Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Religija: bijeg od stvarnosti ili jedina stvarnost!?

Religija: bijeg od stvarnosti ili jedina stvarnost!?

Nije najbolji među vama onaj koji napusti (zanemari, ostavi) Dunjaluk ili ovaj svijet radi onog svijeta, Ahireta, niti onaj svijet, Ahiret, radi ovog svijeta, Dunjaluka, nego je najbolji onaj koji u okviru vjere uzme i od Ovog i od Onog svijeta. Radite na Dunjaluku kao da ćete vječno živjeti i pripremajte se za Ahiret kao da ćete sutra umrijeti. Iskoristite pet stvari prije drugih pet: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, slobodno vrijeme prije zauzetosti, mladost prije starosti i imovinu prije siromaštva. Štednja i mudro ekonomisanje je polovica opskrbe, lijep odnos prema ljudima je pola pameti, a lijepo pitanje je pola znanja.

Ovaj svijet je kao kakva divna zelena bašča. Ponašajte se na Dunjaluku kao musafiri, a neka vam džamije budu kao vaši domovi. Navikavajte vaša srca na nježnost i milosrđe. Neka vas vaši prohtjevi i strasti ne zanesu, pa da gradite palače koje nećete koristiti i u kojima nećete stanovati, ili da gomilate blago koje nećete trošiti ili da žudite za onim što niste u mogućnosti postići.“ (Svi navedeni hadisi uzeti su iz Memićeve zbirke „Izbor Poslanikovih hadisa“)

Otvaramo temu s hadisima Poslanika a.s., jer u vremenu u kojem živimo i koje je određeno brojnim krizama, počevši od krize životne sredine, identitea, pa do moralne, Poslanikove a.s. riječi se nameću kao oaze u užeglim pustinjama, svjetlo na kraju naizgled bezizlaznih tunela. Njegove riječi nam nude savjete, pouke i najbitnije od svega, rješenja prijeko potrebna savremenom duhu koji luta po bespućima života, tražeći sam sebe.

Ljudi današnjice, u svim životnim dobima pate od isforsirane potrebe da imaju što više, da „nose“ što poznatije, da voze što bjesnije. Jednostavno, traže izgubljeni duhovni mir u stvarima u kojima tog mira nema. Mladi ljudi su posebno osjetljivi, pogotovo u vremenu agresivnog materijalizma, pa prije svega teže i žude za bogatstvom, misleći da novac rješava sve probleme koji zadese čovjeka u životu. Nažalost, naše doba je duboko određeno ovakvim odnosom stvari.

Godine mladosti jesu godine emocionalnih naboja, uspona i padova, više ili manje uspješne društvene i profesionalne afirmacije, doba ranjivosti, doba kriza. U traganju za sopstvenom ličnošću, mladi su skloni idolopoklonstvu, pristupanju raznim društvenim grupama, sugestibilni su i najčešće slabo mogu da unaprijed procijene do kojih posljedica može dovesti određeno ponašanje. 

Mladi su nerijetko usamljeni, pa imaju potrebu da pripadaju nekome, da nekome za nešto trebaju, da ih neko za nešto pita, potrebno im je duhovno utočište. Vjerska neobrazovanost, kriza porodice, kriza morala, kriza identiteta, ekonomska kriza, samo su neki razlozi zašto mladi teže duhovnosti i pripadnosti nekoj religiji. Prema tome, religija u ovom slučaju predstavlja bijeg od stvarnosti ili jedinu stvarnost koja nudi utočište, smiraj, uputu…

Kada govorimo o religiji i njenom utjecaju na mladog čovjeka, razlikujemo dva odnosa. Prvi, religioznost je izgubila na skali egzistencijalne važnosti. Na drugoj strani, religioznost je sve više popularna i poprima razne oblike. Kod mladih je to posebno izraženo, s obzirom da osjećaju potrebu za grupisanjem i eksperimentiranjem. U našoj sredini o tome se malo govori, a još manje piše.

U slučaju naše sredine, Islam kao vodeća religija ima veliki broj sljedbenika među školarcima, studentima, generalno mladima svih uzrasta i profila, jer im ona predstavlja vid utočišta u vremenu u kojem nam je duhovnost potrebna kao hrana. Mlad čovjek želi nešto novo, potrebuje za iskustvima, pa možda zato u svijetu imamo mnogo mladih koji konvertiraju u druge religije. 

Kao potvrdu navodimo primjer djevojke, studentice sociologije i engleskog jezika iz Texasa koja je u potrazi za iskustvom odlučila da nosi hidžab, da živi i ponaša se kao muslimanka jednu cijelu godinu. Željela je da osjeti kako je biti muslimanka, koje su to prednosti, a koji su nedostaci takvoga života. Samo nakon nekoliko mjeseci vidjela je da to nije nimalo lagan „posao“ i da djevojka sa hidžabom svakodnevno podnosi razne poteškoće. No, umjesto da odustane, ona je sa još većim žarom nastavila putem svoga cilja. Možete li pogoditi kako je rezultirao ovaj „mali“ eksperiment? 

Prije ovog iskustva ona nije imala mnogo dodira sa vjerom uopće ili vjerskom praksom, ali tokom te godine postala je mnogo religioznija, počela se zanimati za kršćanstvo i islam, i najvažnije od svega, nije skinula hidžab. Koji su razlozi takve odluke mi ne znamo, ali sama ta činjenica dokaz je prednostima koje vjera i vjerska praksa nude.

Mladi ljudi trebaju i moraju da se okrenu duhovnosti, da prioritet bude, što skladniji odnos s njihovim Gospodarom Koji im osigurava sve što imaju, Koji im pruža sigurnost i opskrbu, jer ma koliko radili i ma koliko se trudili, bit će uzalud ukoliko to bude protivno volji Gospodara svih svjetova.

Nerijetko se mladi smiju na račun vjere, znanje o vjeri im je najmanje važno i svemu drugom daju prioritet u svojim životima, jer ne osjećaju nikakvu povezanost sa snagom islama, iako im se vjera nadaje i nameće u raznim oblicima. Razlog je samo jedan, i to nam govori spomenuta kur'anska sura. Neće muslimanska omladina osjetiti pomoć Allahovu, sve dok znaju više o specifikacijama posljednjeg iphona, nego ajeta iz Kur'ana, sve dok znaju nabrojati više fudbalskih igrača nego ashaba Božijeg Poslanika, sve dok mlada muslimanka zarad kahve sa prijateljicom koja ne posti žrtvuje i svoj ramazanski dan, jer ne želi da bude prozvana „zaostalom“. Mnogo je svijetlih primjera koji se ne uklapaju u ovu priču, koji svojom svjetlošću zastiru našu planetu i čine je još uvijek ugodnim mjestom za življenje, ali ipak ne tako sjajnom da sakrije tamne kutke. Omladinci kojima je vjera njihova prva odrednica se ne smiju kolebati pod pritiscima neprijatelja vjere, jer takvi nemaju nijednog realnog argumenta protiv, nego u mladoj snazi u čijim grudima kuca vjerničko srce vide samo prijetnju svakoraznom razvratu i naopakim stvarima koje karakterišu našu stvarnost.

I za kraj da kažemo da jedini ispravan odnos prema Dunjaluku, ovosvjetskim ukrasima, čarima, interesima, koristima, i dobitima, jeste sinteza, ranoteža, ekvilibrij i mjera u uzimanju i Dunjaluka i Ahireta. Tada je Dunjaluk u funkciji pripreme za Ahiret, a Ahiret je nada, sadržaj i smisao za dunjalučke nepotpunosti, relativnosti i prolaznosti. Ovo je najvažnija poruka mladim muslimanima u ovim turbolentnim vremenima.

 

Piše: Šejla Mujić

Akos.bA
 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top