Slovo Dekreta
Ti žuti, šuštavi pergamenti mrtvi na izgled
Ispričaše historiju, dadoše zapovijed
Spahijama da žive i kasabu čuvaju
Da nastane dušu i pustoš odagnaju
Slutio se grad, nade su cvjetale
Tvrđava na brdu, u dolini mahale
Džamije, hamami, česme i dućani
Ukrasiše sokake i napojeni bostani
Kasaba sa kitnjom dugog pazara
Puna kiridžija i ponosnih kramara
Na ulicu se streha kuća nadnosi
A ispod nje, radost unosi
Muhabetima, šerbetom i medovinom
Ponos se ističe svojom djedovinom
Od Kara mahale, i Ibrahim efendijine
Do Zulfikar zade, i Mahmud agine
Na sred čaršije sebilj stoji
Vremenu prkosi i starosti se ne boji
Širi se miris radosti i ove starine
A ona je trag osmanske trgovine
Ni kuga, ni rat ni glad je ne ubiše
I još njenim mahalama svježina odiše
Jer domaćin ovdje adete slijedi
Kad musafira dočekuje, on ne štedi
Na putu od Istanbul džade do Dubrovnika
Bijaše skrovište mnogih putnika
Trgovaca on vidje ponajviše
Jer mu ime time odiše
Medresanska raja hodi ovim stazama
Utabaše put svim drugim lozama
I još se čuje obuće njihove šum
Što odlaze i tabaju drum
To je ta svježina što traje
Što evo vjekovima ne prestaje
Trajat će još najmanje tisuć ljeta
Svjedok je, uklesano slovo Dekreta
Piše: Fatima Gazić
Akos.ba
