Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Sarajevo kroz vrijeme

Sarajevo kroz vrijeme

sarajevo-panorama

Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, kako u političkom tako i u kulturnom smislu čini središte, međutim govor o njegovom historijskom putu, o njegovom historijskom bogatstvu i šarolikosti nije u potpunosti zastupljen. U kratkim crtama ponudit ćemo pregled događaja koji su ostavili svoj pečat na prostoru današnjeg Sarajeva. Postojanje lokaliteta se veže još za neolit, te će ovaj rad upravo biti započet navedenim periodom. Bit će predstavljen dolazak Osmanlija, i za Sarajevo najznačajnijeg čovjeka, Isa-bega Ishakovića, dobrotvora, koji nam u tekovine ostavlja Sarajevo pod imenom i lokalitetom kakvo nam je danas poznato. Također, iznijet ćemo osvrt na utjecaj Austro-Ugarske na razvoj Sarajeva, a zatim će biti pomenute i posljedice koje su uzrokovane uključivanjem Bosne, pa tako i Sarajeva u druge državne tvorevine. Pokušat ćemo odgovoriti na  na pitanje posljedica ratnih zbivanja na tlu Sarajeva, ali i oporavak Sarajeva nakon 90-ih godina. Cilj je buđenje svijesti o značaju historije za budućnost, o značaju ostavština, te o vrijednosti onoga što nam Sarajevo danas svima pruža.

Tlo Sarajeva kroz historiju

Historijski izvori kažu da je današnje područje Sarajeva bilo naseljeno još u neolitu, Butmir u Sarajevskom polju je bio prisutan između 2400. i 2000. godine prije nove ere. Prvi stanovnik sarajevskog područja je bio neandertalensis, a ornamentani ukrasi na butmirskoj keramici impliciraju na povezanost Butmira i evropskih neolitskih lokaliteta. Zadnje spominjanje Butmira se veže za početak drugog milenija, kada ovo područje naseljavaju Desidijati, jedno od ilirskih plemena. Njihov trag pronalazimo u naselju koje je nosilo naziv Aqua S, ili današnja Ilidža, gdje su postojale termalne banje. Osim ostataka banja, pronađeni su mozaici ukrašenih vila, novac, terakota, što ukazuje da je rimska arhitektura na ovom području imala široku primjenu. Na lokalitetu Crkvište je također otkriven trag rimskog graditeljstva. Zatim, prema pisanju Bele IV, 1244. sarajevski kraj je bio dijelom župe Vrhbosna, čija je središnja utvrda bio grad Hodidjed, čije se prvo spominjanje veže za 1434. godinu kada ga zauzimaju Osmanlije, a postoje tumačenja da je to bio prostor današnje Bijele tabije, a osim ove informacije, navedeni period ostaje pod velom zagonetke. Iz perioda srednjeg vijeka ostaju stećci, koji se danas mogu vidjeti na Skenderiji, Bjelašnici te ispred Zemaljskog muzeja.

Utemeljenje Sarajeva

Rodnim listom Sarajeva se smatra Isa-begova vakufnama iz marta 1462. godine, koja je najraniji i najznačajniji izvor o nastanku Sarajeva, i upravo se navedena godina uzima godinom utemeljenja ovog grada. U vakufnami se Sarajevo naziva kasabom, a uslov za dobivanje statusa kasabe jeste postojanje džamije i naselja oko džamje, te postojanje trga i pazarnog dana. Na području današnjeg Sarajeva, na lijevoj obali Miljacke, je prije 1462. bio sagrađen dvor, ili kako se u turskom jeziku naziva saraj, pa po tome Sarajevo i baštini svoje ime. Također, postojao je i jedan trg, koji se nalazio na prostoru Baščaršije. Prije 1462. Isa-beg je sagradio i mesdžid kojeg poklanja Mehmedu Fatihu. Ovaj mesdžid je kasnije pretvoren u džamiju, danas poznatiju kao Carevu džamiju. Prostor na kojem je nastalo Sarajevo se odlikovao povoljnim geopolitičkim i hidrografskim uslovima, međutim pripadao je stanovnicima srednjovjekovog sela Brodac, koje se prostiralo između Baščaršije i Bentbaše. Isa-beg zauzima ovo područje, a stanovnicima zauzvrat daje zemljište u Hrasnici. Popis stanovništva iz 1489. godine potvrđuje navedeno, gdje se kaže da je „teritorija Sarajeva bila zemlja sela po imenu Brodac, pa je Isa-beg tu teriotriju uzeo od pomenutih džaura zbog toga što je smatrao prikladno da na njoj izgradi šeher“ Također, ovome svjedoči i zabilješka iz deftera koji datira iz 1528., a kaže se „zemlja džaura sela po imenu Brodac u doba pokojnog Isa-bega Ishakovića zamijenjena sa mjestom Koy-pazari.“ Isa-beg u emanet ostavlja mnogobrojne građevine. Izgradio je tekiju, musafirhanu, zatim na Baščaršiji podiže han (Kolobara), dućane, most, te hamam uz Carevu džamiju. U dućanima se prodavao tekstil, a upravo je Isa-begov han i prvi sarajevski bezistan, a oko njegovog ulaza se formirala čaršija bazerdžana. Svoje vakufe Isa-beg ostavlja „tako da se ne mogu ni prodati ni pokloniti, niti na ma koji način preći u čije puno vlasništvo, nego da vječno ostane onako kako je propisano.“ S obzirom na razvijenu mrežu srednjovijekovnih puteva, možemo konstatovati da Sarajevo nastaje u uskoj vezi sa zatečenim lokalitetom, a ne potpuno samostalo. Osmanlije teže pretvaranju značajnih srednjovijekovnih lokaliteta u administrativne centre, i upravo zbog toga Sarajevo biva postavljeno kao centar, prvenstveno ejaleta. Stanovništvo je svoje poslove obavljalo na čaršiji, a ona je također predstavljala društveni centar, središnju tačku za grad, ali i za građane. Osnovno obilježje čaršije su dakako bile zanatlije, a dućani u kojima su prodavali svoje proizvode su bili smješteni u ulicama koje su se nazivale po proizvodima. Sarajevo je u tom periodu bilo podijeljeno na mahale. Svaka od mahala je obično sadržavala jedan vjerski hram pripadnika vjerske zajednice koji su tu stanovali, a ime mahale bi se vezalo za ime graditelja datog vjerskog hrama. I danas u starim mahalama možemo vidjeti džamije koje datiraju iz navedenog perioda. Pored Isa-bega Ishakovića nemjerljiva je zaostavština još jednog velikana, Gazi Husrev-bega. Gazi Husrev-beg je bio bosanski sandžak beg, iza sebe ostavlja medresu, džamiju, sahat kulu i biblioteku, sve građevine ponosno nose njegovo ime, a i danas su osnovnim simbolima Sarajeva. Izgled Sarajeva je u velikoj mjeri izmijenjen i zbog dva velika požara koji su se desili 1644. i 1645., a u toku Bečkog rata, Eugen Savojski 1697. godine ulazi u Sarajeva, opustošio ga je i u potpunosti spalio. Mnogobrojne građevine su uništene, ali se je kroz vrijeme radilo na njihovoj obnovi, ali broj stanovnika i prosperitet se nije vratio na nivo koji je vladao prije ovog kobnog događaja.


Austro-Ugarski period

Zbog slabljenja Osmanskog carstva, na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarska dobiva mandat da okupira Bosnu. Privremena okupacija je vodila prema aneksiji, koja je konačno proglašena 1908. godine. Dolazak Austro-Ugarske ostavlja pečat kako u historiji Bosne i Hercegovine, tako i Sarajeva. Po dolasku vijesti o okupaciji u proljeće 1878. u Sarajevu se formira Narodni odbor, a zatim i skupština, stanovništvo je spremalo otpor okupatoru. Pri organiziranju otpora posebno se ističu Muhamed Hadžijamaković i Salih Vilajetović. Nadmoćne okupacione snage naišle su na snažan optor branilaca. U borbama su učešća uzele i žene i djevojke. Teške borbe su vođene oko Ali-pašine džamije, Magribije, na Koševu i Bjelavama. Borbe su vođene 19. avgusta od 9 do 14 sati , kada je otpor branilaca slomljen. Dolazak Austro-Ugarske bio je veliki historijski zaokret i neizvjesni izazov za stanovništvo – prelazak iz jednog civilizacijskog kruga u drugi, u sasvim različitu kulturu i način života, koji su izazivali dramatične i sudbonosne posljedice u životu ljudi. Hodeći Sarajevom danas možemo vidjeti trag  dolaska ovog osvajača, na stambenim zgradama, crkvama, vilama. Dakako, značajno je istaknuti da je to period industralizacije i razvoja, i period prvog elektirčnog tramvaja u Evropi, koji je i danas jedan od simbola Sarajeva. Izgrađena je zgrada Zemaljske vlade Bosne i Hercegoine, osnovan je Zemaljski muzej, Narodno pozorište, Vijećnica, Katedrala Srca Isusova te zgrada Akademije likovnih umjetnosti. Želeći promijeniti politiku te vizije stanovništva, Austro-Ugraska u Bosnu šalje Benjamina Kalaja, koji je uveo mnogobrojne reforme, po njegovoj naredbi vjerski objekti su smješteni u međusobnoj blizini, borio se protiv demokratskih institucija, promoviš ekonomski razvoj, kulturno napredovanje te savremenu upravu. Za vrijeme Austro-Ugarskog perioda broj stanovništva se uvećava, gotovo pa udvostručava. Novi trag na stranicama postojanja Sarajeva ostavlja i događaj, koji biva povodom Velikog rata. Gavrilo Princip u Sarajevu ubija Austro-Ugarskog prijestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, te za sva vremena Sarajevo ostaje upamćeno kao grad u kome je počinjen atentat, te od tog dana se ime Sarajeva nalazi u evim enciklopedijama, leksikonima i udžbenicima. Front nikada nije stigao u Sarajevo, ali su njegovi stanovnici bili učesnici Prvog svjetskog rata.

 Sarajevska olimpijada

Bosna i Hercegovina zatim ulazi u sastav države SHS, potom Kraljevine SHS, a onda u sastav Nezavisne države Hrvatske. Iako su Sarajlije s velikom dozom optimizma svjedočile uključivanje u ove državne tvorevine, ubrzo je Sarajevu oduzet značaj i uloga regionalnog glavnog grada, ekonomski problemi su se iz dana u dan uvećavali a memorijalna kultura je iščezavala. Aprila 1941. godine bombardovano je Sarajevo, okupator crpi prirodne resurse i industrijske kapacitete Sarajeva, a stanovništvo biva suočeno s patnjom i terorom. Formiranjem Nezavisne države Hrvatske 10. 04. je zapravo trebalo da se riješi pitanje podjele teritorije Bosne i Hercegovine. Prethodilo je mnogo borbi, a Sarajevo je konačno oslobođeno 6. Aprila 1945. i od tada je ovaj datum uzet kao Dan Grada Sarajeva. Slijedi izgradnja Holiday In-a, nebodera, koji su stanovništvu poznati pod nazivom Momo i Uzeir, te također u Sarajevo dolazi i trolejbus. U periodu u kome je Bosna i Hercegovina bila uključena u sastav socijalističke Jugoslavije podignute su neke od značajnijih građevina, poput Narodne banke, Tehničke škole, katoličke crkve sv. Josipa, te Sarajevo u ovom periodu biva upamćeno po jednom od najljepših događaja koja je ova država zapamtila, oči cijeloga svijeta bile su uprte upravo prema Sarajevu. Godine 1984. Olimpijske igre dolaze u Sarajevo, a stanovništvo daje sve od sebe kako bi se pokazao pravi duh i čar Šehera. Zimske olimpijske igre u Sarajevu predstavljaju posebnu pojavu, jer se kao domaćin po prvi put javlja jedna zemlja u razvoju, ona je bila pokretačem razvoja kako zimskog tako kontinentalnog turizma, a Jahorina, Igman, Bjelašnica i Trebević ostaju upamćeni kao olimpijske ljepotice, pa i danas privlače turiste iz raznih krajeva svijeta. Grade se mnogobrojne građevine da bi služile sportu, navijačima, zvanicama. S obzirom na veliki broj posjetilaca, a manjak hotelskih kapaciteta, Sarajlije u tim danima u svoje domove primaju turiste. Zahvaljujući Olimpijadi, Sarajevo se smatra gradom gostoprimstva, prijateljstva i ravnopravnosti. Nakon Olimpijskih igara Sarajevo kreće putem razvoja turizma, baštineći bogatu prošlost, a sjećanje na lijepe snježne dane u našem idiličnom gradu ostaju kao svijetla tačka.

Ratno Sarajevo

Razvoj Sarajeva, te spokoj njegovog stanovništva prekidaju nemili, ratni događaji. Opsada Sarajeva je započela 4. Aprila kobne 1992. godine, kada su na Grbavici osvanule barikade, a već 6. Aprila je proglašeno vandredno stanje. Historija nije upamtila dužu i mukotrpniju opsadu jednoga grada. Opsada je u suštini počela i ranije, u toku 1991. velike količine naoružanja su dostavljene na brda Sarajeva. U proljeće naredne godine JNA je imala spreman teren za opsadu. Prve žrtve su bile Suada Dilberović te Olga Sučić. Neprijatelj je 1425 dana ugržavao, ranjavao i bezdušno ubijao stanovništvo Sarajeva. Godine 1993. je u jednom danu na Sarajevo bačeno čak 3777 granata. Godine 1992. jedan novinar je posjetio Sarajevo i o tome piše sljedeće: „Većina oružja se nalazi na manje od hiljadu metara od visokih zgrada u središtu grada. Kristalno je jasno da ljudi koji ispaljuju hice mogu tačno da vide šta gađaju.“ Građani su bili bez struje, vode, ogrijeva, a često i bez hrane. Snajperisti su predstavljai najveću prijetnju, a liječnici su bez prekida radili kako bi pomogli ranjenim, iako su bili bez lijekova i potrebnih sredstava. Stravičan pokolj je počinjen na Markalama, a simbol grada Sarajeva, Vijećnica, je spaljena. Osim Vijećnice, neprekidno je gađan zgrada Oslobođenja, bolnice, Hotel Evropa. Milioni ljudi širom svijeta su skoro u direktnom televizijskom prenosu bili svjedoci oskudice i smrti. Sarajlije se do posljednjeg trenutk nisu predavali, iskusili su ponor, ali i u toku potpune blokade grada, stanovništvo se udružilo i krenulo u kopanje tunela ispod aerodromske piste, ukazali su ustrajnost i nesalomivost sarajevskog duha. Ratni tunel je otvoren 1993. godine i predstavljao je put spasa, iako je bio visok tek metar i iznimno uzak, njime je prolazila roba potrebna za preživljavanje stanovništva. Blokada Sarajeva je završila februara 1996. godine, a i danas Sarajlije na dan deblokade Sarajeva u sebi osjete strah, nevjericu i tugu, opsada je gradu nanijela dugotrajnu štetu, ali ipak Sarajevo nije bačeno na koljena. Tunel spasa je uvršten ja turističku listu Sarajeva, te i danas svjedoči bolu, ali i ustrajnosti jednog vremena.

Sarajevo danas

Obnovljeno Sarajevo, ali i dalje sa dahom prošlosti, danas predstavlja središte Bosne i Hercegovine, kako u političkom, tako i u kulturnom smislu.  Najviše institucije ove države su smještene u Sarajevu, te ono nerijetko predstavlja domaćina velikim autorima, književnicima, glumcima, muzičarima. Izgrađen je veliki broj tržnih centara, otvaraju su objekti koji u sebi posjeduju elemente iz svijeta, te čine zanimljivu destinaciju mladima Sarajeva. Porušene i oštećene zgrade iz ratnog perioda su obnovljene, te su danas simbolom prkosa, i ponosom su svakom Sarajliji. Zatim, festival Sarajevska zima, koji je bio pokrenut u čast Olimpijad, nakon rata je ponovo zaživio, list Oslobođenje uprkos svim ratnim nedaćama, i dalje informiše stanovništvo, suživot je zaživio, a stvorena je cijela lepeza novih institucija i organizacija. Šetnja Sarajevom danas omogućava opažanje preplitanja stilova koje je vrijeme sa sobom donosilo, omogućava slušanje ezana i crkvenih zvona, omogućava susretanje turista iz raznih krajeva svijeta, i što je najvažnije, čini ugodu za oči, ali i za dušu. Zatim, omogućava uočavanje  blizine vjerskih hramova, građana koji se srdačno i s puno ljubavi, ali i sarajevskog optimizma pozdravljaju, šarolikost ali i harmoničnost  stanovništva, bogat arhitektonski stil iz prošlosti svjedoči o vizionarima minulih vremena, dok nove i savremene građevine svjedoče buđenju i oporavku jednoga grada. Iz godine u godinu kulturna baština predstavalja sve privlačniju turističku destinaciju u svijetu, što potvrđuje pisanje i svjetski poznatih časopisa poput National Geographic Traveller-a.

Evlija Čelebija, putopisac, jednom je napisao: „Na ovom svijetu postoji mnogo gradova sa imenom Saraj. Ak-Saraj, Tebe-Saraj, grad Saraj na obalama rijeke Erdelje, Vize-Saraj u Rumeliji. Ali ovaj bosanski obedemljeni grad Sarajevo je najnapredniji, ljepši i živahniji od svih.“ Sarajevo je u svojoj historiji bilo izloženo raznim iskušenjima, udarima, osvajačima. Na njega su ostavili trag Iliri, Rimljani. Zvanično ga ustanoviše Osmanlije, na čelu sa velikim Isa-begom Ishakovićem, i u njega donesoše orijentalni stil, donesoše nove zanate, novu religiju, te izgradiše mnogobrojne građevine, koje i danas obitavaju. Nakon njih Austro-Ugarska shodno odluci Berlinskog kongresa zaposjeda kako Bosnu, tako i Sarajevo. Zbog Gavrila Principa ime Sarajeva je uneseo u sve leksikone, historije. Uslijedila je borba za opstanak u sklopu zajedničkih država, a svoju samostalnost Sarajevo dobiva 6. Aprila 1945. godine. Ratna zbivanja su u velikoj mjeri utjecala na stabilnost i postojnost ovoga grada, ugrozila su živote kako živote građana, tako i život samog Sarajeva. I uprkos četverogodišnjoj opsadi, Sarajevo je ostalo prkosno i ponosno, Sarajevo je se oduprlo svim osvajačima, neprijateljima, te danas predstavlja sigurni kutak za svakoga. Sarajevo predstavalja sintezu Istoka i Zapada, predstavlja sintezu različitosti. Sarajevo je grad suživota, Sarajevo je grad harmonije, multietičnosti, grad vjerovanja, grad naroda i mišljenja. Sarajevo je moje, i svih nas. Kažu da narod koji ne poznaje svoju historiju, nema ni svoju budućnost. Ne dozvolimo da historija grada Sarajeva padne u zaborav, i zato, budimo svjesni, baštinimo i čuvajmo emanet ovoga grada, ono sadrži vrijednosti koje su ga kroz vremena krasile, a danas ih dovedimo do potpunog trijumfa.

Literatura:

  1. Donia, Robert (2006). Biografija grada Sarajeva, Sarajevo: Institut za historiju,
  2. Imamović, Mustafa (1998). Historija Bošnjaka, Sarajevo: Preporod,
  3. Skarić, Vladislav (1929). Nastanak i razvoj Sarajeva u 15. i 16. stoljeću, Sarajevo: Zemaljski muzej.

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top