Reportaža FENE o AKOS-ovom centru u Begovom Hanu: Ramazanski dani u Misbahu

 Ekipa Agencije FENA je posjetila AKOS-ov centar MISBAH u Begovom Hanu u kojem su smještene izbjeglice iz okolnih sela koja su u maju pogođena poplavama i klizištima.

 – Dva mjeseca prošlo je otkako je Bosnu i Hercegovinu zadesila prirodna katastrofa, a oni kojima su kuće u klizištima nestale ili su znatno oštećene su smješteni u prihvatnim centrima. Takav jedan centar je u Begovom Hanu gdje boravi 80 osoba iz Željeznog Polja.

Cijele porodice koje su nekada radile u polju, sadile povrće, brale maline i druge poljoprivredne kulture, imali stoku danas u nekoliko kvadrata provode dan, a najteže im je sada kada tokom svetog mulimanskog mjeseca ramazana ne mogu u svojim domovima pripremati sehursku i iftarsku hranu.

U ovom centru imaju kuhinje u kojima se sprema hrana za postače i ostale, ali činjenica da ne mogu po svom ukusu spremiti sebi i čekati akšamski ezan koji će označiti kraj posta za taj dan svakome od njih tjera suze na oči.

Ekipa Agencije FENA posjetila je ovaj centar i u njemu zatekla brojne stanovnike koji svoje ramazanske dane provode u malim sobama, sjede, klanjaju i prisjećaju se svojih kuća koje je klizište odnijelo. U jednoj od njih smješteno je šest kreveta, a sedam odraslih i djece spava tu.

U toj sobi je i majka tri sina Zineta Efendić iz Balačića, jednog od 11 sela Željeznog Polja. U ovoj porodici niko nije zaposlen i živjeli su isključivo od poljoprivrede. Njihova kuća nije potpuno srušena, ali je napukla sa svih strana i nije i više nije uvjetna za život.

Povremeno ode do svog sela jer klizište nije odnijelo plantažu malina pa ih obere proda i ponovo se vrati u prihvatni centar. Jedan dan kada je bila u selu počela je padati kuća i, kako je ekipi Agencije FENA ispričala, svi koji su bili u selu počeli su bježati jer se plaše svake manje kiše.

– Bojimo se da zemlja ponovo ne krene. Tada smo jedva izvukli živu glavu. Ne znamo kako bismo to ponovo preživjeli – kazala je.

Dodaje da nije mogla u centru zapostiti ovogodišnji ramazan pa je otišla u svoju kuću da prvi dan bude tu.

– U džamiji sam klanjala prvu teraviju i tada nam je hodža rekao da mi možemo ovdje “omkrnut, a ne osvanut”. Zato se vraćam u centar – kazala je.

U centru smo zatekli i bračni par iz Šahmana koji ima 50 godina braka, ali nemaju djece. Mehmed Čolić ima 76 godina, a njegova supruga Hatka Čolić 71 godinu. Živjeli su u kući koje se sada samo sjećaju 50 godina, a sada imaju malu prostoriju od nekoliko kvadrata.

Sve te godine zajedno su postili, pripremali hranu, brinuli se o kući i zemlji, a sada dolaze u džamiju koja je pored ovog centra i klanjaju te se nadaju da će ipak doživjeti da se nekad svojoj kući vrate.

Hranom u centru su zadovoljni, ali ništa nije kao kod kuće i polako gube nadu da će se ikada vratiti na mjesto u kojem su proveli svoje najbolje godine mladosti.

Ispričali su da ih je komšija obavijestio o tome da zemlja puca i da nije bilo tako misle da bi sigurno poginuli u klizištu koje je odnijelo njihovu kuću.

Fata Bašić također iz Šahmana u centru je sa suprugom i sestrom koja je bolesna. Ima tri sina od kojih nijedan ne radi te zbog toga žali za onim što je u svom selu imala. Iz kuće nije ponijela ništa.

Imala je i stoku koju nije uspjela spasiti. Sve ovo priča kroz suze i naglašava da posti ramazan iako je i sama bolesna te ističe da će najgore biti kada dođe najradosniji muslimanski praznik Ramazanski bajram koji neće moći dočekati u kući gdje bi se svake godine cijela porodica okupila.

U prihvatnom centru u Begovom Hanu je i Mevlida Hasić, jedina je iz Topčić-Polja i uputila je apel da joj se pomogne jer sada kada joj je kuća otkopana iz velikih nanosa zemlje treba ugraditi prozore i vrata. Budući da joj je donji sprat uništen nema ni kućanskih aparata.

– Kad bi mi se to osiguralo odmah bi se vratila – kazala je ekipi Agencije FENA, naglašavajući da je oko njene kuće odneseno 30 velikih kamiona zemlje i pijeska.

U jednom trenutku nestala su polja, stoka, kuća ukratko sve ono od čega su živjeli, hranili se, djecu odgajali mještani ovih mjesnih zajednica.

U prihvatnom centru je mnogo djece, starih i oboljelih. Ono što najviše zabrinjava jest da gube nadu da će se do zime useliti u svoje domove ili da će im biti ponuđen alternativni smještaj. Strahuju da bi u prihvatnom centru mogli ostati još veoma dugo.
 

FENA