Rad i nauka: Zajedničke bezvrijednosti i duhovna razrokost
Čemu učenje u “glupoj” Bosni? Kako objasniti djeci da su i znanje i zvanje vrijednosti koje niko ne može oteti niti ukrasti kao neku trgovačku robu? Kako ih uvjeriti da mogu imati stav i vrijednosti? Obrazuju li se svi s ciljem da se zaposle u budžetski “jakim” ili “državnim” firmama?
Piše: Emir Džambegović
Kako vrijeme odmiče sve više uočavam da ljudi sve manje dijele zajedničke vrijednosti, a sve više bezvrijednosti. To vidim kad pogledam zgradu OHR-a, zgradu Suda ili Muzeja. Sve su to objekti koji su za sve građane Bosne i Hercegovine simbol zajedničkih bezvrijednosti. Zgrada OHR-a kao simbol nemoći pred tim gordim srpskim zahtjevima, zgrada Suda kao simbol bezvrijednosti svega što je počinjeno u agresiji na BiH i zgrada zatvorenog Muzeja kao zajednička bezvrijednost, razvaljen “nevidljivim granatama” turbofolka, nemara i neinventivnosti rukovodstva, ali i “granatama” bezvrijednosti povijesti i nauke u očima političara. I već zamišljam zajedničke ekskurzije đaka iz RS-a, Distrikta Brčko i Federacije – ko kaže da nismo složni? Ali, prije nego što se to i desi trebamo se upitati: kako se bh. javnost okrenula bezvrijednostima i postala duhovno razroka? U čemu smo se to krčkali?
Potopljeni u crne vijesti s mrklim predviđanjima, zbunimo se kad čujemo lijepu vijest. Na političkim izborima sve veći broj građana zapravo je glasao protiv, a ne za neku političku opciju. Sve više je davan glas onim političkim opcijama koje manje preziru. Ukratko, postalo je svejedno “za koga jesi”, a važno “protiv koga si ovaj put”. Mnogo je razloga, a jedan od njih je taj što obećanja političara nadmašuju više nego skromne mogućnosti. Zato ih ljudi sad tretiraju kao hodajuće reklame za loš deterdžent za suđe, svjesni da je ipak voda najnužnija. A ta “voda” – to su znoj i suze ovog naroda u tijelima od nade…
Opširnije na portalu Novog vremena:
