Rešad Musić, brat žrtve masakra: Javili su za Markale, znao sam da je moj brat tamo
Tokom opsade Sarajeva Musić je trgovao sitnim stvarima na sarajevskoj pijaci kako bi prehranio sebe i porodicu, a njegov stol na pijaci nalazio se samo par koraka od mjesta na koje je projektil pao Safer Musić, jedna je od 68 žrtava masakra na sarajevskoj pijaci Markale, 5. februara 1994. godine, kada je minobacačka granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS) u okolini grada, pala na pijacu. Tokom opsade Sarajeva Musić je trgovao sitnim stvarima na sarajevskoj pijaci kako bi prehranio sebe i porodicu, a njegov stol na pijaci nalazio se samo par koraka od mjesta na koje je projektil pao.
Njegov brat Rešad Musić (76), dvije decenije kasnije, na 22. godišnjicu tragedije, u razgovoru s novinarom AA prisjetio se kobne subote kada je granata pala na Markale.
“Bio sam zaposlen u tadašnjoj štampariji ‘Oko’. Pripremali smo novine za štampu i dobili smo vijest da su granatirane Markale. Znao sam da je moj brat tamo i gdje se tačno nalazi njegov štand. Bio sam zabrinut i bojao se da je i on među nastradalima”, kazao je Musić.
– Tragični poziv
Dodao je kako je očekivao da će dobiti poziv od kuće ne bi li dobio ikakve informacije, no, telefonske veze su bile jako loše.
“Komšija mi je uspio javiti da je Safer teško ranjen. Uspio sam nekako doći do pijace u kombiju zajedno sa ekipom novinara ‘Oslobođenja’. Došli smo na Markale, a one su izgledale očajno. Nije se moglo gledati, niti se znalo ko je ranjen, ko mrtav, ko koga nosi”, prisjetio se Rešad “krvavih” trenutaka od prije 22 godine.
Kada je stigao na Markale, nije zatekao brata jer je već bio prebačen u bolnicu, Safer je izgubio nogu te su mu stradali i drugi organi. Granata je pala u neposrednoj blizini njegovog štanda, samo par koraka od mjesta gdje je danas ispisano njegovo ime.
Rešad se svog brata prisjeća kao dobrog čovjeka.
“Bio sam najmlađi, a on najstariji sin u porodici. Uvijek smo se pazili. Savjetovali smo ga da ne ide na pijacu u tom periodu. Jedanput je granata pala na zgradu Muzičke akademije dok se vraćao kući. Tada se prepao i obećao nam da više neće ići na pijacu. No, ponovo se oslobodio. Bio je takav da jednostavno nije mogao provesti cijeli dan u kući”, rekao je Rešad.
Musić dodaje kako njegov brat nije mogao biti zadržan na liječenju u Sarajevu, te je dva dana kasnije transportovan u Njemačku. Safer je imao nekoliko operacija, a umro je u junu 1994. godine, u 61. godini, i zbog ratne situacije u BiH, ukopan je u Njemačkoj. Iza njega su ostali supruga i dvoje djece koji danas žive u Sarajevu.
– Rešad Musić preživio pogodak snajpera u glavu
Rešad nam je ispričao i svoj slučaj tokom opsade Sarajeva kada ga je snajper pogodio u glavu. Kako je kazao, tog dana sa kolegama vozio manjim autobusom sa posla, te su stali u Nedžarićima kako bi izašli radnici koji su tamo živjeli.
“U tom momentu osjetio sam kao da me je neko jako udario, i upitao sam na glas ‘ko me je udario’. Okrenuo sam se ostali su samo pitali je li neko ranjen. Bio sam u šoku, nisam bio svjestan šta se zapravo dogodilo. Čuo sam ih kako govore ‘ranjen je Rešo’ i tada sam osjetio da mi teče krv”, ispričao je Musić.
Prema njegovim riječima, metak snajpera pogodio ga je u glavu, prošao kroz usta i izašao sa druge strane glave.
“Prebačen sam u bolnicu, i nisu dugo mogli da mi zaustave krv. Operisan sam, a porodica me nije mogla prepoznati u bolnici. Nekom nafakom sam ostao živ”, kazao je Musić.
– Mladi trebaju posjetiti Markale i prisjetiti se krvavih događaja
Dodao je kako je važno da mlade generacije dolaze na Markale, posjećuju ovo mjesto i prisjećaju se onoga što se tu desilo. Također, naglasio je kako je na roditeljima isto tako velika obaveza da svojoj djeci ponavljaju šta se sve desilo tokom agresije na BiH, kako to ne bi bilo zaboravljeno.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12:10 i 12:20 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske na području sela Mrkovići pao na prepunu gradsku pijacu.
Od granate je poginulo 68, a ranjena su 144 građanina Sarajeva. Nakon rata, 5. februar proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995. Drugi masakr na pijaci Markale se dogodio 28. augusta, 1995. godine, a ubijeno je 37 ljudi, dok je ranjeno 90.
Akos.ba
