Prvih 100 godina je najteže
Svakako nije prirodno, niti je podnošljivo da se makar i priča o iseljavanju iz jedne zemlje iz bilo kojeg razloga, a kamoli da taj problem uzima maha. I mada se statistike ne mogu usaglasiti, jer pojedine nevladine organizacije koje istina nemaju kredibilitet da se upuštaju u istraživanja i popis onih koji su već napustili Bosnu i Hercegovinu spinuju priče o egzodusu, službene brojke zemalja u koje se najviše odlazi govore o drastično manje iseljenika, problem je sam po sebi važan i velik.
Moderne države sebi jednostavno ne mogu dozvoliti da u 21. stoljeću neko zbog nesigurnosti, neimaštine ili nepravde napusti domovinu. Migracije su uvijek postojale, i to je nekako u prirodi ljudskoj da se traga za boljim. Ipak radi se o životnim odlukama kada se jednostavno kaže ‘zbogom’ najbližima, prijateljima i domovini, koje imaju trajne i generacijske posljedice.
Odlazak ljudi zahvatio je cijelo područje bivše Jugoslavije, osim Slovenije. Slavonija, nažalost, ostaje gotovo pusta, Srbiju napušta sve više ljudi, na Kosovu je prije nekoliko godina u tom smislu sve počelo. Razlozi odlaska su manje više jednaki, ali zanimljivo je da to vlasti, da bude čudnije još manje opozicije, niti u jednoj zemlji ne artikuliraju kao izazov, a kamo li problem.
Opširnije na portalu Al Jazeere.
