Senka Oruč, kćerka logoraša iz Mauthausena: Svaku godišnjicu oslobađanja logora tati smo čestitali rođendan

Kćerka Mustafe Oruča, logoraša iz Mauthausena koji je prošle godine preminuo u 85. godini, u razgovoru za Anadolu Agency, obavljenom u jednoj od baraka nekadašnjeg logora, prisjetila se očevih pripovjedanja o onome što je doživio u Mauthausenu, logoru koji je prekinuo njegovo djetinjstvo Piše: Kemal Zorlak

Mustafa Oruč bio je dječak sa svega 14 godina kada je početkom 1944. godine doveden u zloglasni koncentracioni logor Mauthausen, najveći te vrste na području Austrije u doba Drugog svjetskog rata.

Oruč je preživio sve torture logora Mauthausen, a napustio ga je 5. maja 1945. godine, kada je američka vojska oslobodila logor.

Mustafina kćerka Senka Oruč, 71 godinu kasnije doputovala je u Mauthausen, povodom obilježavanja godišnjice raspuštanja ovog logora, te otkrivanja spomen ploče žrtvama zloglasnog logora sa područja Bosne i Hercegvine.

U razgovoru za Anadolu Agency, obavljenom u jednoj od baraka nekadašnjeg logora, Oruč se prisjetila očevih pripovijedanja o onome što je doživio u Mauthausenu, logoru koji je prekinuo njegovo djetinjstvo.

Na samom početku Oruč je istakla da ono što je od svog oca čula o logoru, moguće samo u filmovima.

“Moj otac je inače bio elokventan čovjek. Pričao je o svemu. O tome kako su se osjećali, kakav je bio odnos između logoraša, ko je bio zadužen da čuva ovu brvnaru. Govorio je o vrlo lošim higijenskim uslovima, kako su se hranili, kako je među logorašima bilo svih nacionalnosti”, kazala je Oruč.

Dodala je kako je uprava logora tada imenovala jednog logoraša koji bi bio odgovoran za jednu baraku.

“Moj tata je tada bio mlad, imao je svega 14 i po godina. Kada je stigao u logor shvatio je gdje je došao i počeo je plakati. Po dolasku je dobio neku vrstu limene posude za hranu. Odjednom mu je to neko oteo. Dakle, vladalo je jedno zvjerstvo među logorašima, jer to je stanje uma i psihe koje je nama neshvatljivo”, ispričala je Oruč.

Navela je kako je njenom ocu tokom boravka u logoru potpora bio čovjek iz Srbije po imenu Boro, koji je znao reći: “Nema plakanja, moraš izdržati”.

– Nijemac mu dva puta spasio život 

Prema njenim riječima, u logoru je tada postojala tzv. “borba za gaće”, jer onaj ko ih nije imao podrazumijevalo se ili da je bolestan ili iznemogao, odnosno da od njega više nema koristi, stoga je slijedila likvidacija.

“Otac se također sjećao da mu je neki čuvar Nijemac, jedan te isti čovjek u dva navrata spasio život. Ne zna zašto je to uradio, vjerovatno što je bio dijete. Vodili su ih bez ičega na sebi. On ga je povukao, dao mu da nešto obuče i tako dva puta spasio život”, kazala je Oruč

Kazala je kako je njen otac, prvi put nakon oslobađanja, logor posjetio 1975. godine na 30. godišnjicu njegovog zatvaranja.

“Tada smo zajedno došli ovdje i on je gledao u sva ova lijepo pokošena polja i rekao je: ‘Sva ova polja bila su puna leševa”, kroz suze je ispričala Oruč, te dodala kako joj je drago što je njen otac bio otvoren u svemu tome, iako bi za njega znalo biti potresno kada se svega prisjeti.

“Moje sestre i ja znamo o tome, zato smo i došle ovdje. Uvijek ćemo dolaziti i smatram da o tome treba i govoriti. Jer to je stvarnost, ljudi su to stvarno preživjeli. Hvala Bogu, bez obzira na to šta je sve preživio, zahvaljujući duhu i pozitivnom odnosu prema životu, dočekao je i da se oženi, dobije djecu i proživi život”, istakla je Senka Oruč, kćerka Mustafe Oruča, logoraša iz Mauthausena koji je prošle godine preminuo u 85. godini.

Mustafa Oruč je dobio i odštetu od države Njemačke za vrijeme provedeno u Mauthausenu.

Tokom sedam godina postojanja koncentracionog logora Mauthausen, kroz njega je prošlo 200.000 ljudi, od kojih je 100.000 ubijeno ili su umrli od posljedica prisilnog rada. Pretpostavlja se da je sa područja BiH kroz Mauthausen prošlo najmanje hiljadu ljudi.

Akos.ba