Ružica Jukić, članicu VSTV-a: Ostajem pri odluci, neka idu i na Ustavni sud, Strasbourge!

Hoće li Visoko sudsko i tužilačko vijeće povući zaključak o tome da bi sudije i svi drugi uposlenici u pravosuđu trebali da ne izražavaju nacionalnu, vjersku i političku pripadnost, pitali smo Ružicu Jukić, članicu VSTV-a, koja kaže da ne može govoriti u ime Vijeća, ali u svoje može.

– Naravno da ostajem pri onom zaključku. Dakle, podvlačim: tu se ne radi ni o kakvoj naredbi, odluci i slično, nego je VSTV, kao i u svim drugim slučajevima kada raspravlja o nečemu, donijelo na kraju zaključak. Ovaj zaključak je utemeljen na članu 13. Zakona o sudovima Federacije, koji izričito zabranjuje izražavanje nacionalne, vjerske i političke pripadnosti sudija i službenika. No, cijela priča se svela na hidžab.

Ograničenja

• Sigurno i zbog toga, kao što je i navela mreža ženskih organizacija, što ovako definisana norma pogađa ponajviše, a možda i isključivo žene-muslimanke koje nose hidžab/maramu?

– Hidžab? OK, ali ne u ovoj instituciji. Svako ima pravo izbora. Čekajte, mora se gledati malo šire. Vjeri, naciji i politici nema mjesta u pravosuđu i ko god je zaposlen u pravosuđu, treba da bude toga svjestan, da prihvati to ograničenje. Cijeli život je pun raznih ograničenja, ali ja kada dođem kući, mogu u njoj raditi šta hoću, mogu otići i u crkvu, mogu otići i drugi tamo gdje žele… Sud i Tužilaštvo su nešto drugo. I od nečeg što je normalno, napravljen je cirkus, pa sada imamo problema.

• U javnosti se rijetko čuju glasovi koji podržavaju zaključak VSTV-a.

– To još ništa ne znači. Mnogi se slažu sa nama, ali se njihov glas ne čuje, njih niko ni za šta ne pita. Ali, molim vas, ako parlamentarci misle da pomenuti član Zakona treba mijenjati, neka ga promijene. VSTV ga i ne donosi niti ga mijenja, ali naša jeste dužnost da apelujemo na poštivanje zakona. Inače, šta znači neslaganje? Nekome se ne sviđa zakon i on odmah neće da ga provodi? Pa, kada bismo se rukovodili tom logikom, nikada se ništa i nigdje ne bi provodilo, uvijek se nekome nešto ne dopada. Ovo želim naglasiti: donoseći zaključak, mi nismo išli na hidžab, nego smo jednostavno raspravljali o pitanjima koja su se u praksi sudova pokazala aktuelnim. Neki su, eto, uposlenici u pravosuđu odlazili na džumu, a bez pitanja, i ostajali po dva sata. Može li to trpjeti posao, niko se ne pita! Pa, toga nigdje nema kod privatnika, samo ima u državnim institucijama, što znači da samo oni imaju dovoljno vremena, te oni i zloupotrebljavaju mogućnost napuštanja svoga posla. Ovdje se nameće još nešto. Pustite li jedne, odmah se javljaju i drugi sa sličnim zahtjevima. I, mi smo rekli, dok si u sudu, ne možeš to raditi, ne možeš i gotovo, inače, odosmo u anarhiju, skroz.

• Sarajevski otvoreni centar se već žalio Agenciji za ravnopravnost spolova i Instituciji ombudsmena?

– Svi koji smatraju da su oštećeni i povrijeđeni, imaju pravo i na tužbu, pa neka idu i na Ustavni sud, neka idu u Strasbourge. Druga stvar. Imate hidžab, imate nikab, imate burku, e, sada, recite mi, je li to sve isto po islamu? Ako uzmete sure koje govore o tome, ne piše nigdje da se lice treba pokriti… stoji, sakrit će svoje ukrase. Jednostavno, nastali su neki običaji prema kojima se nešto radi ovako ili onako i uzmimo situaciju iz života: vi morate vidjeti onoga kome se sudi i morate zatražiti da se otkrije, a ako je neko svjedok, onda morate gledati i reakcije tog svjedoka na ono što govori i u čemu učestvuje. Kako ćete gledati ako ga ne vidite? Našim civilnim zakonima je sve to suprotstavljeno. Ako neko kaže da su hidžab, nikab, burka jedno te isto, je li to onda znači da svima isto treba dozvoliti? Ko je taj ko može reći da li je to ili nije isto, da pođemo od toga? Ali, ja vas pitam, može li biti sudija pod burkom?

• U svim dosadašnjim reakcijama javnosti spominjao se samo hidžab?

– Pazite, molim vas, nije tako u životu. U Kalesiji je, recimo, predsjednica suda imala brojne druge zahtjeve. Recimo, žena nosi burku i traži da joj sudi žena sudija, traži da pored nje bude žena koja će joj skidati i spuštati burku, a sve pod motom da je to zahtjev vjere. I šta mi sada treba da radimo u sudu? Da odlučujemo o tome šta je vjera, a šta nije. Zato je i donijet zakon, stranke koje su bile 2003. na vlasti su ga donijele, ali i prije nikada nije moglo s takvim obilježjem da se bude u pravosudnim institucijama.

Spomenuli ste ombudsmene. Već sam se ovim povodom javila u jednoj TV emisiji i rekla da stvarno nema smisla to što se radi. Ponovit ću: ombudsmenka Jasminka Džumhur je iznijela svoje mišljenje, a druga dva ombudsmena su apsolutno drugačijeg mišljenja. Jedino što je Kasim Trnka, profesor ustavnog prava, bio jasan: zakon izričito nešto zabranjuje i nema se tu šta tumačiti. Ako se to nekome ne sviđa, to je druga stvar. A da i ne pominjem tu hajku na VSTV! Ne znam dokle to ide i šta to treba ovom narodu. Ne mogu ljudi očekivati da se samo poštuju prava jednih, morate sva prava poštovati! Evo, žena je bila direktorica zabavišta, časna sestra u Glamoču i odbili su je u drugom mandatu samo zato što je bila časna sestra.

• Više puta sam pisala o njoj, to je bilo ugrožavanje njenog ljudskog prava.

– Vrhovni sud nije tako rekao, on ju je odbio i gotovo. Tu ne postoji nikakva zakonska zabrana, ali ako neko nosi križ, a opet, taj križ stranku podsjeća, recimo, na nekoga ko ga je mučio noseći takođe križ… Sve su to simboli, svi kršćani nose križeve.

Sve naše svetkovine

• Hidžab je dio identiteta muslimanke i on je po vjerskim uzusima obavezan?

– I križ je dio identiteta kršćanina, dobiva se na krštenju i treba da se nosi javno, da svi vide da si kršćanin, a ne da ga skrivaš. Ružno je kada se tumači, jedni drugima, ovo treba, a ovo ne treba. Pa, u Bibliji piše da moraš svetkovine slaviti, ići u crkvu, to je sve tako složeno i zato nije u redu pozvati samo jednog ombudsmena da on kaže svoje, a druge ostaviti po strani. Kod nas svako govori o tome šta je po jednoj vjeri, ali hajde da vidimo šta je i po drugoj i po trećoj… i još onda ispadne da neko nekoga diskriminira, i to žena – žene. A ja sam takav borac za prava žena. Vi, novinari, ovo sve treba da smirujete, a ne da se rasplamsava i da dođe do nečega što nije nikome u interesu.

• Da li je bilo reakcija iz sudova?

– Mi ovo sve i jesmo pokrenuli zbog toga što su nam se predsjednici sudova i glavni tužioci žalili, upozoravali na sve te probleme, a na njih su opet ukazivale stranke, stranke koje o svemu vode računa i s kim staneš i s kim progovoriš. Dakle, treba tu spustiti lopticu. Radi šačice pojedinaca, treba čitava država da ima problema? Pitate šta ako bi došlo do promjene zakona? Ne znam zaista na šta bi to ličilo. Ja tu ne vidim nikakve profesionalnosti i pravde. Da li vam je poznato da su u ratu neki suci polagali zakletvu pred vladikom? Valjda bi trebalo da je takvo vrijeme iza nas.

Oslobođenje