Razgovor sa hafizom Lamijom Alijević: Kako postati hafiza Kur’ana?
U vremenu kada je omladina izložena moralnom relativizmu i kada se istinske vrijednosti i principi potcjenjuju i zamjenjuju prolaznim užicima i strastima od izuzetne je važnosti pokazati omladini kojim putem treba poći. I Poslanik, s.a.v.s., o ovome govori, ističući „da će u Allahovom hladu, kada drugog hlada ne bude, biti i mlada osoba, koja je odrasla u pokornosti Allahu“. Za naš portal ovaj put je govorila mlada hafiza Lamija koja svojim primjerom pokazuje koje su prave vrijednosti i na taj način potvrđuje riječi Poslanika, a.s.
Lamija Alijević, kćerka Eseda i Emine, rođena je u Sarajevu 28.05.1995. Nakon završene osnovne škole, upisala je Gazi Husrev-begovu medresu 2010. godine i istu završila odličnim uspjehom u 2014. godini. Akademsku 2014/2015. g. je pauzirala, te se u njoj posvetila učenju hifza, a zatim upisuje Arapski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je sada druga godina.
- Na samom početku, u ime tima Divithane, želim ti se zahvaliti što si pristala podijeliti svoju priču sa našim čitateljkama. Također, zaista ti od srca čestitam na dosadašnjim uspjesima i želim ti da nastaviš tom stazom. Ne sumnjam da ćeš postati uzor mnogim mladim djevojkama, i da će ih tvoja priča inspirisati da i same krenu ispravnim putem. U oktobru prošle godine si uspješno položila hifz pred komisijom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Kada se prvi put javlja želja za učenjem hifza Kur’ana?
Sa Kur’anom sam se počela susretati od samog rođenja i uvijek sam uživala slušajući roditelje, nane i dede kako uče Kur’an. U okruženju u kojem se uči Mushaf, čovjeku se javi želja da počne i sam učiti, a zatim i pamtiti isti. ‘Amme džuz sam naučila u sedmom razredu osnovne škole i to je bio prvi ozbiljan korak na putu hifza. Nakon toga sam povremeno učila neke nove stranice i ajete, sve dok nisam ozbiljno pristupila pamćenju cijelog Kur’ana.
- S obzirom da je memorisanje Kur’ana izuzetno težak i zahtjevan proces, potreban je mentor koji će kandidata voditi kroz taj proces hifza. Lamija, tvoj muhafiz je hfz. mr. Maid ef. Ibrahimović, imam, hatib i muallim džemata Soukbunar. Kakav je odnos muhaffiza i kandidata? I koliko je, uopće, bitan muhaffiz u procesu učenja Kur’ana?
Kada se čovjek odluči naučiti nešto novo (ma šta to bilo), treba imati učitelja ili nekoga ko će ga voditi na njegovom putu. Tako je i sa hifzom. Ne znam da li ću pretjerati ovime što ću kazati, ali ako nemate muhaffiza koji će vas stalno podsticati da idete dalje, koji će brinuti o vama i davati vam savjete, teško je ići putem učenja Kur’ana. Vrijedne savjete i mudrosti koje mi je davao moj učitelj sam povremeno zapisivala, a jednu od njih ću podijeliti ovdje. Na početku učenja Kur’ana, hfz. Ibrahimović mi je kazao: „Pred tobom je ogromna rijeka i ti ne znaš plivati, ali ipak ulaziš u rijeku i boriš sa njom kako bi preplivala na drugu stranu obale!“ Ovom prilikom želim mu se još jednom zahvaliti za sav uložen trud u toku učenja Kur’ana i molim Allaha dž.š. da ga obraduje svakim hajrom oba svijeta.
- Možeš li nam reći nešto više o načinu na koji si učila kur’anske ajete, te o načinu preslušavanja pred muhaffizom?
Kada sam željela učiti novu stranicu napamet, uvijek bih je pročitala po nekoliko puta. Zatim bih proučila prvi ajet, također nekoliko puta (najviše pet), a onda bih učila riječ po riječ, spajajući tako riječi dok ne dođem do kraja. Onda naučeni ajet ponavljam dok ne osjetim da sam dovoljno spremna da pređem na sljedeći. Zatim, kada spremim pola stranice, ponavljam to dok ne bude dovoljno dobro spremno, a onda dolazi na red drugi dio stranice. Nakon toga ponavljam cijelu stranicu jako dugo, kako bi se dobro „slegla“ u pamćenju. Najbolji period za učenje novih stranica je ujutro nakon sabah namaza. Možda se mnogima čini teško ostati budnim iza sabah-namaza, ali to je zaista period u kojem Gospodar Uzvišeni spušta bereket. Ako vam se jako spava, animirajte se doručkom, kahvom ili tjelovježbom – svako najbolje zna šta mu odgovara organizmu. A što se tiče ponavljanja, to je proces koji se mora održavati cijeli dan, a obavezno i najbolje je ponavljati pred samo spavanje. Ovo je sistem koji sam ja primjenjivala, ali ne znači da svako isto funkcioniše i da svakome isto pristaje.
Na preslušavanje kod muhaffiza sam išla skoro svaki dan. To je kontinuitet koji se morao održavati kako bih zaista uspjela. S obzirom da sam učila po principu krugova (to znači da se prvo uče zadnje stranice svakog džuza, zatim predzadnje itd), u početku je bilo lakše učiti po jednu stranicu pred muhaffizom, kasnije po dvije, a zatim, kada je došlo vrijeme da učim deset stranica, postajalo je poprilično teže, ali ipak se uspije naviknuti uz stalni zikr i učenje salavata.
- Svaki budući hafiz u samom procesu učenja hifza nailazi na poteškoće, povremeno se javljaju i prekidi u učenju. Da li si imala slično iskustvo?
Naravno, svakome naiđe težak period i jako je važno da se čovjek ne prepusti šejtanskim došaptavanjima, poput: „Ne možeš ti ovo; nisi dovoljno dobar; ne zaslužuješ da budeš hafiz…“ U tim slučajevima obavezno pojačajte spominjanje Uzvišenog Allaha i pored toga razgovarajte sa muhaffizom ili nekim drugim hafizom kako biste se posavjetovali sa njima kako su prevazišli te momente.
U toku mog učenja nisam imala većih pauza, hvala Allahu.
- Proces hifza zahtijeva stalno druženje sa Kur’anom i mnoga odricanja. Da li je to utjecalo na tvoj porodični i društveni život ili si ipak uspijevala naći vremena za svaki aspekt posebno?
Od samog momenta kada sam roditeljima i sestri rekla da želim krenuti u proces učenja hifza, bili su mi velika podrška i pružali su mi veliko razumijevanje kada nisam imala mnogo vremena za porodična okupljanja i druženja. Tako je isto bilo sa društvom i našim druženjima. Zaista vrijedi odricati se nekih navika kako bi insan uspio. Sve se, ipak, na kraju može nadoknaditi.
- Pored muhaffiza, ko ti je bio najveća podrška? Da li si krizne periode hifza sama prevladavala ili si uvijek imala ruku na koju se možeš osloniti?
Kao što sam spomenula, na prvom mjestu su moji roditelji, sestra i dajdža. Uvijek su pronalazili prave riječi da me ohrabre, nasmiju i podstaknu da idem dalje. Čovjek je, zasigurno, društveno biće i potreban mu je razgovor i ohrabrenje od iskrenih i dobronamjernih ljudi kako bi dobio novu snagu za dalje (bilo koji segmenat života bio u pitanju).
- Koji period u procesu memorisanja Kur’ana ćeš pamtiti kao najljepši?
U vrijeme kada bi naišla neka teža stranica i kojoj sam povremeno znala posvetiti i dva dana, uvijek bi poslije nje došla neka lakša, čak možda i poznata (ako je neko ašere u pitanju i sl.). To su momenti u kojima sam se najljepše osjećala i upravo tada sam (svaki put iznova) svjedočila Njegovim Riječima: „Ta, zaista, sa mukom je i last (olakšanje), zaista s mukom je i last.“
- Tokom mjeseca Ramazana ove godine prvi put si učestvovala u ženskoj hafiskoj mukabeli u Hadžijskoj džamiji. Možeš li nam prenijeti svoje iskustvo?
Učenje mukabele u Hadžijskoj džamiji je zaista jedno novo i predivno iskustvo. Izuzetna čast je bila učiti mukabelu u jednoj od sarajevskih ljepotica, gdje su istu, godinama, učili mnogi poznati hafizi i hafize. Iskreno govoreći, imala sam tremu pred prvo učenje, ali kada sam upoznala sve hafize (ove godine nas je bilo deset) i kada je red došao na mene da krenem sa učenjem, sva ta trema je nestala i opet sam se uvjerila da Gospodar spušta Svoju Milost i Smirenost na mjesta gdje se uči Njegova Knjiga.
- Pripremajući se za ovaj intervju, naišla sam na članak u kojemu se ističe da si prva hafiza u historiji džemata Soukbunar. Mašallah! Šta ti ljepše možemo poželjeti!? Molimo Uzvišenog Allaha da te uvijek vodi stazom Pravog puta i da te učini uzorom drugim muslimankama. Zaista je bilo zadovoljstvo razgovarati s tobom. Koja je tvoja poruka čitateljkama Divithane?
Amin i zahvaljujem se na čestitkama, lijepim riječima i hvala ti, također, na ukazanoj prilici da govorim za ovaj portal.
Radite uvijek na sebi i trudite se da svaki dan nešto novo naučite, jer time ispunjavamo prvi i osnovni imperativ od Allaha dž.š: „Uči!“. Naravno, stečeno znanje bez praktične primjene neće nas učiniti sretnima. Budimo uvijek iskrene (u svim segmentima našeg života), činimo ibadet Uzvišenom Allahu i trudimo se spoznati Kur’anske poruke koje su nam vodič za cijeli život.
Želim tebi i tvom timu Divithane puno uspjeha u daljnjem radu. Sretno i mahsus selam vama i dragim čitateljkama!
