Senad Hevešević: Misija prosvjetljivanja ”čaršijskog” uma

Govoreći o orijentalističkim pozicioniranjima ”muslimanskog uma”, Zachary Lockman navodi kako pozicija ”arapskog” ili ”muslimanskog” uma (deriviranih iz ranijeg ”semitskog” uma) biva suprotstavljena esencijaliziranom ”zapadnom” umu.

Takav koncept ima svoj korijen u podjeli čovječanstva na odvojene civilizacije, a na bazi toga vrlo se lagano dolazi do sveopćih generalizacija koje za cilj imaju ideologiju suprotstavljanja koja neizbježno vodi u sukob.

Orijentalističko naricanje nad porazom racionalističke škole ranog islama odlično služi u navedene svrhe jer omogućuje pozicioniranje objekta u podređeni položaj koji, reklo bi se, i zaslužuje, piše Autograf.hr.

A ako je objekt proučavanja (tj. ”muslimanski um”) podređeni, onda neko mora biti nadređeni. A ako je taj neko nadređeni, e onda su mu mogućnosti brojne i neslućene.

Kakve su to mogućnosti?

Možete zahtijevati mnogo štošta od objekta proučavanja poput toga da se prilagođava, da se mijenja, da postane više sličan vama, da gubi sebe ili, pak, možete tom objektu odricati bilo kakvu posebnu vrijednost.

Postoji čak i posebna vrsta izričaja kojom se izražavaju ovakvi stavovi. Ta vrsta jezika u svom izričaju sadrži suptilne znakove poput upotrebe orijentalnih riječi ili fraza za označavanje negativne pojave.

Na taj način, okupljališta nemoralnih ljudi postaju ”harem”, sitnošićarski politički talog postaje ”čaršija”, a ”janjičari” su naporni i nepoželjni politički protivnici.

U svemu navedenom nepotrebnim se smatra praćenje odlučujućeg utjecaja pojma ‘ilma (znanja) u muslimanskom civilizacijskom krugu jer to ne spada u koncept koji zahtijeva objektivizacija muslimanskog uma tijekom žala nad izgubljenim racionalnim duhom.

Mustafa Akyol piše knjigu ”Reopening Muslim minds” (”Ponovno otvaranje muslimanskog uma”), a ta knjiga je argumentima dobrim dijelom slična knjizi ”The Closing of the Muslim mind” (”Zatvaranje muslimanskog uma”) autora Roberta Reillya.

Vrlo slični argumenti o porazu kvaziracionalističke (mu’tezilitske) škole upotrijebljeni su u ovim knjigama, a za detaljnije razumijevanje ovih paralela potrebno je proučiti biografiju Roberta Reillya i njegov rad i djelo.

Upotrebi posebnog izričaja kroz orijentalne pojmove i knjizi ”The Closing of the Muslim mind” zajedničko je jedno: opsesivno, neuko i redukcionističko podvođenje svake vrste pojave na prostorima s muslimanskom većinom na samo i isključivo jedno, jedino objašnjenje, a to je islam, i to islam određene orijentalističke vrste, tj. islam koji je podređeni objekt koji mora biti mijenjan, reformiran, uklonjen – ovisno o mogućnostima.

Čime rezultira takvo djelovanje u konačnoj fazi?

Platformom Viktora Orbana koju prenosi njegov glasnogovornik o problemu prisustva muslimana u Bosni i problemu integracije istih. Ili pak slavljenjem genocida kao njegovom posljednjom fazom. Ili pak jednim od dvanaest načina negiranja genocida iliti genocida koji je genocid, ali nije baš-baš genocid.

I zato, oprezno s misijom prosvjetljivanja ”čaršijskog” uma, pogotovo ako nije dobra ni dijagnoza ni propisani lijek, a ni stručnjak koji propisuje.

Koliko god zvučalo kao fraza, lijek je razgovor i razumijevanje, a protivnik je nerazumijevanje proizašlo iz generalizacija.

Piše: Senad Hevešević, imam džamije u Osijeku

Akos.ba