Sloboda govora je francuski mit: Licemjerstvo nacije
Možda bi Francuzi i njihove evropske i zapadne kolege trebali usvojiti islamske vrijednosti tolerancije, poštovanja i časti.
Piše: Firoz Osman
Nakon što je satirični magazin Charlie Hebdo godinama objavljivao uvredljive i ponižavajuće karikature časnog poslanika Muhammeda a.s. i imigranata, dogodilo se ono na što francuske vlasti odavno upozoravaju – eksplozija nasilja u kojoj je na tragičan način smrtno stradalo i ranjeno više od 20 ljudi.
Predsjednik Francois Hollande opisao je ovo krvoproliće kao napad na sekularne francuske vrijednosti, demokratiju, slobodu govora i izražavanja; osudio je “islamske teroriste” zbog tako gnusnih zločina.
Krvoproliće u Parizu, međutim, nema nikakve veze sa slobodom govora kao ni sa islamom, zaista.
Namjerna provokacija šest miliona muslimana u Francuskoj i 1,8 milijardi muslimana širom svijeta putem stalne rasne vulgarnosti i uvrede usmjerene prema poslaniku i islamu pod krinkom slobode govora nesmotrena je i zaslužuje osudu. Da li francuske “vrijednosti” i demokratija zaista daju slobodu da se ocrni neko koga tako mnogo poštuju brojni ljudi?
Sada se promovira ideja da su francuski mediji slobodni da objave bilo šta jer je to njihovo fundamentalno pravo bez restrikcija bilo koje vrste, što je mit. Na primjer, francuski zakon zabranjuje objavljivanje materijala koji promovira upotrebu droga; mržnju zasnovanu na rasi ili rodu; uvrede državne zastave i himne; ili pitanja u vezi nacističkog holokausta.
Dieudonné M’Bala, francuski komičar i satirista, proglašen je krivim i novčano je kažnjen na francuskom sudu jer je sjećanje na holokaust opisao kao „memorijalnu pornografiju“.
Sarkozyjevi slučajevi
Zapravo, 2008. godine jedan od poznatih karikaturista lista Charlie Hebdo Siné napisao je kratku poruku u kojoj je citirao vijest da će sin bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja Jean preći na judaizam da bi oženio nasljednicu prosperitetnog lanca proizvođača uređaja za domaćinstvo. Siné je dodao komentar „Daleko će dogurati, ovaj mali“.
Siné je zbog ovog otpušten zbog “antisemitizma”.
Kada je Sarkozy bio ministar unutrašnjih poslova naredio je da se otpusti direktor Paris Matcha jer je objavio fotografije njegove supruge Cecilije Sarkozy sa drugim muškarcem u New Yorku. Čak je naredio da se cenzurira pjesma repera Joestarr jer je sadržavala kritiku upućenu ovom političaru.
Francuski sud je zabranio časopisu Close da ponovo objavi ili distribuira fotografije u Francuskoj na kojima je britanska vojvotkinja od Cambridgea bez gornjeg dijela kupaćeg kostima. Uprkos tome, muslimanke su proganjanje i zabranjeno im je da nose hidžab u obrazovnim institucijama. Ismijavali su ih, hapsili i novčano kažnjavali zbog nošenja hidžaba u javnosti.
Gesta rukom poznata pod nazivom „quenelle“ koju je načinio poznati fudbaler Nicolas Anelka opisana je kao gesta protiv sistema i anticionistička. Izazvala je ozbiljnu kontroverzu u Francuskoj otkako ju je prvi put upotrijebio antiestablišment komičar M’Bala 2005. godine.
Zabranjen mu je pristup brojnim pozorištima i osuđen je više puta zbog korištenja svoje „slobode govora“ i korištenja geste „quenelle“.
Licemjerstvo nacije
Francuske vlasti su zabranile proteste muslimana protiv bogohulnih filmova i karikatura; Francuska je bila prva država na svijetu koja je zabranila demonstracije u znak podrške Palestincima žrtvama masakra u Gazi. To je dovelo do daljnje marginalizacije francuskih muslimana i afričkih manjina u političkom i društvenom životu nacije i povećalo broj zločina iz mržnje i netrpeljivosti.
Mnogi su prozreli licemjerstvo nacije koja se grozi nad ubistvima 12 ljudi u redakciji lista Charlie Hebdo, a ipak je povezuju s Izraelom i ubistvima 17 novinara i 2.300 muškaraca, žena i djece u Gazi prošle godine.
Opširnije na AJB:
Sloboda govora je francuski mit
Tekst je u originalu objavljen na Middle East Monitoru.
Firoz Osman je ljekar po profesiji i cijenjeni južnoafrički komentator cionističke okupacije Palestine. Osman, kao izvršni član Media Review mreže, posebno se zanima za teme palestinskih političkih pokreta i pokreta otpora, cionističkog ugnjetavanja i islamofobije.
balkans.aljazeera.net
