Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Rasvjetljavanje pogrešno shvaćenih hadisa: ‘Islam je počeo kao garib-stran’

Rasvjetljavanje pogrešno shvaćenih hadisa: ‘Islam je počeo kao garib-stran’

Rasvjetljavanje pogrešno shvaćenih hadisa

(U sljedećem dijelu knjige ću dati odgovore na neka pitanja koja su mi ljudi postavili u vezi pojedinih hadisa o predznacima Sudnjeg dana)

Hadis: Islam je počeo kao garib-stran

Pitanje: “Poznati i čuveni hadis koji se često spominje i navodi u djelima jeste ovaj: “Islam je počeo kao garib (stran) i vratiće se stran kao što je postao, pa blago li garibima (strancima).”

Kolika je ispravnost ovog hadisa i šta se iz njega da razumjeti? Da li riječ ‘garib’ ima značenje stran ili čudan? Čuo sam na radiju kako neke osobe naglašavaju da ova riječ dolazi od čuđenja i začuđenosti, negirajući da dolazi od stranosti.

Ako dolazi od riječi stran, što je poznato i rašireno shvatanje, da li to znači slabost i nestanak islama?

Da li postoje predznaci o ponovnom trijumfu islama kao što je to bio slučaj u prvim stoljećima nakon hidžre?”

Odgovor: Hadis je prije svega, prema hadiskim stručnjacima, bez ikakve sumnje vjerodostojan. Prenosi se od nekoliko ashaba r.a. Prenose ga imam Muslim i Ibn Madže od Ebu Hurejre, Tirmizi i Ibn Madže od Ibn Mes’uda, Ibn Madže od Enesa, Taberani od Selmana, Sehla b. Sa’da i Ibn Abbasa r.a., kao što to stoji u djelu “El-Džami’u es-Sagir”.

Imam Muslim ga prenosi od Ibn Omera bez dodatka “blago li garibima”.

Iz navedenog konstatujemo da nema sumnje u vjerodostojnost hadisa, ali ostaje da objasnimo njegovo značenje.

Nažalost, činjenica je da većinu hadisa vezanih za “kraj svijeta”, “smutnje”, ili poznatih kao “predznaci Sudnjeg dana” neki ljudi na pesimističan način razumijevaju, otežavajući svaki pokušaj preokreta ili reforme.

Nezamislivo je da plemeniti Poslanik poziva svoje sljedbenike pesimizmu i očaju, da samo sjede skrštenih ruku, ne ispravljajući iskrivljeno i ne popravljajući pokvareno, svjesno tolerišući na taj način širenje nereda i zlodjela među ljudima koji uništavaju zajednicu.

Kako se to može zamisliti od onoga koji naređuje da se izgrađuje zemlja sve dok traje život na njoj, kao što jasno u hadisi-šerifu stoji: “Ako nastupi Sudnji dan, a u ruci jednog od vas sadnica, ako može da je zasadi prije Sudnjeg dana neka to uradi.”116

Ovo bi značilo da čovjek treba posaditi sadnicu iako zna da se niko nakon njega time neće okoristiti, jer je Sudnji dan već počeo ili će uskoro otpočeti. Ako je ovakav čin koji je vezan za dunjaluk potreban i pohvalan, onda je čin vezan za vjeru uzvišeniji i veći i za njega treba raditi do zadnjeg daha na  ovom svijetu.

Što se tiče značenja riječi ‘garib’, najprije će biti da je nastala od stranosti, a ne od čuđenja. Dokaz za to je završetak hadisa gdje stoji riječ ‘gureba’-stranci, koja u arapskom jeziku predstavlja množinu za riječ ‘garib’, što znači da je stran, a ne čudan.Njihova stranost je stranost islama u kojeg vjeruju i kojem pozivaju. Ovo je ispravno značenje riječi garib koja se navodi u nekoliko hadisa, kao što je ovaj: “Budi na Ovom svijetu kao da si stranac (garib).” (prenosi ga Buhari).

Također, postoji još nekoliko hadisa i predaja prethodno navedenog gdje se spominju gureba-stranci; što potvrđuje da je značenje riječi ‘garib’ stranac, a ne čudak. Trenutačno i prošlo stanje u svijetu pokazuje koliko je islam stran čak i u svojim zemljama, među muslimanima. Nije nepoznato da oni koji pozivaju u pravi islam pate od ugroženosti, izloženi su mučenjima, ponekad vješanju ili nekom drugom načinu likvidacije!

Postavlja se pitanje: Da li je ova stvarnost stalna i univerzalna, ili je privremena i ograničena? Možda je strana za određenu sredinu, mjesto ili narod, a da to nije slučaj sa drugim, kao što to navodi Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao.

Moje mišljenje je da hadis govori o vremenskim intervalima koji se povremeno javljaju. Islam će prolaziti kroz faze snage i slabosti, širenja i stagnacije, kao i svi pozivi i misije, jer je to u skladu sa Božijim zakonima koji se nikada ne mijenjaju. Islam je kao i ostale vjere i prakse podvrgnut Božijim zakonima koji se na sve ljude i zajednice podjednako odnose, bez dvostrukih standarda.

Ovaj hadis nagovještava slabljenje islama u određenom vremenskom periodu, ali se islam vrlo brzo budi, nakon spoticanja ustaje i mijenja svoju stvarnost, kao što se desilo onoga dana kada je nastajao. Kada je postao bio je izrazito stran, ali nije takav i ostao, jer je nakon slabosti ojačao, pojavio se nakon prikrivanja, proširio se nakon sputavanja i pobijedio nakon ugnjetavanja.

Islam će se ponovo vratiti stran kao što je postao, oslabiće da bi još više ojačao. Biće proganjan da bi sve više dominirao nad svim vjerama. Biće ugnjetavan da bi se još više proširio i izvojevao pobjedu za pobjedom. Nakon svega konstatujemo da hadis ne sadrži nikakav poziv na pesimizam glede budućnosti, ukoliko ga ispravno razumijemo. Dokaz da ovaj hadis ne poziva i ne ukazuje na očaj i pesimizam su i neke predaje u kojima ti garibi-stranci obnavljaju i oživljavaju izmijenjenu i zamrlu Poslanikovu, s.a.v.s., praksu.

Ti “stranci” su aktivni reformatori i graditelji, a nikako pasivne i izolovane osobe koje se samo oslanjaju na druge, ne djelujući i ne upozoravajući nemarne, prepuštajući da sudbina uradi svoje.

Bilo bi korisno citirati eminentnog imama Ibn Kajjima vezano za ovaj hadis, gdje on komentariše riječi svoga šejha el-Herevija u poglavlju ‘Stranost’ u djelu “Menazilu-s-Sa’irin ila mekamati ijjake na’budu ve ijjake neste’in”.

Ibn Kajjim u svom djelu “Medaridžu-s-Salikin” kaže:

“Šejhu-l-Islam[1] u poglavlju ‘Stranost’ navodi slijedeći ajet:

“A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili!" Hud 116.

Na ovo se Ibn Kajjim nadovezuje i komentariše slijedećim riječima:

“Njegovo navođenje ovog ajeta u navedenom poglavlju pokazuje njegovu postojanost u nauci i razumijevanju Kur’ana. Ovim ajetom su opisani stranci, a i Poslanik, s.a.v.s., ukazuje na njih kad kaže: “Islam je počeo kao garib-stran i vratiće se stran kao što je postao, pa blago li garibima-strancima.”

“A ko su ti stranci, o Božiji Poslaniče?”- upitaše ashabi. “To su dobri ljudi među lošim”, odgovori Poslanik, s.a.v.s. (Prenosi ga El-Hejsemi u djelu "El-Medžma’  ez-Zevaidu"

 Imam Ahmed u svom Musnedu kaže:

“Obavijestio nas je Abdu-r-Rahman b. Mehdi od Zuhejra, ovaj od Amra b. Ebu Amra, sluge el-Muttaliba b. Hantaba, a ovaj od Muttaliba b. Hantaba da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Blago li strancima.’

“A ko su ti stranci, Božiji Poslaniče?”- upitaše.

“Koji čuvaju svoju vjeru onda kada je drugi gube”, odgovori Poslanik.”120

Ako je ovaj hadis precizno prenešen sa upravo ovim riječima, jer se možda prenosilac pogrešno izrazio umjesto “kojih je sve manje a loših sve više”, onda će hadis značiti da su stranci oni koji imaju sve više dobra, vjerovanja i bogobojaznosti, čega većina ljudi ima jako malo. A Allah najbolje zna.

U hadisu kojeg prenosi El-E’meš od Ebu-l-Ahvesa, a ovaj od Abdullaha b. Mes’uda, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Islam je počeo kao garib-stran i vratiće se stran kao što je postao, pa blago li garibima-strancima.”

“A ko su ti stranci, o Božiji Poslanice?”- upitaše.

“To su odbačeni od svojih plemena”, odgovori Poslanik.[3] U hadisu kojeg prenosi Abdullah b. Amr stoji da je Poslanik, s.a.v.s., jednog dana dok su ashabi bili kod njega rekao: “Blago li strancima.”

“A ko su to stranci, o Božiji Poslanice?”- upitaše.

“To su pobožni ljudi. Malo ih je u masi. Većina im se protivi, a manjina im se pokorava.”[4]

Prenosi Ahmed od Hejsema b. Džebela, a on od Muhammeda b. Meslema, on od Osmana b. Abdullaha, ovaj od Sulejmana ibn Hurmuza od Abdullaha b. Omera daje Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najdraži su Allahu stranci.”

“A ko su to stranci?”- upitaše.

“Oni koji bježe čuvajući svoju vjeru. Oni će se na Sudnjem danu sastati sa Isa b. Merjemom, a.s.”[5]

U drugom hadisu stoji: “Islam je počeo kao garib-stran i vratiće se stran kao što je postao, pa blago li garibima-strancima.” “A ko su ti stranci, Božiji Poslaniče?”- zapitaše.

“Oni koji oživljavaju moju praksu (sunnet) i podučavaju ljude sunnetu.”[6]

Prenosi Nafi’a od Malika da je jedne prilike Omer b. Hattab ušao u džamiju i našao Muaza b. Džebela kako sjedi u Poslanikovoj, a.s., kući i plače. Omer mu se obrati riječima: “Zašto to plačeš, Ebu Abdu-r-Rahmane. Da li se šta desilo tvom bratu?”

“Ne”, odgovori Muaz “nego plačem zbog hadisa kojeg sam čuo od svog najdražeg Poslanika dok sam bio u džamiji.” “Koji je to hadis?”- upita Omer.

“AIlah voli skrivene, bogobojazne i pokorne vjernike, čije se odsustvo ne primjeti kada izostanu, a kada prisustvuju ne prepoznaju se. Njihova srca su poput svjetala upute. Oni se spašavaju od svake teške i tmurne smutnje.125

Upravo ovi ‘stranci’ su za svaku pohvalu i zaslužuju da se ljudi na njih ugledaju. Nazvani su ‘gureba’-stranci zbog svog malog broja, jer većina ljudi nije poput njih. Muslimani su stranci među ostalim ljudima, dobri vjernici među ostalim muslimanima, a učenjaci su stranci među tim dobrim.

Stranci za sve njih su oni koji se čvrsto drže Poslanikove prakse, odvajajući je od novotarija i prohtjeva. Oni koji pozivaju Poslanikovoj praksi i trpe uvrede neistomišljenika su najveći stranci među svima njima. To su Allahovi istinski robovi, stranci među masama za koje AIlah dž.š. kaže:

“Ako bi se ti pokoravao većini onih koji žive na Zemlji, oni bi te od Allahova puta odvratili.”[7]

Jasno je da su oni samo nazvani strancima, a da su istinski stranci ustvari svi drugi, jer su zastranili od vjere. Pjesnik je rekao:

“Nije stranac ko se udalji od svoga doma Nego onaj od koga se ljudi udaljavaju.”

Kada je Musa a.s. pobjegao od faraonovog naroda u Medjen, onako kako nam je Allah dž.š. opisao usamljen, uplašen, gladan i stran, obratio se Gospodaru riječima: “O Gospodaru, ja sam sam, bolestan i stran. ”Tada mu je Allah objavio: “Musa, usamljen je onaj ko nema Mene pored sebe, bolestan je onaj ko nema liječnika pored sebe poput Mene, a stran je onaj ko nema sa Mnom veza.”

Stranost se dijeli na tri vrste. Jedna od njih je stranost Allahovih robova i sljedbenika Poslanikovog sunneta spram ostalih ljudi. Ovu vrstu je Allahov Poslanik pohvalio i napomenuo da je vjera koju oni nose počela kao strana i opet će postati strana kao što je i bila, te da će i sami njeni sljedbenici postati ‘stranci’.

Ova vrsta ne mora da bude na čitavom dunjaluku i u isto vrijeme, niti među svim narodima, ali su ovi stranci sigurno iskreni Allahovi robovi. Stranci ove vrste se ne obraćaju nikom sem Allahu i ne napuštaju praksu Njegovog Poslanika. Ne pozivaju izvan njegove upute i napuštaju ostale ljude kada su im oni najpotrebniji. Kada se na Sudnjem danu svi zapute ka svojim božanstvima oni će zastati, pa kada budu upitani zašto ne idu gdje i ostali ljudi, odgovoriće “Napustili smo ih već prije, kad su nam bili najpotrebniji, u iščekivanju Gospodara kojeg smo obožavali.”

U ovoj stranosti nema usamljenosti za čovjeka, jer se uprkos njoj čovjek tada najbolje osjeća. Njegov branilac i zaštitnik je AIlah, Njegov Poslanik i vjernici, pa makar mu se ljudi suprotstavljali i ignorisali ga.

U hadisu kojeg prenosi El-Kasim od Ebu Umame, a ovaj od Poslanika, s.a.v.s., stoji da je Uzvišeni AIlah rekao:

“Moj najugledniji evlija je vjernik male porodice, sa dosta namaza i najboljeg ibadeta. Njegova hrana je skromna, a on je skriven među masama, nimalo poznat. On je na tome bio uporan do svog susreta sa Allahom. Malo je živio, malo imetka iza sebe ostavio i malo je bilo onih koji su za njim plakali.”[8]

Jednog od ovih stranaca je spomenuo Enes u hadisu kojeg prenosi od Poslanika, s.a.v.s.: “Možda kada bi nepočešljan, prašnjav, neprimijetan i neuredan čovjek zamolio Allaha, On bi mu se odazvao.”[9]

U hadisu kojeg prenosi Ebu Idris el-Havlani od Muaza b. Džebela stoji da je Poslanik, s.a.v.s., upitao: “Hoćete li da vas obavijestim o džennetskim kraljevima?”

“Da”, odgovoriše.

“ To je svaki prašnjavi slabić, neprimijetni, na koga se ne obazire, koji kada bi zamolio Allaha – On bi mu uslišao njegovu molbu.”121

Hasan je rekao: “Vjernik je kao stranac na ovome svijetu, ne uznemirava se zbog poniženja na njemu, niti se natječe da postigne njegovu slavu. Ljudi su na jednoj, a on na drugoj strani. Ne uznemirava ljude, a sam sebe opterećuje.”

Ovi stranci, koje je i Poslanik pohvalio, odlikuju se pridržavanjem njegove prakse onda kada je svako zapostavi. Oni se klone stvari koje su ljudi izmislili, iako je to postalo ustaljeno među ljudima. Ustrajavaju na očuvanju Božanske Jednoće daleko od unošenja inovacija, makar to ostali ljudi osudili. Oni očituju pripadnost samo Allahu i Njegovom Poslaniku, a ne šejhu, tarikatu, pravcu ili frakciji. Ta pripadnost Allahu se ogleda u njihovom robovanju samo Njemu, slijeđenju samo onoga u što je Poslanik a.s. pozivao. Sami ti ljudi drže žeravicu u svojim rukama[10], dok ih većina, ili svi, kore zbog toga-zbog njihove stranosti u odnosu na ostale ljude. Nazivaju ih nastranima, inovatorima, optužuju ih da se udaljavaju od masa…

Što se tiče Poslanikovog, s.a.v.s., hadisa da su oni “odbačeni od svojih plemena”, to bi značilo da je Uzvišeni Allah poslao Svog Poslanika ljudima koji pripadaju raznim vjerama. Među njima ima idolopoklonika, obožavatelja vatre, slika i krstova. Među njima je bilo Jevreja, sabi’ita i filozofa, radi čega je islam u početku svog pojavljivanja bio jako stran. Svako ko bi primio islam i odazvao se Allahu i Poslaniku bio bi stran za svoje pleme, naselje, užu i širu porodicu.

Oni koji su se odazvali islamskom pozivu su bili odbačeni od svog naroda, te su pojedini napuštali svoja plemena i porodice ulazeći u islam. Bili su stranci u pravom smislu riječi sve dok se islamska misija nije proširila i dok islam nije trijumfovao. Kada su ljudi u skupinama ušli u Allahovu vjeru ta stranost je iščezla, da bi se poslije opet postepeno vraćala i jačala, a njeni sljedbenici ponovo postali stranci kao što su to nekada bili. Pravi islam, onaj kojem je pozivao Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi, sada je čudniji nego što je bio kada se tek pojavio, iako su njegova znamenja i vanjska pojava svima jasni i poznati. Istinski islam je stran, kao što su i njegovi sljedbenici među ljudima straniji nego ikad prije. Kako i ne bi bila jedna jako mala skupina strana pored sedamdeset i dvije skupine koje imaju svoje vođe i sljedbenike, položaje i upravu? Ono što ta nekolicina ljudi zastupa kontrira prohtjevima svih ostalih, njihovim uživanjima, sumnjama i novotarijama koje predstavlju vrhunac njihovog znanja i vrijednosti. Strasti su najveći cilj njihovih nada i želja.

Kako da vjernik koji je okrenut Allahu i koji slijedi Njegovu Uputu ne bude stran među ljudima koji slijede samo svoje prohtjeve, pri čemu se svakome dopada samo njegovo lično mišljenje. Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., i rekao: “Naređujte dobro, a odvraćajte od zla. Kada vidite kako ljudi slijede škrtost, prohtjeve i daju prednost dunjaluku, kada vidite samodopadljivost ličnog mišljenja i stvari koje ne možete promijeniti, tada se posvetite sami sebi, a klonite se tadašnjih neznalica. Doći će vrijeme kada će strpljenje biti kao držanje žeravice u šaci.”

Zbog svega navedenog će svaki iskreni vjernik toga vremena koji se bude čvrsto držao svoje vjere imati nagradu pedeset ashaba.[11]

Prenose Ebu Davud i Tirmizi od Ebu Sa’lebe el-Hušenija slijedeće: “Pitao sam Poslanika, s.a.v.s., o ovom ajetu: ‘O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj koje zalutao!"[12], pa je odgovorio: ‘Vi naređujte jedni drugima dobro, a odvraćajte od zla. Kada vidite kako ljudi slijede škrtost, prohtjeve i daju prednost dunjaluku, kada vidite samodopadljivost ličnog mišljenja i stvari koje ne možete promijeniti, tada se posvetite sebi i udaljite se od masa, jer će doći teški i naporni dani u kojima će pridržavanje vjerskih propisa biti kao držanje žeravice u šaci. Tad će vjernik koji se pridržava propisa imati nagradu pedeset ljudi koji rade isto kao i on.’

Upitali su: ‘Božiji Poslaniče, imaće nagradu pedeset ljudi tog vremena?’

‘Ne, nego nagradu pedeset ljudi od vas’- odgovori Poslanik.”[13]

Oni ovu nagradu zaslužuju baš zato što su strani među ljudima i što se pridržavaju poslaničke prakse u vrijeme tmina mišljenja i prohtjeva ljudi.

Svaki mu’min koji razumije Allahovu Knjigu i praksu Njegovog Poslanika, koji dobro poznaje svoju vjeru i vidi zablude u kojima se ljudi nalaze – prohtjeve, novotarije i ostale zablude koje ili skreću sa Pravog puta kojim je išao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi – ako hoće da ide putem Istine onda treba da bude spreman na kritike, uvrede i poniženja od strane neznalica i novotara. Treba da bude spreman da podnese huškanja ostalih ljudi protiv njega.134

Njihovi loši prethodnici su isto tako postupali prema Božijem Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim sljedbenicima. Kada ih mu’min pozove na Pravi put i iskritikuje njihova loša djela oni se bune, postavljaju mu prepreke i zamke, te ga svim mogućim sredstvima napadaju.

Mu’min je stranac među njima jer su njihova vjerovanja pogrešna. On je stranac zato što se pridržava sunneta dok se ostali pridržavaju novotarija, što se drži svoga vjerovanja dok je njihovo vjerovanje neispravno. Stranac je među njima jer je njegov namaz ispravan, a njihov neispravan; jer je njegov životni put kojim hodi Pravi put, dok je njihov put pogrešan. On može biti stran jer je drugačijeg porijekla u odnosu na ostale, stranac je jer se ne ponaša prema njima onako kako bi oni to htjeli.

Ukratko rečeno, on je među njima stran po svim pitanjima vezanim za ovaj ili onaj svijet, pri čemu ne nalazi među masama nekoga ko bi mu pomogao ili ga podržao. On je čovjek koji svoju vjeru poznaje dok je ostali ne poznaju. Drži se sunneta dok se ostali pridržavaju novotarija. On poziva Allahu i Njegovom Poslaniku dok ostali pozivaju novotarijama i prohtjevima. Dok on naređuje dobro i odvraća od zla, kod drugih je dobro zlo, a zlo dobro.

Kur’anske nagovijesti ponovnog trijumfa islama

Nagovijesti i dokazi o trijumfu islama u budućnosti su mnogobrojne u Kur’anu i sunnetu, mada ih mnogi vaizi i govornici zapostavljaju, ukazujući samo na očaj. Nekoliko tih nagovijesti smo prethodno spomenuli, a sada ćemo navesti još dvije:

1)     Pojava islamske svijesti koja će Ummetu povratiti povjerenje u islam i nadu u bolju budućnost. Ova svijest je zabrinula neprijatelje islama, kako vanjske tako i unutrašnje. Ummet zaslužuje pobjedu onda kada Allah omogući da na njegovom čelu budu svjesne, sposobne i pametne vođe kojima je Allah dao sposobnost i mudrost razumijevanja Njegovih zakona i Njegove vjere, mudrost u razmišljanju i praksi: “A onaj kome je znanje darovano – darovan je blagom neizmjernim.” El- Bekare 269.

2)    Pad dosta raširenih sistema, posebno komunizma koji je tvrdio da će zauzeti cijeli svijet, da će poraziti ostale filozofije i naslijediti sve vjere. Isti taj komunizam je svoj prvi poraz doživio baš od strane naše braće mudžahida u Afganistanu, kada su sa zastarjelim oružjem izvojevali pobjedu nad najoholijom ateističkom zemljom u historiji. Tvrđave komunizma su padale jedna za drugom, počevši od SSSR-a, zemalja Istočne Evrope i završavajući sa Albanijom.


[1]   Najveća vjersko-naučna titula u muslimanskoj državi. Imam Ibn Kajjim ovdje aludira na Šejha el-Herevija. (op.prev.)

[3]    Prenosi ga Darirni, Ibn Madže, Tirmizi, Bejheki i Begavi. Albani ga smatra vjerodostojnim.[4]  Prenosi ga Ahmed u Musnedu i Taberani u EI-Evsatu. U lancu je Ibn Lehi’a, iako je slab, ovaj hadis ima nekoliko lanaca od kojih je jedan vjerodostojan. Ahmed Šakir ga smatra vjerodostojnim.

[5]   Prenosi ga Ahmed u Zuhdu, a ne u Musnedu, i Bejheki u Zuhdu.

[6]   Prenosi ga Bejheki sa slabim lancem. Tirmizi ga prenosi sa istim lancem.

[8]   Prenosi ga Tirmizi i Ibn Madže. Hadis je daif (slab), iako Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen.

[9]    Ovako ga prenosi Taberani u “El-Evsatu”, dok ga Muslim u svom Sahihu prenosi sa dodatkom: “stalan na tuđim vratima”

123Prenosi ga Ibn Madže i u njegovom lancu prenosilacaje Suvejd b. Abdu-l-Aziz, koga su smatrali slabim prenosiocem, dok su drugi smatrali ovaj hadis dobrim zbog njemu sličnih predaja.

[12]  Al-Maida, 105

[13]  Prenosi ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže. Tirmizi za ovaj hadis kaže daje hasen-garib

116. Prenosi ga Ahmed u svom Musnedu i Buhari od Enesa u djelu "El-Edebu- l-Mufred”. Također, prenosi ga Tajalisi i El-Bezzar. Kaže Hejsemi: prenosioci ovog hadisa su vjerodostojni i sigurni.

 

Odlomak iz knjige:

Yusuf el-Qaradawi "RADOSNE VIJESTI O TRIJUMFU ISLAMA"

Naslov izvornika: El-Mubešširat bintisari-l-islam

Prijevod s arapskog: Hajrudin Hodžić

Sarajevo 2004. Br. str. 140, tvrdi povez

Knjigu možete naručiti na e-mail [email protected] po cijeni od 12KM

Sarajevo, 1425. h.g./2004. godine

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top