Sabur – pola imana
U Kur’anu se sabur spominje na više od sedamdeset mjesta, gdje se govori o vrijednostima sabura i upućuju pohvale strpljivim ljudima i ženama. Sve nam ovo govori o velikoj važnosti sabura i potrebi za njime u životu ljudi. Koliki je značaj sabura kao vrline najbolje vidimo u hadisu Muhammeda, alejhisselam, koji je rekao: ”Sabur je pola imana (vjerovanja)” (Musnedu-š-Šihab el-Kuda’i: 151). Objašnjavajući ovaj hadis, imam-i Gazali kaže da je ”nemoguće ostaviti grijeh i ustrajati u pokornosti osim strpljenjem koje je u svojoj suštini korišćenje podstreka vjere u obuzdavanju podstreka strasti i lijenosti, tako da će strpljenje biti polovina vjerovanja, u ovom smislu” (Ihja’, 7/192).
Sabur u svemu
Pozivajući vjernike na strpljivost, Allah, džellešanuhu, kaže: O, vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, postojano bdijte i bojte se Allaha da biste uspjeli! (Ali Imran, 200) Prvi poziv upućen vjernicima ovdje jeste poziv na sabur. Premda mnogi komentatori Kur’ana sabur na ovome mjestu značenjski specificiraju, npr. na sabur tokom borbe sa neprijateljem, sabur u odnosu na pet dnevnih namazaitd., ne postoji zapreka, sa značenjske tačke gledišta budući da u samom ajetu ne postoji specifična određenost, sabur na ovom mjestu razumjeti u njegovom najširem značenju, pa bi značenje glasilo: O, vjernici, budite strpljivi u svim životnim situacijama, prilikama i neprilikama.
Tri vrste sabura
Muslimanski učenjaci sabur obično dijele u tri vrste: 1) sabur na Božijoj odredbi, na onome što nas zadesi, bilo dobro ili zlo: smrt drage osobe, bankrot firme, bolesti i dr.; 2) sabur u pokornosti Uzvišenom Allahu, kao što je, npr., post tokom mjeseca ramazana (zapravo, mjesec ramazan je nazvan mjesecom sabura jer on u sebi objedinjuje sve tri vrste sabura), džihad itd.; i 3) sabur u sustezanju od griješenja.
Ibn Abbas je rekao: ”Strpljenje u Kur’anu ima tri značenja. Prvo je strpljenje u obavljanju dužnosti prema Allahu, dž.š., i za to se dobija tri stotine deredža; drugo značenje jeste strpljenje u suzdržavanju od činjenja onoga što je Allah, dž.š., zabranio, a za to se dobija šest stotina deredža; treće je strpljenje kojim se dočeka nedaća prilikom prvog udarca, a za to se dobija devet stotina deredža”. Ovu predaju prenosi imam-i Gazali u svome Ihja’u, ”Knjiga o strpljenju i zahvalnosti”, 7/175-398.
Gazali tu veli da je pokornom u njegovoj pokornosti potrebno strpljenje u tri situacije. Prva je ona koja prethodi pokornosti, i tada se treba iščistiti namjera (nijjet). Treba se strpjeti u sustezanju od primjesa pretvaranja, s čvrstom odlučnošću da će se biti iskreno i odano Allahu, dž.š., što je izuzetno težak oblik strpljenja. Allahov Poslanik, a.s., na ovo upozorava riječima: ”Djela se isključivo vrjednuju prema namjerama” (Buhari: 1). Zbog ovog, kaže Gazali, strpljenje se stavlja na prvo mjesto, čak prije i samog djela, pa Uzvišeni kaže: Ali ne i oni koji su strpljivi i koji rade dobra djela… (Hud, 11)
Druga je situacija prilikom vršenja samoga djela, da se ne bi upalo u nemar prema Allahu, dž.š., prilikom činjenja nekog djela, te da onoga koji djelo čini ne obuzme lijenost u ispunjavanju svih normi i pravila vezanih za djelo i da ustraje u primjeni svega toga do posljednjeg momenta i posljednjeg djela. Ovo je također težak oblik strpljenja, a možda se upravo riječima Uzvišenog Allaha: Kako će divna biti nagrada onima koji su se trudili, / onima koji su strpljivi bili i na Gospodara svoga se oslanjali! (el-Ankebut, 58-59) ukazuje na njega, tj. na one koji su bili strpljivi sve do ostvarenja djela u potpunosti.
Treća je situacija nakon završetka samog djela, jer je potrebno strpljenje da se o djelu puno ne priča i ne pretvara se da bi se o njemu čulo i znalo. Strpljenjem se nastoji posmatrati djelo očima umišljenosti, a i sustegnuti se od svega što djelo čini ništavnima također veli:O, vjernici, ne uništavajte vaše sadake prigovaranjem i uvredama(el-Bekare, 264) – pa onaj ko se ne strpi i suzdrži od prigovaranja i uvrjeda učinio je svoje djelo ništavnim.
Najteži sabur
Kada govori o saburu u sustezanju od griješenja, imama-i Gazali kaže da je najteži oblik strpljenja onaj kojim se suzdržava od griješenja koje je postalo uobičajeno zbog čestog činjenja. Razloge je u tome, objašnjava imam-i Gazali, što običaj ima svoju posebnu prirodu. Pa kada se običaj pridruži prohtjevu, pojave se dva šejtanova vojnika koji napadnu Allahovu, dž.š., vojsku, pa podstrek vjere nije u stanju da ih pobijedi. Također, jedan od najvećih stepeni strpljenja jeste i strpiti se na uznemiravanju ljudi (Ihja’, 7/206 i dalje).
akos.ba
