju

Da nastane dušu i pustoš odagnaju

Slutio se grad, nade su cvjetale

Tvrđava na brdu, u dolini mahale

Džamije, hamami, česme i dućani

Ukrasiše sokake i napojeni bostani

Kasaba sa kitnjom dugog pazara

Puna kiridžija i ponosnih kramara

Na ulicu se streha kuća nadnosi

A ispod nje, radost unosi

Muhabetima, šerbetom i medovinom

Ponos se ističe svojom djedovinom

Od Kara mahale, i Ibrahim efendijine

Do Zulfikar zade, i Mahmud agine

Na sred čaršije sebilj stoji

Vremenu prkosi i starosti se ne boji

Širi se miris radosti i ove starine

A ona je trag osmanske trgovine

Ni kuga, ni rat ni glad je ne ubiše

I još njenim mahalama svježina odiše

Jer domaćin ovdje adete slijedi

Kad musafira dočekuje, on ne štedi

Na putu od Istanbul džade do Dubrovnika

Bijaše skrovište mnogih putnika

Trgovaca on vidje ponajviše

Jer mu ime time odiše

Medresanska raja hodi ovim stazama

Utabaše put svim drugim lozama

I još se čuje obuće njihove šum

Što odlaze i tabaju drum

To je ta svježina što traje

Što evo vjekovima ne prestaje

Trajat će  još najmanje  tisuć ljeta

Svjedok je, uklesano slovo Dekreta

Piše: Fatima Gazić

Akos.ba