Sarajevski muzeji: Trajni čuvari sjećanja na zločine Ratka Mladića
Piše: Alma Đeković
Genocid u Srebrenici i još šest opština u Bosni i Hercegovini, ubijanje i zatočenje nesrpskog stanovništva širom zemlje, bezobzirno razaranje privatne imovine i javnih dobara, širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva u periodu od 1992. do 1995., neki su od zločina za koje se tereti komandant Vojske Republike Srpske (VSR) Ratko Mladić, o čemu svjedoče brojni dokumenti, predmeti, vizuelni zapisi koji se čuvaju u muzejima širom BiH.
Sjećanje na najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata, na zločine protiv čovječnosti, zločine počinjene nad djecom, teror nad civilnim stanovništvom Sarajeva čuvaju i muzeji i galerije glavnog grada BiH koje je posjetila ekipa Anadolu Agency (AA). Oni svojim eksponatima pričaju priču o ljudskoj sudbini, stradanju nedužnog stanovništva, preživljavanju te svjedoče o crnim rupama civilizacije na kraju 20. stoljeća.
– Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida –
Multidisciplinarni pristup upoznavanju i istraživanju događaja na prostoru BiH u periodu od 1992. do 1995. godine nudi Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida u Sarajevu koji obiluje bogatom arhivskom građom.
U njegovom sastavu su arhiv i izložba Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), kao i prostori koji govore o zločinima protiv čovječnosti, logorima, zločinima počinjenim nad djecom, masovnim grobnicama, genocidu u Srebrenici, te video izjave i svjedočenja žrtava, kao i projekcije filmova Haškog tribunala.
“Naišli smo na dobro razumijevanje Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu. Dobili smo i postavku Međunarodnog suda, prikazuju se filmovi u organizaciji i izdanju Međunarodnog suda. To nam je u jednoj mjeri dalo ozbiljnost i podršku. Malo nas je i potjeralo. Ako su oni smatrali da mi to možemo uraditi, a naša država nije, onda smo cijenili značaj te podrške”, izjavio je Jasmin Mešković, jedan od osnivača Muzeja.
U Muzeju se, između ostalog, nalazi i komad žice kojom je bio ograđen logor Sušica u Vlasenici gdje je ubijeno 140 zatvorenika, poruke upućivane posredstvom Međunarodnog komiteta crvenog krsta, a među najpotresnijim su lični predmeti pronađeni u masovnim grobnicama – novčanici, lijekovi, olovke, ključevi, zdravstvene knjižice, lične karte, pa čak i dječija cucla.
– Dnevnik i predmeti Ratka Mladića –
U jednoj od soba nalazi se oznaka zloglasnog 10. diverzantskog odreda koji je bio podređen Glavnom štabu Vojske Republike Srpske, odnosno direktno komandantu Ratku Mladiću. Pripadnici ovog odreda su 16. jula 1995. godine na farmi Branjevo i u Domu kulture Pilice za nekoliko sati ubili između 1.000 i 1.500 muškaraca i dječaka nakon pada “zaštićene sigurnosne zone Srebrenica”. U jednom od filmova koji se emituje u Muzeju prikazan je i dnevnik Ratka Mladića u kojem bilježi svoja zapažanja tokom čitave agresije na BiH i svemu što se dešava u zoni pod kontrolom VRS. Ovaj dnevnik, kazao je Mešković, bio je dokazno sredstvo u predmetu koji se vodi protiv Ratka Mladića i jednim dijelom je dostupan u Muzeju.
Muzej je od prije nekoliko mjeseci došao u posjed i Mladićeve kape koju su uz novčanu naknadu dobili od pojedinaca bliskih Glavnom štabu VRS.
Jedan od predmeta, odnosno jedna od priča u Muzeju je pletena loptica i fotografija sedmogodišnjaka koji je 1995. u Srebrenici strijeljan zajedno s ocem. Od nekoliko desetina strijeljanih, jedini je preživio i bio je zaštićeni svjedok u predmetu protiv Ratka Mladića.
“Pokušavamo doći do svakog predmeta kako žrtve tako i zločinca. Kada je u pitanju Ratko Mladić, zločin i mjesto zločina je cijela BiH”, poručio je Mešković.
U Muzeju je, između ostalog, izložen i letak koji su snage Ujedinjenih nacija (UN) 1993. godine dijelile narodu Srebrenice obavještavajući ih o proglašenju Srebrenice zaštićenom zonom UN-a.
Muzej je otvoren u julu 2016. godine i u početku je, kazao je Mešković, izgledao skromno. Pripreme su tekle dugo, jer se razgovaralo sa žrtvama svih kategorija u BiH, njihovim porodicama koje su osjećale potrebu da njihova patnja, bol bude vidljiva i da se iz svega izvuče poruka.
U budućnosti, želja je da Muzej preraste u Istraživačko-dokumentacioni centar koji će pomoći istraživačima zločina protiv čovječnosti i genocida da imaju pristup rijetkim dokumentima.
“Ohrabruje što veliki broj posjetilaca dolazi u Muzej, što su komentari i mišljenja vrlo pozitivni. Ohrabruje što studenti iz mnogih evropskih i zemalja svijeta dolaze ovdje, izučavaju. Neki borave i po par mjeseci. Uspostavljamo komunikacije sa univerzitetima van BiH i ovo je mjesto edukacije, mjesto koje će dati svoj doprinos u sprječavanju zločina, agresija, genocida kako u BiH tako i van”, poručio je Mešković.
– Galerija Srebrenica 11/07/95 doprinijela u otkrivanju i približavanju istine –
U optužnici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju navodi se da je počevši od dana koji su neposredno prethodili 11. julu 1995., pa sve do 1. novembra 1995. godine, Ratko Mladić učestvovao u udruženim zločinačkim poduhvatima eliminisanja bosanskih Muslimana u Srebrenici, i to ubijanjem muškaraca i dječaka, kao i prisilnim odvođenjem žena, djece i jednog dijela starijih muškaraca iz tog područja.
Sjećanje na genocid koji se dogodio u Srebrenici 11. jula 1995. godine, čuva Galerija Srebrenica 11/07/95 u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Postavka galerije koja otkriva činjenice genocidu u Srebrenici, u kojem je ubijeno više od 8.000 dječaka i odraslih muškaraca, počinje s fotografijom žene koju je autor Tarik Samarah upoznao u jednom izbjegličkom kampu. Riječ je o jednoj od prvih povratnica u Srebrenicu nakon rata, ženi koja je izgubila 59 muških članova porodice.
Posjetioci se u prvoj prostoriji susreću sa nekoliko stotina originalnih portreta nekih od žrtava genocida. Radi se o muškarcima svih starosnih dobi. Na ovom mjestu moguće je kompjuterski rekonstruisati i pratiti cijeli tok događaja u julu 1995. godine. Poglavlja su podijeljena po danima iz tog perioda, a materijal je dostupan na bosanskom i engleskom jeziku. Sadrži i rijetke snimke i svjedočenja, a traje 220 minuta.
U glavnoj prostoriji Galerije posjetitelja dočekuju fotografije koje je Samarah načinio u periodu od 2002. do 2004. godine. Hronološki poredane, fotografije pričaju priču o genocidu, kao i o periodu poslije njega.
Slijede fotografije sa lokacija masovnih grobnica, predmeti koji su pronalaženi prilikom otkrivanja grobnica, dokazi koji su korišteni u Haškom tribunalu, a na nekoliko fotografija ovjekovječeni su shvatanje, ravnodušnost, morbidna ironija u porukama onih koji su štitili UN-ovu zaštićenu enklavu.
Galerija je otvorena 12. jula 2012. godine i taj datum nije izabran slučajno, istakla je za AA Anela Hakalović, koordinatorica programa. Kako je kazala, time su htjeli ponuditi jednu vrstu alternative dominantnim načinima na kojim se govori o Srebrenici. Od svog otvaranja Galerija Srebrenica 11/07/95 doprinijela je u otkrivanju i približavanju istine mnogima. Njena svrha je preko kulture i dokumentom edukuje i širi glas o istini o zločinu koji je počinjen na prostorima Srebrenice.
“Htjeli smo ponuditi koncept sjećanja kroz kulturu i umjetnost koji se neće iscrpiti komemoracijama, godišnjicama gdje se sjećamo genocida tokom jednog dana, nego ćemo ponuditi neku vrstu kontinuiranog sjećanja. Od 2012. godine do danas imali prilično veliki broj posjetilaca, delegacija i naš cilj je da prenesemo ne samo informacije o genocidu u Srebrenici nego i neku vrstu emocije tako da svi oni koji dođu u Galeriju ne samo da nauče o onome što se dešavalo u Srebrenici nego da ta priča na neki način postane dio njih”, kazala je Hakalović.
Većina posjetilaca Galerije su stranci koji uglavnom raspolažu osnovnim informacijama o tome kada se rat desio i šta se dogodilo. Hakalović ističe da je koncept Galerije zamišljen na način da ona bude hibrid između muzejskog i galerijskog prostora i ona, osim što čuva sjećanje na Srebrenicu, pokušava da tematizira i sam koncept zločina.
– Historijski muzej BiH vjerni svjedok opsade Sarajeva –
Optužnica Mladića tereti i za djela ubistva koja su bila dio cilja širenja terora među civilnim stanovništvom Sarajeva provođenjem kampanje snajperskog djelovanja i granatiranja, u periodu od 12. maja 1992. do novembra 1995. godine, uključuju granatiranje pijace Markale 5. februara 1994., kada je poginulo 66, a ranjeno više od 140 ljudi.
Historijski muzej Bosne i Hercegovine autentičnim eksponatima vjerni je svjedok vremena i zbivanja iza “zatvorenih vrata” Sarajeva i toga da je držanje stanovnika bh. prijestolnice pod stalnom artiljerijskom i snajperskom vatrom bilo dio strategije opsade.
Dokumenti, predmeti, tonski i vizuelni zapisi koji su smješteni u stalnoj postavci “Opkoljeno Sarajevo” podsjetnik su na strahote ratnog Sarajeva i djelo je svih Sarajlija, njihovog troipogodišnjeg života ispunjenog patnjama, tragedijama, poniženjima i borbom za opstanak.
Iz Muzeja vjeruju da će ovom izložbom posjetioci koji su doživjeli strahote ratnog Sarajeva prisjetiti vlastitog stradanja i suočavanja s užasom i borbom za opstanak , dok će se oni izvan tog obruča, i oni u svijetu, upoznati sa strahotama rata i stradanja civila u Sarajevu.
Među predmetima koji svjedoče zločinima nad Sarajlijama je i slika potresnih prizora sa pijace Markale koja je obišla svijet dvaput: prvi put 5. februara 1994., a onda još jednom, 28. augusta 1995. Tragični bilans ova dva masakra bio je 109 poginulih i 264 ranjenih.
O opsadi Sarajeva pisali su svojevremeno brojni svjetski mediji, a u Muzeju su izloženi primjerci novina poput švicarskog “Der Zurcher Zeitung”, holandskog “De Telegraafa”, španskog “El Paisa” i drugih.
Neki od predmeta koji svjedoče o stradanju nedužnih civila je i džemper dječaka Nermina Divovića koji je 1994. godine ubijen snajperom u Ulici Zmaja od Bosne kao i školski predmeti i dnevnik u ratnoj školi MZ “Mojmilo” u kojoj su 9. novembra 1993. godine od granate poginuli učiteljica Fatima Gunić i troje učenika, dok su 23 đaka bila ranjena.
Stalna postavka “Opkoljeno Sarajevo” otvorena je 2003. godine. U njenom kreiranju učestvovali su građani koji su donirali svoje predmete i priče.
Iako Muzej nije uspio prikupiti svu građu koja ilustruje život u opkoljenom Sarajevu, vjeruju da izloženo, iako samo djelić toga, daje direktni dojam svakog čula ugroženog čovjeka sa mjesta događaja.
– Značaj Tunela spasa –
Osim Historijskog muzeja BiH, stradanju sarajevskih civila svjedoči i Tunel spasa, sarajevski ratni tunel koji je napravljen tokom opsade Sarajeva 1993. godine. Tunel je napravljen ispod aerodromske piste i povezivao je dvije teritorije koje je držala Armija Republike BiH (Dobrinju i Butmir). Tunel je svojevremeno bio najstrožija tajna Sarajeva jer su kroz tunel u Sarajevo stizali hrana, oružje, cigarete…
Takođe, tokom 1994. godine za tunel je saznala VRS tako da je Ratko Mladić kontaktirao Aerodrom koji su držali UN i tražio da se tunel sruši i zatvori. Potom je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel i tako ga onesposobi, ali im ta namjera nije uspjela.
Značaj skromnog Tunela spasa bio je ogroman, ne samo za grad Sarajevo već i za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Čitanje presude u predmetu Mladić održaće se 22. novembra 2017. u sudnici I Međunarodnog suda pravde u Hagu. Suđenje je počelo 16. maja 2012. godine. Optužnica protiv Mladića podignuta je 1995. godine, a on se nekoliko godina skrivao, izbjegavajući tako hapšenje i izručenje Haškom tribunalu.
Akos.ba
