Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća: Hasan el-Bena (I dio)

Pokret Muslimanska braća je osnovan 1928. godine u Egiptu od strane Hasana el-Bene, alima i učitelja, i od svog osnivanja predstavlja politički, vjerski i društveni pokret. Pokret se pojavio nakon pada hilafeta i nakon kolonizacije velikog broja islamskih država kada se islamska država pocijepala i na brutalan način podijelila između kolonizatorskih kandži Britanaca, Francuza i drugih. U serijalu Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća predstavljamo vam biografije najpoznatijih šehida koje je dao pokret Muslimanske braće.

Priča o imamu šehidu Hasanu el-Benni je poput je priče o jutarnjem zraku koji je okupao zemlju, bio je i prošao, od ovog dunjaluka nije ništa uzeo a mnogo je ljudima koji su iza njega ostali, ostavio. Takav je bio i imam šehid Hasan el-Bena. On za sebe nije ništa uzeo, sve je ostavio ljudima iza sebe.

Hasan el-Bena se ubraja u jedinstvene primjere duhovnog vođe, vjerskog mislioca, društvenog reformatora i narodnog vođe koji je ključna figura i zajednički činilac mnogih pokreta, ideja i pravaca koji streme jednom zajedničkom cilju i koje okuplja jedna zajednička ideja. Hasan el-Bena je rijetka ličnost, uspio je u par godina osnovati najsnažniji i najveći islamski pokret čiji broj članova prelazi milion.

Hasan el-Bena prestavljao je sintezu selefijskog vjerovanja i ideje i tesavufske duhovnosti. Bio je otjelotvorenje te duhovnosti, muslimanski učenjak, vođa koji je uspio motivirati i pokrenuti muslimanske mase i kroz pojašnjenje i prezentovanje ideja i vjerovanja selefa podstaknuti ih na društveno-koristan rad.

Njegove lične sposobnosti i kvaliteti

“Kada vidite ljude kako sebi grade kolibu od loših ideja i uvjerenja, nemojte tu kolibu porušiti na njih, već izgradite dvorac čistih ideja i uvjerenja kako bi oni ostavili tu svoju kolibu i odrekli se zabluda u kojima su bili.”
Imam šehid Hasan el-Bena

Hasan el-Bena je bio čovjek snažnih ideja i velike volje, sposobnosti i agilnosti u djelovanju i poslu. Dnevno nije spavao više od pet sati i bio je čovjek širokih pogleda i horozonata. Bio je hafiz Kur’ana Časnoga i znao je napamet veliki broj hadisa. Pored toga, znao je veliki broj zbirki poezije, a znajući kakvo mjesto klasična poezija zauzima u arapskoj kulturi, to se tretiralo kao izuzetna osobina.

Bio je vješt pisac, jedan od rijetkih sposobnih da i iskaže ono što doista osjeća. Njegove plemenite riječi i duboka razmišljanja ostavljali su i i dalje ostavljaju neizbrisiv trag u dušama miliona svojih sljedbenika širom svijeta, ali i onih koji to nisu.

Odlikovao se izrazitom sposobnošću pamćenja, inteligencije i rezonovanja. Poznavao je imena i životne priče velikog broja ljudi. Svoje hutbe, govore i tekstove bazirao je na prevazilaženju razlika i razilaženja među različitim muslimanskim pokretima i smatrao je da je nužno okupiti sve islamske djelatnike i aktiviste oko zajedničke riječi do ostvarenja ideala i principa kojima teži islamski šerijat.

Kratka biografija

Imam šehid Hasan el-Bena rođen je u Mahmudiji 1906. godine i u ovom mjestu je proveo prve godine svog djetinjstva. Još od rane mladosti pokazivao je svoju želju i nastojanje da slijedi put islama i bio je protivnik svakog oblika devijacija i zastranjivanja.

Nastojao je probuditi iz učmalosti narod i u tom smislu je kazao: „Razlika između nas i ovog našeg naroda jeste u tome što većina njih posjeduje usnulo vjerovanje. Oni ne žele povinovati se njegovim propisima i raditi po njegovim naredbama. S druge strane mi težimo aktivnom, rasplamsalom imanu, snažnom koji obitava u dušama Muslimanske braće“.

Nakon što se upisao u Učiteljsku školu u Demnehuru, osnovao je humanitarnu organizaciju koja je svoj rad usmjerila u dva pravca:

–          promovisanje plemenitih moralnih principa i načela i borba protiv svih devijacija, nemorala i smutnje;

–          suprotstavljanje kršćanskim misionarskim pokretima koji su u Egiptu u tom periodu pronašli odogvarajuće i pogodno tlo.

Nakon diplomiranja u Učiteljskoj školi, preselio se u Kairo, gdje je upisao Daru-l-ulimi el-ulja, a priključio se i organizaciji Plemeniti islamski moral – to je bila jedina organizacija u to vrijeme u Kairu. Pratio je njene aktivnosti i uključio se aktivno u vjerska predavanja koja su u Kairu držali brojni islamski učenjaci tog vremena.

Došavši u Kairo, Hasan el-Bena je vidio ogromnu smutnju, nemoral i udaljenost ljudi od vjere, te je razmišljao o novom načinu islamske da’ve. Smatrao je da nije dovoljno pozivati ljude samo u džamijama, jer suština jeste dostaviti vjeru i vjersku ideju ljudima koji ne dolaze u džamije. Stoga je predložio svojim prijateljima, neki od njih su bili i svršenici El-Azhara, da krenu sa otvorenim pozivom, obilaze javna mjesta na kojima će ljudima prezentovati učenje islama. U početku su njegovi prijatelji to odbili, ali su kasnije prihvatili taj poziv i to je dalo izuzetno značajne rezultate u da’vi i pripremi terena za dolazak pokreta koji je nekoliko godina kasnije osnova.

Osnivanje pokreta El-Ihvan el-Muslimun

Na Učiteljskoj školi, Hasan el-Bena je diplomirao 1927. godine i upućen je na službovanje u Ismailiji, gdje je radio kao učitelj u jednoj školi.

U Ismailiji je postao svjestan velike štetnosti i opasnosti u kojoj se nalazio Egipat, bila je to i teritorijalna i ekonomska kolonizacija oličena u vojnim odredima Engleza u Sueskom kanalu kao i njihovo eksploatisanje koristi koja je dolazila od ovog kanala.

Uvidio je da je ključni problem muslimana to što su razjedinjeni kroz više ideja i pravaca, tako da je svaka od tih grupa čvrsto slijedila svoje pravce i ekstremno se držala svojih ideja, bježeći od svih onih koji su različito od njih mislili. U tom smislu, on je sa grupom svojih prijatelja i učenjaka tog vremena počeo razgovarati o modusu prevazilaženja tih problema.

U mjesecu zu-l-ka’deu, 1347., hidžretske ili martu 1928., Hasan el-Bena je obišao te svoje prijatelje, njih šestericu: Hafiz Abdulhamid, Ahmeda el-Husarija, Fu’ada Ibrahima, Abdurrahmana Hasbullaha, Ismaila Izza i Zekijja el-Magribija. Prilikom tog njihovog susreta, tekao je sljedeći razgovor. Oni su se obratili El-Beni: “Na koji način djelovati i povratiti ugled islamu i pribaviti dobro muslimanima? Mi nemamo ništa, sem ove krvi što teče našim venama, ovih duša koje odišu vjerom i dostojanstvom i ovo malo novca čime hranimo naše porodice. Ovo ti govorimo kako bi se pred Allahom oslobodili te odgovornosti i želeći da ti preuzmeš odgovornost za ono što posjedujemo i za ono što ćemo činiti”.

Ove duboke riječi potakle su El-Benu, pa im je rekao: ”Hvala Allahu na vama, neka vam Allah blagoslovi iskren nijet, uputi na činjenje dobra, onog što će zadovoljiti Gospodara i koristiti ljudima. Naša obaveza je djelovati i raditi, a uspjeh dolazi od  Allaha. Zakunimo se Uzvišenom Allahu da ćemo biti vojnici da’ve i rada na Allahovom putu”.

Nakon ovog razgovora uslijedila je rasprava o tome kako nazvati novi pokret, novu ideju koja se rodila, kako bi i zvanično zaživjela. Bilo je različitih prijedloga, ali je imam Hasan el-Bena na kraju kazao: „Mi smo braća u službi islama, mi smo Muslimanska braća (el-ihvan el-muslimun)”.

Tako je nastao najpoznatiji islamski pokret u 20. vijeku, jedan od najpoznatijih i najuticajnijih u cjelokupnoj islamskoj historiji.

Ovako su ovih šesterica ljudi, okupljeni oko imama Hasana el-Bene zasijali sjeme ideje čije plodove danas bere islamski ummet širom svijeta. Njihova srca bila su plodno zemljište za ovu ideju, koja je u narednim danima i godinama rasla i napredovala. Hasan el-Bena je nastavio sa promoviranjem ove ideje u tišini, na taj način okupljajući oko sebe sve veći broj ljudi.

Pripremio: Semir Rebronja

IslamBosna.ba