Savjet psihologa: Kako da uspješno i jednostavno komuniciramo s djecom?

Djeca se uče vještini komunikacije od nas i zato bi uvijek trebalo pronaći vremena da se razgovara sa njima. Komunikacija je veoma važna da bismo shvatili osobine, mišljenje i osjećanja drugih ljudi kao i sebe.

Kada komuniciramo sa djecom, često se pitamo da li su oni zaista čuli ono što smo im rekli, a još češće mislimo da ne žele da nas poslušaju. Međutim, veliki dio ovog „nesporazuma“ može biti i posljedica načina na koji komuniciramo. Evo kako bismo mogli na jednostavan način da prilagodimo našu komunikaciju djeci, piše portal epsihoterapija.com:

• Osnov svake interakcije je da postoji povjerenje bez kojeg nema dogovora ni uspješne komunikacije;
• Budite svjesni da je komunikacija uvijek između dva ili više učesnika, obezbjedite da obje strane (u našem slučaju, to su roditelj i dijete) ravnomjerno saopštavaju mišljenja i da postoji uzajamno razumjevanje;
• Važna je usaglašenost verbalne i neverbalne komunikacije, odnosno da naše ponašanje, držanje tijela, izraz lica, ton kojim govorimo i sl. prati ono što govorimo (npr. ako kažemo djetetu da ga volimo ali se ponašamo nezainteresovano za njega, ne gledamo ga, ne zagrlimo, obraćamo se hladnim tonom, dijete će primiti ovu drugu informaciju koju pokazujemo ponašanjem ili će biti zbunjeno i neće znati šta da misli ni kako da se ponaša);
• Izuzetno je važno da govorite polahko, jasno i direktno, da koristite jednostavne riječi koje djeca razumiju (npr. izbjegavati izraze: pedantan, ciničan…) pri čemu treba izbjegavati nedoumice kao i dvosmislenosti;
• Govorite pravilno (ne tepajte) da bi djeca isto tako naučila;
• Gledajte djecu u oči, posebno pri ozbiljnim razgovorima (npr:„Gdje si ostavio mamine ključeve“);
• Uvijek imajte na umu da ste vi model na koje se djeca ugledaju i pokazujte im svojim ponašanjem primjer koji želite da i oni usvoje
• Dozvolite da djeca imaju i iskažu drugačije mišljenje od vašeg, čime ćete podsticati njihovu individualnost i samostalnost
• Pažljivo slušajte svoju djecu. Ovo podrazumjeva da usmjerite svoju pažnju na ono što vam dijete govori, bez obzira na to koji vas hitan posao čeka. Važno je da tokom razgovora sa djetetom zaista uložite napor da razumjete šta želi da vam poruči. Ako dovoljno pažljivo slušate, naučićete da prepoznate njegove potrebe. Ponekad je djetetu samo potrebno da vidi da ga razumjemo, a dobićete i više materijala za pregovaranje ukoliko su u pitanju neke važne teme. „Bog nam je dao dva uha i jedna usta da možemo da slušamo dvaput više nego što govorimo“

Kako da uspješnije slušamo svoje djete?

Pokažite zanimanje – okrenite se djetetu i gledajte ga u oči. Prekinite svoju trenutnu aktivnost i usredsredite se na dijete. Budite mu fizički blizu.

Reagujte verbalno i neverbalno (“aha” , “shvatam” “da” uz klimanje glavom, smješak, pokrete tijela…)

Postavljajte umjesna pitanja – ne previše i ne bavite se detaljima (npr. pitanja: “šta” “kako” “zašto”)

Pokažite da cjenite poglede i mišljenja svog djeteta – ne treba ih olako osuđivati kao glupe i besmislene

“Slušajte” očima – posmatrajte ponašanje svog djeteta, možda će tako prije ispoljiti osećanja

Slušajte njegove riječi

Dajte djetetu do znanja da razumijete njegova osjećanja, tako će se lakše povjeriti
Pripazite na vlastite reakcije – jer način na koji reagujemo utiče na način na koji dijete razgovara sa nama

Kada pažljivo slušamo svoje dijete mi mu nesvjesno i neverbalno prenosimo određene poruke: “Razumijem šta mi govoriš” , “Zainteresovan sam i stalo mi je” , “Prihvatam te kao osobu takvu kakva jesi” , “Poštujem tvoja razmišljanja” , “Ne kritikujem te i ne pokušavam te promjeniti” . Od poruka koje šaljemo djetetu (bilo da su verbalne ili neverbalne), pogotovo onih koje se ponavljaju od ranog detinjstva, zavisi u kakvu će se ličnost dijete razviti, koliko će koristiti svoj potencijal, da li će ono sebe prihvatiti i imati samopouzdanja. Zato je važno da se učimo funkcionalnim i zdravim obrascima komunikacije.

Šta nije dobro primenjivati u komunikaciji sa djecom?

U komunikaciji sa djecom ne preporučuje se raspravljanje u nedogled, naširoko i nadugačko objašnjavanje, kao ni da govorimo ono što ne mislimo, vičemo ili koristimo fizičko kažnjavanje. VIKANJE JE NAJGORI NAČIN KOMUNIKACIJE! U toj situaciji je bolje duboko udahnuti, izaći na 5 minuta i onda se smireno vratiti problemu. „Ako morate da vičete na djecu, niste im dovoljno blizu“ (Virgil Hardin)

Kako da komuniciramo sa djecom kada naiđemo na određene probleme?

Primjer: roditelji se razvode. Sjedite sa svojom djecom (oba roditelja) i otvoreno razgovarajte o problemu. Iskreno i jasno objasnite zašto se događa ta situacija. Izbjegavajte kriviti jedni druge. Obećajte djeci da ćete ih voljeti i brinuti o njima. Dozvolite im da postavljaju pitanja.

Primjer: dijete temperamentno reaguje. Razjasnite djetetu njegove osjećaje. Istaknite prilike kada se ono dolično ponaša. Pokažite mu model svojim ponašanjem. Postavite pravila ponašanja.

Primjer: dijete ne izvršava domaće zadatke. Odredite vrijeme za obaveze i igru u toku dana, nadgledajte dijete po povratku iz škole i učinite da mu vrijeme provedeno sa vama bude zabavnije.

Primjer: dijete želi da izlazi do kasno. Ako je dijete u pubertetu najbolje je sa njim napraviti dogovor prema kome ćete u nekoj mjeri ispuniti djetetove želje, a zauzvrat će ono imati obavezu da poštuje pravila i granice koje vi postavite.

Postoji jedna poučna pjesmica koja govori o tome šta je djeci potrebno od nas i kako nas ona sama uče jednostavnoj i uspješnoj komunikaciji:

Ako te tvoje dijete potraži pogledom – pogledaj ga!

Ako te tvoje dijete dodirne svojim rukama – zagrli ga!

Ako te tvoje dijete dodirne svojim usnama – poljubi ga!

Ako ti tvoje dete želi nešto reći – poslušaj ga!

Ako se tvoje dijete osjeća bespomoćno – pomozi mu!

Ako se tvoje dijete osjeća usamljeno – prati ga!

Ako se tvoje dijete osjeća žalosno – utješi ga!

Ako se tvoje dijete osjeća obeshrabreno – ohrabri ga!

Sanja Grubor Mlađenović, dipl. psiholog, porodični psihoterapeut 

Akos.ba