Prstenasto prženo tijesto “zlabiya” već stoljećima ukrašava iftarske sofre u Tunisu
"Zlabiya", za koju se uvijek mora naći mjesto na iftarskoj sofri u svakoj tunižanskoj kući, jedna je od poslastica koje se najviše kozumiraju u cijeloj zemlji tokom ramazana
Prstenasto prženo tijesto “zlabiya”, koje se u Tunisu obično sprema tokom muslimanskog mjeseca posta ramazana, već stoljećima ukrašava iftarske sofre, javlja Anadolija.
“Zlabiya”, za koju se uvijek mora naći mjesto na iftarskoj sofri u svakoj tunižanskoj kući, jedna je od poslastica koje se najviše kozumiraju u cijeloj zemlji tokom ramazana.
Poznato je da se najbolja “zlabiya” pravi u gradovima Beja, Nabeul i Tozeur.
Penzionisani profesor istorije Yahya el-Gul govorio je za Anadoliju o samoj istoriji ovog deserta.
El-Gul je pojasnio da je poslastica “zlabiya”, na neki način, jedno od autentičnih naslijeđa Tunisa, dodajući da se pravi već stoljećima.
“Vjeruje se da se poslastica ’zlabiya’ pojavila u Tunisu tokom abasidskog ili osmanskog perioda. Pošto se ’zlabiya’ pravi širom zemlje, ovo je desert koji je doveo i do određenog rivalstva između gradova Tunisa koji su od davnina poznati po pripremi peciva”, kazao je El-Gul.
Dodao je da posebno uživa u konzumiranju “zlabiye” koju priprema porodica En-Najjar. Kako je kazao, poznato je da “zlabiya” može zadržati svježinu i do sedmicu dana ako se propisno čuva.
Enver en-Najjar, jedan je od predstavnika posljednje generacije porodice En-Najjar koja živi u gradu Nabeul, a koji su poznati i po tome što su među najboljim majstorima za “zlabiyu” u Tunisu. Ispričao je kako se, ustvari, priprema ukusna “zlabiya” i kako se za nju kaže da je “narodna poslastica” jer se može naći na trpezi ljudi iz svih slojeva društva.
“Jedna od karakteristika koja razlikuje ’zlabiyu’ od ostalih tunižanskih deserta je da je jeftina, prodaje se za oko 10-15 dinara (2,7 – 4,5 eura, op.a.) po kilogramu. Druga važna karakteristika ovog deserta je da se pravi samo za vrijeme ramazana. Žene u Tunisu obavezno moraju imati ’zlabiyu’ u kući kako bi ukrasile trpezu. Također, porodica budućeg mladoženje nosi porodici buduće mlade ovu poslasticu kao poklon, što je jedan od naših starih običaja”, kazao je En-Najjar.
Dodao je da je od djedova naučio kako se priprema “zlabiya”.
“Naša porodica se oduvijek bavila ovim poslom. Radimo u našoj radnji tokom cijele godine tako što u ramazanu pravimo ’zlabiyu’, a u ostalim mjesecima razne druge poslastice i knedle. Zahvaljujući upravo ’zlabiyi’ predstavljao sam Tunis u mnogim zemljama. Prisustvovao sam sajmovima hrane u Francuskoj, Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji i Belgiji, predstavljajući svoju zemlju, gdje sam imao priliku da predstavim i ukusni desert ’zlabiyu’”, kazao je En-Najjar.
– Čuva se u zemljanim posudama –
En-Najjar je objasnio da način pripreme “zlabiye” nije uopšte težak, dodajući da se tijesto pripremi dodavanjem brašna, vode i kvasca, kao i kurkume da se dobije boja, te se tako ostavi tri dana da fermentira.
“Potom provjerimo tijesto i ponovo ga mijesimo. Kada dobijemo meko tijesto ostavljamo ga u tankom okruglom obliku u tavi i pustimo da se prži. Prži sa s obje strane, a zatim se stavi u posudu sa šerbetom u kojem se nalazi i med. Nakon što se zadrži nekih pet do deset sekundi u posudi sa šerbetom, naš desert je spreman”, pojasnio je majstor “zlabiye”.
Ova neobična poslastica se čuva u zemljanim posudama kako bi se sačuvala što duže i mogla konzumirati tokom cijele sedmice.
akos.ba