Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Književni kutak > Sarajevski atentat: Prvi svjetski rat kao prekretnica u bošnjačkoj književnosti

Sarajevski atentat: Prvi svjetski rat kao prekretnica u bošnjačkoj književnosti

Kako u svijetu, tako i u bošnjačkoj književnosti, Prvi svjetski rat će kod nove generacije pisaca donijeti vidljivu promjenu u književnom toku, promijenit će se književna paradigma, koncept shvaćanja svijeta i književnosti, pojavit će se u bošnjačkoj književnosti kao stilska formacija avangarda i avangardni umjetnički pravci kao što su neosimbolizam, neoimpresionizam, neoromantizam, ekspresionizam, a potom i socijalna literatura. (O makromodelima vidi: Sanjin Kodrić, Književnost sjećanja: Kulturalno pamćenje i reprezentacija prošlosti u novijoj bošnjačkoj književnosti, Slavistički komitet, Sarajevo, 2012.)

Ekspresionizam će se prvo pojaviti u evropskim književnostima, a zatim će preći i na jugoslavenski prostor, u bošnjačku, hrvatsku i srpsku književnost.

Ekspresionisti će za razliku od svojih prethodnika i generacije romantičara, realista, modernista, pod utjecajem dešavanja neposredno i poslije Prvog svjetskog rata aktivirati unutarnja osjećanja, kreirati svijet prema svojem vlastitom viđenju i mislima. Te će misli biti traumatične i pune neizvjesnosti, psiholoških krahova i uspona, zavladat će trauma uma i pesimizam, i poezija pobune, revolta, izraženi i agresivni ateizam kod recimo hrvatskog avangardiste Janka Polića Kamova.

Brojne i uzaludne žrtve, milioni raseljenih ljudi, nesretne udovice i djeca bez očeva dovest će kod tadašnjih umjetnika i filozofa poricanje Boga i pitanje etičnosti religije i ljudskog morala, društvenog poretka uopće.

Sarajevski atentat

Kada je stigla vijest da je Bosna i Hercegovina data Austro-Ugarskoj na upravu nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, Bošnjaci su masovno počeli da se iseljavaju u Tursku, a u pojedinim krajevima formirani su krugovi otpora prema okupatoru čije je žarište bilo u Sarajevu na čelu sa Hadži-Lojom, no ispostavit će se uzaludno. Austro-Ugarska će konačno anektirati Bosnu i Hercegovinu 1908. godine.

Historijski gledano, kao jedan od povoda za Prvi svjetski rat uzima se 28. juni 1914. godine i čuveni Sarajevski atentat u režiji Gavrila Principa, pripadnika Mlade Bosne. Mlada Bosna je u zavisnosti od stajališta historičara okarakterizirana kao terioristička, odnosno oslobodilačka organizacija koja je za cilj imala oslobađanje Bosne i Hercegovine od kolonizatora Austro-Ugarske. Više o Sarajevskom atentatu možete pročitati ovdje.

Bošnjačka književnost nakon Prvog svjetskog rata

Nakon predaje Bosne i Hercegovine na upravu Austro-Ugarskoj, bošnjački pisci će započeti stvaralaštvo na bosanskom jeziku, dok su prethodno pisali na orijentalnim jezicima. Bošnjački pisci su pisali poeziju, prozu i drame, a u toj prvoj generaciji pisaca na bosanskom jeziku izdvajaju se Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Riza-beg Kapetanović Ljubušak, Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Musa Ćazim Ćatić, Osman Nuri Hadžić (pod pseudonimom Osman – Aziz u tandemu sa Ivanom Milićevićem).

 Musa Ćazim Ćatić će se izdvojiti i napraviti korak dalje svojom poezijom i tako nakon folklornog romantizma i prosvjetiteljskog realizma pod utjecajem turskih modernista i Matoša uvesti modernu u bošnjačku književnost, a u Ćatićevom maniru pisat će i mlađi Fadil Kurtagić.

Neposredno pred Prvi svjetski rat – pisao je Enes Duraković – javlja se i nekoliko mladih pripovjedača koji najavljuju modernije pripovjedačke oblike, a među njima valja izdvojiti Abdurezaka Hifzi Bjelevca i Nafiju Sarajlić. (Enes Duraković, Obzori bošnjačke književnosti, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.)

Bošnjački pisci će pisati poeziju, romane, drame, novele, pripovijetke, zadržat će kod sebe tradicionalizam, ali će napraviti iskorak i otvoriti nove moderne vidike i puteve bošnjačkoj književnosti koja će stajati rame uz rame sa susjednim zemljama bivše Jugoslavije, a što i nije nimalo čudno budući da su se manje-više pisci družili i dijelili iste ideje i poglede na svijet. (Hamza Humo je u Zagrebu bio prijatelj sa Antunom Brankom Šimićem i Ulderikom Donadinijem koji su bili ekspresionisti)

Začetnikom ekspresionizma i prvim avangardistom smatra se Hamza Humo sa svojom pjesničkom zbirkom Nutarnji život (1919.), zatim pripovijetkama Strasti (1923.), još dvije zbirke pjesama Grad rima i ritmova (1924.) i Sa ploča istočnih (1925.)  i najboljim njegovim djelom, lirskim romanom Grozdanin Kikot (1927.)

Napomena: Budući da je bošnjačko književno stvaralaštvo nakon Prvog svjetskog rata, između dva svjetska rata i poslije Drugog svjetska rata izuzetno bogato i nije moguće sažeti sve u jedan članak, a o čemu su napisane i knjige,  ovdje ćemo spomenuti imena pisaca a nekom drugom prilikom dotaći ćemo se i njihovih djela koja su ostavila neizbrisiv trag u bošnjačkoj književnosti neposredno prije Prvog svjetskog rata pa do početka Drugog svjetskog rata, s tim da su pojedini kao što je npr. Skender Kulenović tek započinjali svoj književni put: Abdurezak Hifzi Bjelevac, Nafija Sarajlić, Šemsudin Sarajlić, Hamdija Mulić, Hamza Humo, Ahmed Muradbegović, Salih Alić, Alija Nametak, Hasan Kikić, Zija Dizdarević i dr.

Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top