Salih je pamtio suzu svake majke koja je, dok bi razgovarala sa njim, kapala u njeno krilo

Salih Brkić nas je svojim predanim radom i borbom za istinu zadužio mnogo, a koliko je to mnogo razaznajemo polahko i sa posebnim intenzitetom svakog novog dana od kako nije sa nama.

Posebnim riječima o rahmetli Salihu pričao je na njegovoj dženazi dr. Vahid-ef. Fazlović, muftija tuzlanski, kada je kazao da je Salih govorio i radio svojim srcem.

– To je izviralo iz njegove vjere, humanizma, iz njegove prirode. Malo su čije oči vidjele ono što su vidjele Salihove oči. A onda je sve to zabilježio i objelodanio. To je istina, a za svakog čovjeka je najvažnija istina.

Bio je svjedok i borac za istinu. Salihova riječ se daleko čula, vrijedno je radio i bio je priznat među svojim kolegama. Neprestano je bio u narodu, s ljudima i volio je ljude i svoju misiju. Saliha je volio naš narod, i u domovini i u dijaspori, kao malo koga u našem vremenu – kazao je tada muftija Fazlović.

Salih je značio puno Srebrenici, kazala je za Preporod.info Fadila Efendić, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice”, a niti jedan događaj se nije desio a da Salih nije došao i da nije bio sa žrtvama. Svaki susret s njim je bio veoma bitan.

– Svojim prisustvom i radom je dao veliki doprinos. Bio je uz žrtve, osjećamo kao da je neko naš najbliži i najdraži preselio. Gledali smo ga, ne samo kao novinara, već kao nekoga ko je naš, s kim si dost, prijatelj. Za nas je značio puno. Preselio je, a ostala je velika praznina, neizmjerna tuga. Svoj posao, svoju misiju je radio savjesno, nije se štedio, žalio, išao je, hodao, dolazio do svakog zabačenog mjesta, za njega nije bilo ništa daleko. Kada je trebalo svijetu ispričati istinu, Salih je bio tu – kazala je Efendić.

Almasa Hadžić, ugledna bosanskohercegovačka novinarka i bliska kolegica rahmetli Saliha, obišla je s njim mnoga podrinjska sela i gradove, bila na mnogim masovnim grobnicama, davala podršku podrinjskim porodicama.

– U danima obilježavanja tužnih podrinjskih godišnjica, ovo je prva godina kada se na tim godišnjicama neće čuti Salihova riječ. Jer Salih je pamtio više od svakog od nas koji smo se bavili teškim zločinima počinjenim u Podrinju. Posebno, genocidom u Srebrenici – kazala je Hadžić.

Dodala je da je “Salih pamtio suzu svake majke koja je, dok bi razgovarala sa njim, iskapala u njeno krilo. Znao je, čini mi se u koji razred su išla njihova djeca, koji sport i filmove su voljeli, koje igre su igrali…”

– Bio je Salih na svakoj podrinjskoj grobnici, posebno onim koje su krile tijela ubijenih Srebreničana.

Jednostavno, živio je ubijenu Srebrenicu i svojim pamćenjem nije dozvoljavao da se ona zaboravi.

Da nisam znala da je rođen u Hercegovini, vjerovala bih da je iz Srebrenice – naglasila je Hadžić.

Nedostaje Salih, poručila je ona, u danima kad se priprema obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici.

– Nedostaje kao prijatelj, ali i kolega, prosto, što bi nas koji mislimo da baš sve znamo kad je u pitanju genocid u Srebrenici, podsjetio na neki detalj tog strašnog zločina, a koji smo zaboravili. Salih je jedan od onih novinara koji je zabilježio ratnu i poratnu historiju sjeveroistočne Bosne, čime je i sam postao dio te istorije – istaknula je ona. 

I Adem Mehmedović, novinar iz Srebrenice sa tugom se sjeća rahmetli Saliha. Još kao dijete je znao za Saliha, ostajale su u sjećanju njegove upečatljive najave i odjave sa specifičnim glasom.

– Znam da je obilazio i izbjeglička naselja, pa tako i Vozuću gdje sam ja bio. Uglavnom, za Saliha Brkića su svi znali. Kasnije, kad sam odrastao i počeo se baviti novinarskim poslom u tom segmentu su njegove priče i izvještaji značili mnogo, ali i ti razgovori i neki mali, a ipak veliki, savjeti su ostali za cijeli život. Bio je inspiracija, još uvijek nismo svjesni veličine Saliha Brkića – kazao je Mehmedović.

Nismo svjesni svega onog što je rahmetli Salih radio, dodao je Mehmedović, i šta je sve zabilježio kroz svoj dugogodišnji rad.

– Nadam se da će njegova arhiva i materijali biti smješteni na sigurno, te da će se o njegovom radu istraživati na fakultetima, jer studenti bi mogli mnogo toga naučiti. Naravno, njegovo djelovanje će biti i prostor za naučno-istraživački rad, pogotovo kada je u pitanju Srebrenica, ratni i poratni period. Njegove priče o genocidu su prostor za istraživanje, a njegova emocija koju je unosio je jako bitna jer dodatno opisuje tragediju bošnjačkog naroda. Ruku na srce, Salih je kroz svoje priče o preživjelima, o majkama, o sudbinama unosio i dozu istrajnosti i ponosa kroz činjenicu da se preživjeli nisu predali i da su uvijek tražili samo pravdu ma koliko ona bila nedostižna na ovom svijetu – naglasio je on.

“Srebrenica je Salihu bila, jednostavno život, neodvojivi dio života, i mislim da je to ostavilo traga i na njegovo zdravlje, jer ono što je on radio nije bilo jednostavno u emotivnom i psihološkom smislu”, dodao je on.

– Svi mi koji radimo taj dio, znamo koliko su teške i emotivne životne priče ljudi iz Srebrenice. S tim da je Srebrenica metafora za cijelo Podrinje, i Bosnu i Hercegovinu.

Ispričao je Salih na svoj način mnoge sudbine, pustio suzu nad mnogim masovnim grobnicama, nosio tabute kao da su u njima njegovi najbliži, tugovao nad sudbinama majki i očeva koji su ostali sami – kazao je Mehmedović.

U ratu je, kazao je Mehemedović, pokušavao svojim izvještajima ukazati svijetu na sudbinu Srebrenice prije genocida kao da je bio svjestan šta će se desiti ovom napaćenom gradu. Nakon genocida, opet, svijetu je pokušavao reći šta se desilo u Srebrenici.

– Jednostavno, on je imao tu misiju koju je sam sebi zacrtao, da mora govoriti o genocidu, o žrtvama, o posljedicama i borbi za istinu i pravdu. Salih je preživjelim žrtvama bio neko kome su vjerovali i bili uvijek spremni podijeliti s njim svoj bol i muku. Tako da je Srebrenica izgubila mnogo njegovim odlaskom – istaknuo je Mehmedović.

Prisjeća se da je rahmetli Salih bio neko ko je Podrinje poznavao dobro, zapravo živio je s Podrinjcima i nije mogao bez njih, a ni oni bez njega.

– Njegove priče su znale odjeknuti u cijelom svijetu i biti povod za šira i dublja istraživanja. Salih je pripadao starijoj generaciji novinara koji su bili direktni svjedoci vremena i učesnici mnogih događaja, pogotovo u ratnom periodu. On i njegove kolege su bile prihvaćene među običnim narodom i imali su taj autoritet koji je jako teško dostići mlađoj generaciji u novinarskom poslu. Ljudi kad nikom nisu vjerovali i htjeli pričati, vjerovali su i pričali Salihu – zaključio je Mehmedović.(Alem Dedić/Preporod.info)

akos.ba