Razumijevanje propisa o zekatu I- dio

Obzirom da se u ramazanu najčešće izdvaja zekat i sadakatu-l-fitr, u nekoliko nastavaka IslamBosna.ba će prenijeti najznačajnije dijelove opširne fikskhe studije dr. Jusufa el-Karadavija o propisima vezanim za ovaj ibadet

Što se islama tiče, niti jedna prijašnja religija i ideologija nije dala toliki značaj brizi i pažnju prema siromašnima, potrebnima i slabašnima. Takav odnos nema niti jedna druga nebeska religija niti pozitivni zakonski akti ni u sferi odgoja, ni u sferi zakonodavstva niti u sferi implementacije propisa.

Najbolji pokazatelj brige islama prema siromašnima jeste i to što je ova briga bila na visokom stupnju i snažno izražena još u mekanskom periodu kada su muslimani bili malobrojni, potlačeni i proganjani, bez svoje države ili političke institucije koja bi ih zaštitila. Kur’an daje veliki značaj brizi prema siromašnima i nekada je naziva hranjenje gladnih, podstičući na to. U drugim prilikama Kur’an koristi formulacijudijeljenje od onoga što je Allah nama udijelio, nekada koristi sintagmu davanje prava prosjacima, siromašnim, ugroženim i putnicima namjernicima, a nekada koristi izraz zekat.

U suri el-Muddesir, prvoj koja je objavljena u Kur’anu, Uzvišeni Allah nam daje sliku prizora na Sudnjem danu, prizor sretnika koji su u Džennetu i raspituju je o zločincima i grješnicima koji su u Vatri. Postavljaju pitanja o tome šta ih je u takvo stanje kazne dovelo i dobijaju odgovor da se radi o zanemarivanju prava siromaha i o okretanju glave od potrebnih i siromašnih. A šta vas je u sekar dovelo? Odgovorili su: Nismo bili od onih koji su namaz obavljali niti smo siromašne hranili. (El-Muddesir, 38)

Kur’an se nije zadovoljio samo time što je pozvao na samilost prema siromašnima i podstakao njihovo hranjenje i zbrinjavanje, već je išao još dalje i u imetku svakog imućnoga odredio pravo siromašnog i potrebnog. Brojni su kur’anski ajeti koji o ovome govore. Ovi ajeti ispunjavaju srce strahom i podsjećaju na kaznu. O tome je Ebu Derda’ govorio svojoj supruzi: „O Ummu Derda’, kod Allaha imaju lanci. Oni ključaju u Vatri od kako je Allah stvorio Džehennem i tako će ostati sve dok ih Allah ne stavi na vratove ljudi. Allah nas je sačuvao od polovine tih lanaca tako što smo povjerovali u Njega, zato, trudi se, o Ummu Derda’, da hraniš siromašne.“ (El-Emval, str. 350)

Svijet nije vidio knjige, osim Kur’ana, koja je učinila da razlog džehenemske kazne bude zapostavljanje brige o siromašnima.

Zekat u mekanskom periodu

U brojnim ajetima koji su objavljeni u Mekki spominje se zekat. Poznato je da je zekat propisan u Medini. Kako da se ta činjenica uskladi sa kur’anskim spominjanjem zekata u mekanskim ajetima? Zekat koji se spominje u mekanskim ajetima nije onaj zekat koji je propisan u Medini, koji ima tačno određen, preciziran nisab, iznos koliko se daje, u koje svrhe se daje i za čije prikupljanje je bila odgovorna država.

Zekat u Mekki je bio lišen svih tih ograničenja i odredbi i njegovo izvršenje bilo je prepušteno svakom pojedincu, njegovoj imanskoj snazi i osjećaju bratstva prema braći vjernicima koji su u potrebi.

Zekat u medinskom periodu

Muslimani su u Mekki su bili pojedinci, koji su bili izloženi torturi i vjerskom nasilju. U Medini su postali zajednica koja je imala svoju teritoriju, državu i vlast. Zbog toga su islamski propisi u medinskom periodu dobili nove aspekte, aspekte određenosti i preciziranosti, nakon uopćenosti. Propisi su postali obavezujućim nakon što su u mekkanskom periodu izrečeni u formi preporuka i savjeta. Muslimani su sada imali i snagu kojom su mogli sporvesti i nadzirati izvršenje propisa uz sudjelovanje čovjekove svijesti i vjerovanja. Takav slučaj je i sa propisom zekata. Zakonodavac je odredio vrstu imetka na koji se daje zekat, uslove njegove obaveznosti, iznose, kategorije kojima se daje i sistem kojim se vrši njegovo sakupljanje.

Kur’an potvrđuje obaveznost zekata

U medinskom periodu Kur’an direktnom naredbom propisuje davanje zekata i poziva se na njegovo izdvajanje. Jedan od tih ajeta je i ajet u suri el-Bekara: Obavljajte namaz i dajte zekat. (El-Bekara, 110) Obaveznost zekata navodi se u mnogim drugim ajetima i u različitim formama.

Sunnet potvrđuje obaveznost zekata

Kur’an je ustav islama i njegov osnovni temelj, i zbog toga obuhvata opća pravila i odredbe i ne bavi se detaljima, izuzev u situacijama kada postoji opasnost od razilaženja i podilaženja strastima. Sunnet je pojašnjenje i praktična primjena Kur’ana. Sunnet pojašnjava ono što je u Kur’anu manje jasno, pojašnjava detalje općih stvari koje su samo uopćeno navedene u Kur’anu, shodno pojašnjenju koje je Uzvišeni Allah dao bezgrješnom Poslaniku, s.a.v.s. Uzvišeni Allah kaže: Mi ti objavljujemo opomenu da pojasniš ljudima ono što im se objavljuje. (en-Nahl, 44)

I sunnet, kao i Kur’an, potvrđuje obaveznost zekata još od mekanskog perioda. U govoru koji je Dža’fer b. Ebi Talib, r.a., održao u Abesiniji, pred Nedžašijom, upoznavajući ih sa islamom, stoji: „I naredio nam je obavljanje namaza, davanje zekata i post.“ (Ibn Huzejme).

Autor: Šejh Jusuf el-Karadavi

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba