Islamske temeKnjiževni kutak

Seid Havva ‘Naš duhovni odgoj’ – Blagovremeni uvod u tesavvuf i njegove tajne

Seid Havva, Naš duhovni odgoj (Tuzla: Behrambegova medresa, 2003.), str. 404, format B5, tvrdi povez.

Naš duhovni odgoj je knjiga o zdravlju srca i čistoći duše, odnosno o duhovnoj medicini napisana za obične vjernike a ne za duhovnu elitu. Iako je od govora o srcu i duši pokušao napraviti nauku, i u tome dobrim dijelom uspio, autor nikako nije napisao suhoparno štivo. Naprotiv, ovo djelo nije dvopek već sočna duhovna baklava.

            Knjiga počinje pojašnjavanjem motiva i ciljeva pisanja ove i još dvije komplementarne knjige iz obimnog autorovog opusa. Prva dva poglavlja posvećena su definiranju ključnih pojmova djela: islam, kalb, akl, ruh, nefs i tesavvuf. Dva naredna poglavlja govore o putovanju ka Allahu a slijedeće o simbolima iz ajeta ‘miškata’ ili svjetlosti iz sure En-Nur. Autor ovih redova prije i poslije ovih stranica nije pročitao ništa bolje o komentaru tih ajeta. U šestom poglavlju autor piše o čišćenju srca i njegovim tehnikama (ilm, duhovni seminari, dnevno sjećanje na Boga – virdovi), a u osmom i devetom o nefsu i bolestima srca. Deseto poglavlje obrađuje mudžahedu, borbu protiv nefsa i njegove metode (osamljivanje, šutnja, gladovanje, nespavanje). Dva naredna poglavlja ponovo govore o putovanju Bogu i pomoćnim sredstvima na tom putu (okupljanje, pjevanje i čitanje knjiga). Naredna četiri poglavlja tretiraju zdravlje srca i duše i njegovu ulogu u šerijatskim dužnostima, snove, kešf, nadahnuće i keramete – čuda dobrih ljudi, te pojmove šejh, bej’at, ahlak i edeb. U posljednjem poglavlju sabrano je nekoliko tema koje je autor smatrao nužnim ukratko obraditi kao što su: uloga služenja drugima (hiztmet) na putovanju ka Allahu, osamljivanje, odijevanje, putovanje, zikr, tevessul, traženje pomoći od sufija, sufijske ekstatičke izjave (šetahati) itd.

             Iz ovoga pregleda jasno je da je ovo uvod u tesavvuf namijenjen sinovima i kćerima današnjega doba. Valja kazati da nam je jedno ovakvo propedeutičko djelo odavno nedostajalo. Ne treba to ni čuditi kada i sam autor kaže da je knjigu napisao upravo zato što ni na arapskom jeziku nije našao adekvatnoga uvoda u tesavvuf. Nije nikakva tajna da su odani vjernici najčešće podijeljeni na tradicionalne, sufijske i selefijske muslimane. To nije slučaj samo u Bosni već svuda u muslimanskom svijetu. Mnogo dragocjene energije, vremena i drugih resursa nažalost troši se na međusobna trvenja i napade. Ova knjiga, između ostaloga, teži da premosti, ili bar suzi taj jaz i utoliko je ona doprinos međumuslimanskom dijalogu. Autor ne krije svoje namjere i odmah na početku ih jasno obznanjuje čitaocu. On se zalaže za nešto što bi se moglo nazvati selefijskim sufizmom. Po tome ovaj doktor ljudske duše i srca ustvari pokušava biti suvremeni Ebu Hamid el-Gazali, kojeg inače često citira.

U atmosferi međumuslimanskoga nepovjerenja, isključivosti i netolerancije ovako otvorena knjiga za različite stavove i mišljenja, puna pozitivne energije koja okuplja i spaja, uistinu je dobro došao novitet u bosanskoj islamskoj kutubhani. Iako čvrsto ukorijenjen u sufijsko-revivalističkoj tradiciji Šama, autor je u svoje štivo unio onu dozu relativizma koja dijalog čini mogućim, a toleranciju ostvarivom. Poput imama Šafije, autor misli da je upravu ali ostavlja mogućnost da ponekad i ne bude. Upravo zbog toga, kao i zbog ljubazne kritike koju autor upućuje na različite adrese, ova knjiga nije samo djelo o odgoju već i sama odgaja svoga čitaoca i poučava ga etici neslaganja. Dovoljno je samo pročitati njegove nazore o šejhu, kerametima i bej’i da se stekne uvid u mjeru i oprez s kojima ovaj autor pristupa pitanjima koja obrađuje. One koji ga bolje poznaju to nimalo ne čudi jer ovo njegovo djelo je u njemu sazrijevalo decenijama. Ono nije bilo rezultat nekoliko mjeseci kompiliranja.

Prevodilac je tesavvufsku terminologiju uglavnom ostavljao neprevođenu i to neće biti veliki problem za one upućenije u islamsku vjersku terminologiju, pa ni za početnike u arapskom. Zbog onih koji nisu ni jedno ni drugo prevodilac je priredio pojmovnik u kojem je ukratko pojasnio većinu neprevedenih pojmova radi lakšeg razumijevanja.

Ova knjiga je i prvi prijevod jednog djela ovog izuzetno plodnog i dinamičnog alima iz nama relativno slabo poznate a vrlo bogate sirijske zone islamske duhovnosti. Radeći decenijama pod notornim basističkim režimom, autor je imao priliku svoje teorije staviti na najteže životne testove. To njegovim riječima daje još jednu vrijednost. Konačno, ovo se djelo slobodno može smatrati i značajnim doprinosom (islamskoj) psihologiji jer autor gotovo znanstveno govori o najzakučitijim tajnama naše nutrine.

Prevodilac mr. Sead ef. Seljubac ovim izvrsnim prijevodom učinio je veliku uslugu svima onima koji vrlo često moraju odgovarati na pitanja o sufizmu. Ako dosada nisu imali knjigu na koju će uputiti radoznalog pitaoca, sada imaju.

Piše: Ahmet Alibašić

akos.ba

Povezani članci