Radosne vijesti o trijumfu islama: Bolesna stvarnost ne može potrajati
Radosne vijesti sadašnjeg vremena
Kada bismo zanemarili historiju i sve radosne vijesti koje ona nosi o moći islama i skrivenim snagama kojima raspolaže Ummet, a koje se ističu u teškim vremenima, kada se nađe neko ko će tu snagu da aktivira, – ako bismo dakle svu historiju zanemarili i bacili pogled na sadašnjicu Ummeta, vidjeli bismo u ovome vremenu mnoge druge nagovještaje trijumfa islama. Ovi nagovještaji sadašnjice su očuvali Ummet od snažnih nasrtaja neprijatelja islama, sačuvali su ga da se ne otopi kao so u vodi, baš onako kako su htjeli da bude. Naprotiv, islamski ummet se borio dok se nije oslobodio od kolonijalista i počeo da osjeća svoje bivstvovanje. Ponovo je otkrio samog sebe unatoč okova i zlatnih kafeza koji su za njega bili pripremljeni.
Negativnosti i bolesti sadašnjice
Ne mogu da negiram stanje kroz koje trenutno prolazi Ummet, umne, vjerske, moralne i radne negativnosti i bolesti na koje su se žalili, i još uvijek žale, islamski misionari, odgajatelji i reformisti.
“Vjera je oslabila zbog pretjeranog fanatizma i ostavljanja njenih propisa” – običavao je reci imam Hasan el-Basri, ili “zbog tvrdice i poricatelja”, kako je govorio velikan književnosti šekib Arslan.
‘Tvrdica’ ljude udaljavao od vjere svojom tvrdoćom, a nevjernik unosio smutnju u njihova srca svojim nevjerovanjen].
Oslabio je izvorni tevhid koji predstavlja islama i dušu čitavog islamskog bića. Oslabio je zbog smutnji vračara i laži varalica, zbog praznovjerja običnih ljudi koji su skoro počeli da se klanjaju mezarima, i praznovjerja elite koja se skoro počela klanjati dvorcima moćnika!
Duhovna strana je oslabila u islamskom životu onoga dana kada su muslimani počeli da ostavljaju namaze i da slijede svoje prohtjeve, jer Allah u Kur’anu kaže:
“Ono što žele- vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju,- a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju -, i koji povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju.”8
Pojavio se iskrivljeni ili profesionalni sufizam, a skoro da je iščeznuo onaj pravi, koji uistinu predstavlja duhovnu stranu islama. Sufizam su clelinisali riječima: “Da budeš iskren prema apsolutnoj Istini i budeš lijepog ponašanja prema stvorenjima.”[1]
Forma sufizmaje nadvladala njegovu bit, te je postao samo spominjanje Allaha jezikom, i to na način za kojeg Rebi’a el-Adevija kaže daje to: “Istigfar (traženje oprosta) nakon kojeg treba donijeti istigfar.” Slično tome su sačinjeni virdovi i pretvarajući potezi koji zapravo ne omekšavaju srce. Oni ne podsjećuju na Gospodara niti na Sudnji dan.
Oslabio je odgoj, izvorni islamski običaji su izgubili značaj u našem društvenom životu. Kod većine današnjih muslimana dominiraju dvije vrste običaja, koje nisu u skladu sa islamskim propisima:
a) naslijeđeni običaji nastali taloženjem u periodu dekadence, /otvorenosti i slijepog slijeđenja, koji su islamu, a ustvari sa njim nemaju nikakve veze;
b) uvezeni običaji koje nam je donijela zapadna imperijalistička civilizacija, kojom preovladava materijalističko razmišljanje, sekularističko opredjeljenje i interesno ponašanje, dodajući daje ona odigrala važnu ulogu u širenju nemorala, te jačanju egoizma i individualizma.
To je najizrazitije po pitanju žene. Negdje možete naći ženu kojoj se ne dozvoljava čak ni lice da otkrije, dok nasuprot njoj druge izlaze na ulicu otkrivenih ruku, nogu i vratova, baš kako ih je Poslanik s.a.w.s. opisao “obučene, a otkrivene, koje zanose u hodu i druge tome pozivaju”.
Ima onih koji zabranjuju zaručenom muškarcu da vidi svoju zaručnicu, što je vjerski naređeno, kao i djevojci da vidi svog zaručnika. Nasuprot njima, ima onih koji se opuste radeći šta hoće, uzimajući djevojke podruku, šetajući sa njima gdje zažele, na mjesta kao što su pozorišta, kina, izletišta i osamljena mjesta!
Oslabila je i islamska misao. Nedostaje zdrava misao koja bi dodala nešto novo civilizaciji ili promijenila nešto zastarjelo u njoj. Islamska misao je postala ovisna o drugim, bio taj drugi “sveta tradicija” ili “sveti Zapad”. Nad mnogim oblastima života je zavladala okorjelost i nefleksibilnost, zbog čega je izgubljen zdrav pogled na vjerovanje, idžtihad na polju islamskog prava, nadarenost na polju književnosti i inovacija u proizvodnji. Nastale su dvije veoma opasne izreke koje su utjecale na islamski intelektualni potencijal: “Naši prethodnici su sve izmislili, tako da mi nemamo šta izmišljati!” i “Ne može se izumiti nešto bolje od onog što je več izumljeno.”
Raširila se teorija da su vrata idžtihada na polju islamskog prava zatvorena, ali se ne zna ko ih je zatvorio. Ko to može da zatvori vrata koja je otvorio Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s.!?
Zbog svega ovoga je Ummet zaostao, nakon što je prethodno bio najnapredniji preko 1000 godina. Našao se na začelju karavane nakon što je bio na samom čelu. Islamske zemlje se ubrajaju u “treći svijet” ili “nazadne zemlje”, a neke od njih bi se mogle svrstati u “četvrti svijet” da on postoji, zbog siromaštva, bolesti, neznanja, nepismenosti i nazadnosti od kojih pate.
Oslabio je izvorni islamski ahlak zbog nepostojanja imanskih grana koje je napomenuo plemeniti Poslanik s.a.w.s. kada je rekao: “Vjerovanje se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana, od kojih je najveća šehadet – svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, a najmanja je uklanjanje smetnje sa puta, a stid je jedna od grana imana.”
Raširila se dvoličnost u našim zajednicama, pa susrećemo onoga koji “kada priča, laže; kada obeća iznevjeri; kada mu se nešto povjeri, pronevjeri; kada da riječ, prekrši je; a kada raspravlja – drsko i bestidno govori.” Raširio se uništavajući raskoš kod bogate klase kojoj je obezbjeđeno sve, dok se radnička klasa trudi i trči za korom hljeba, koju teško nalazi. Socijalne norme muslimanskih zemalja su se izopačile pojavom bogastva bez uložena truda, pojavom kraljeva petrola i lopova privrednog otvora. Karikaturski prikaz jednog muslimana izgledao bi ovako: Arap u šatoru, u čijoj blizini je izvor nafte i lijepa djevojka!
Povećao se stepen nepravde u islamskom svijetu, koja se ispoljava na više razina:
– nepravda vladara nad njegovim podanicima;
– nepravda bogatih spram siromašnih;
– nepravda jakih spram slabih;
– nepravda vlastodržaca spram njihovih radnika;
– nepravda muškaraca spram žena;
Poznato je da uz nepravdu ne može djelovati država, niti uz nepravdu može napredovati narod.
Oslabila je šura (dogovaranje) u političkom životu muslimana, ako možemo reći da uopšte još postoji. Nad muslimanima vladaju faraoni, hamani i karuni; ponekad oružjem i terorom, a ponekad varanjem i pretvaranjem. Muslimanske vođe više nisu oni “najbolji”, kako ih opisuje Poslanik, “koje volite i koji vas vole, za koje molite Allaha i koji Njega za vas mole.” Sve ijedan od njih je oholi silnik čije je srce zapečaćeno, ne boji se Boga niti je milostiv prema narodu. Neki od njih imaju zapečaćen i um, pa ne razumiju ni vjeru ni dunjalučke stvari. Jedan takav vladar, sa svim svojim nesposobnostima, kada se održe izbori dobija 99,999% glasova, što je postalo predmet ismijavanja čitavog svijeta. Vladara u arapskom svijetu može smijeniti sa položaja samo smrt, atentat ili vojni udar!
Bolesna stvarnost ne može potrajati
Svjesni smo ovakvog činjeničnog stanja koje neće proći bez otpora, jer je oprečno prirodi islamskog življenja, islamske misije i islamskog ummeta. On se ne može okupiti oko zablude jer u njemu uvijek postoji skupina koja se drži Božijeg naređenja, pozivajući istini i prema njoj se vladajući. Allah dž.š. u svakom stoljeću daje ljude koji obnavljaju ovu vjeru, što je potvrdila historija, i što potvrđuje današnjica.
[1] Uz Njegovu pomoć sam otpočeo sa pisanjem serije tekstova o ispravnom sufizmu للن“razumijevanju ponašanjau svjetlu Kurana i sunneta”, od kojih su izdata tri: “Pobožan život i nauka”,“Namjera i iskrenost” i “OsIanjanje na Maha”. Molim Uzvišenog snage da ovu seriju dovršim.
Odlomka iz knjige:
Yusuf el-Qaradawi “RADOSNE VIJESTI O TRIJUMFU ISLAMA”
Naslov izvornika: El-Mubešširat bintisari-l-islam
Prijevod s arapskog: Hajrudin Hodžić
Sarajevo 2004. Br. str. 140, tvrdi povez
Knjigu možete naručiti na e-mail kupiknjigu@live.com po cijeni 12KM
Sarajevo, 1425. h.g./2004. godine
