Restaurirana vrata stare džamije u Srebreniku: Na restauraciju se čekalo 37 godina

Naime, prva džamija u ovom džematu sagrađena je 1275. hidžretske, odnosno 1859. godine po gregorijanskom kalendaru.

– Vrata na staroj, prvoj džamiji u Babunovićima, su iz ko zna kojih razloga po ljepoti i raskoši odudarala od ostalih dijelova džamije. Vrata je po predanju uradio majstor, umjetnik, Alibegović, iz Doborovaca (Gračanica), a neki kažu da je majstor iz Sladne (Srebrenik), a opet neki kažu da je bio iz Brijesnice (Doboj Istok). Eto, taj majstor Alibegović je napravio ulazna vrata s dva lučna krila te lukom iznad krila, koji je bio integrisan u dovratnik. Krila vrata urađena su, od uglavnom, tvrdog drveta s gvozdenim kovanim baglamama, zvekirima, klinovima raznih veličina i bravom. S vanjske strane na krila je postavljena drvena obloga-aplikacija s bogato urađenim arabeskama. Vrata su sastavljena od oko 900 dijelova od drveta, gvožđa i nešto malo tkanine – kaže za Preporod.info Nusret Duranović, vođa tima koji je radio na restauraciji.

Umjetnik-majstor je koristio boje koje se inače često koriste u islamskoj umjetnosti, a to su nijanse plave (dominantno), zelene, crvene i žute.

Vrata kao cjelina simbolički predstavljaju lijepi bosanski ćilim sa skladnim rasporedom boja i oblika i pravilnim ritmom u rasporedu elemenata.

– Na desnom krilu, u lijevom gornjem uglu, umjetnik je izrezbario ispis na arapskom jeziku u kome se navodi jedno od lijepih Allahovih imena (Et-Tevvab – Onaj koji prima pokajanje). Na lijevom, pomoćnom, krilu je negdje u gornjem desnom uglu ugravirana godina koja predstavlja godinu izgradnje i otvaranja džamije. Radi se o 1275. hidžretskoj godini. Iznad urezbarene godine, vještim kaligrafskim ispisom, zlatno žutim harfovima ispisana je poruka posvećana Allahu, dž.š., ‘Gospodar (sahibija, posjednik), Onaj koji nam otvara najbolja vrata i Vlasnik’. Zadnja rečenica ima šire značenje i jasna je aluzija na rečenicu koja se često spominje u dovama (Gospodaru naš, Ti koji otvaraš sva vrata, otvori nam najbolja vrata) – ističe Duranović.

Vrata su, govori Duranović, u nekom ranijem periodu bila obnavljana, preciznije rečeno izvršena je zaštita površine drveta, ali je tom prilikom nestao i autentični izgled vrata. Površina vrata su premazana jednom zaštitnom bojom, s nijansom koja vuče na orah.

Ipak, neadekvatnim skladištenjem posljednjih 40-tak godina, vrata su bila izložena atmosferskim utjecajima kao što su kiša, sunce, suhi i vlažni zrak te raznim štetnicima.

– Ulazna vrata su na restauraciju čekala punih 37 godina. Te 2019. džematski odbor je donio odluku da se vrata obnove, restauriraju te se kao vrijedan atikvitet stave džematlijama na raspolaganje. Cilj restauracije je bio sačuvati vrata od daljeg propadanja i destrukcije površine drveta, te vratima primijenjenim restauratorskim postupcima vratiti prvobitan, autentičan izgled. Prvi korak je bio da se na odgovarajući način vrata uskladište i zaštite od daljeg propadanja – ističe Duranović.

Zatim je slijedila izrada tehničke dokumentacije, crteža, skica, izbor autentičnih osnovnih i vezivnih materijala, izbor metoda i postupaka restauracije. Nakon čišćenja, ispod sloja boje ukazale su se originalne boje, crvena potpuno jasno, a žuta, zelena i plava u tragovima. Također, nakon detaljnog čišćenja, na lijevom krilu se ukazao tekst ispisan kaligrafskim ispisom. Kao i ostatak vrata, i ovaj ispis je bio sakriven zaštitnom bojom.

– Slijedio je period strpljivog rada, otkrivanja i definisanja umjetničke i majstorske logike. Urađeni su svi nedostajući dijelovi, oštećeni dijelovi reparirani, odabrane boje i vezivni materijal. Prva faza restauracije je završena neposredno pred ramazan 2020., a druga faza, koja je u potpunosti predstavljala, prema ranije urađenim skicama, izradu nedostajućeg dovratnika s lukom iznad krila, je završena u augustu iste godine – kaže Duranović.

Restauraciju ulaznih vrata sa stare džamije u Babunovićima je uradila grupa ljudi koji su udružili znanje, vještinu, kreativnost, odlučnost, upornost, posvećenost projektu, istraživačku strast, entuzijazam i iskren nijet da završeno dobro i plemenito djelo podijele s drugim ljudima.

– Projekat restauracije ulaznih vrata sa stare džamije ima višestruki značaj. Uporedo s procesom restauracije vrata, vršena su istraživanja o historiji sela, džemata kao i izgradnji stare džamije. Pomenutim istraživanjima se došlo do saznanja o jednom kontinuitetu vjerskog života u Babunovićima. Isto tako, analizom graditeljske prakse primijenjene na staroj džamiji i vratima, može se doći do saznanja o vještini i umijeću ondašnjih majstora, stepenu pismenosti i obrazovanja. Takođe su može steći slika i o socijalnim i ekonomskim prilikama u vrijeme izgradnje džamije – napominje Duranović.

Kemal Nurkić iz Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona kaže da važnost postojanja ove vrste spomenika je itekako bitna. Kroz ova vrata mi danas vidimo kako se tadašnji čovjek izražavao u umjetnosti i kreativnosti. Nurkić je prokomentarisao i mogućnost uvrštavanja portala vrata stare džamije u Babunovićima u nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.

– Već se iz navedenih pokušaja pojmovnog određenja kulturne baštine može zaključiti da se radi o vrlo dinamičnom konceptu. Što će se smatrati kulturnom baštinom, i time vrijednim zaštite, uvelike ovisi o društvenim prilikama i trenutnoj kulturnoj svijesti u društvu, ali također i o savremenim umjetničkim tendencijama – kazao je Nurkić.

(Alem Dedić/Preporod.info)