Provedite cijeli peti dan zu-l-hidždžeta u ibadetu!
Od ranog djetinjstva sam se uvijek divila pobožnim ljudima i njihovoj spremnosti da se odreknu svega na dunjaluku zarad vjere Mislila sam da takvi ljudi nemaju mnogo aktivnosti u životu osim što klanjaju, poste, uče Kur’an i slično, i sve dok nisam krenula u medresu, mislila sam da biti pobožan znači u potpunosti odustati od dunjalučkih ciljeva i posvetiti se duhovnom itikafu provodeći gotovo nimalo vremena sa ljudima. I dan danas mi naumpadne ona stara priča o nekoj ženi koja je klanjala a ogovarala pa bila kažnjena džehennemom i o drugoj koja namaz nije obavljala a u džennet zbog svojih osobina ušla.
Ovo me sve navede na razmišljanje, šta je to zapravo definicija ibadeta u islamu?
Da li se ibadetom jedino smatra bdijenje na noćnom namazu, Davudov post i sl., ili je ibadet u islamu mnogo širi pojam od toga?
Da bi nešto bilo ibadet, osim one vanjske forme koja mora biti u skladu sa šerijatskim propisima, djelo treba da ima nešto što se u islamu toliko potencira i čemu se posvećuje velika pažnja: iskren nijjet.
To nas onda dovodi u pitanje: da li je sve ono što izgleda kao ibadet istinski ibadet, a da li ono što izgleda kao neko obično, mubah (dozvoljeno ali nenaređeno) djelo može biti ibadet?
Dragi moji čitaoci, može. Itekako da može, te je to sebeb da ono što vam danas želim poručiti je da provedete cijeli sutrašnji dan u ibadetu!
Pitate se kako?
Kada se ujutro probudite, prvo odlučite da danas cijeli dan budete u ibadetu. Odete, skuhate doručak sebi, mužu, i/ili djeci, a prije toga kažete bismillahi. U ime Allaha, dakako, to djelo radite. Taman što doručkujete ( doručak sa bismillom na početku nećemo ni spominjati jer se to podrazumijeva), vrijeme je da pospremate kuću. Prije nego što počnete prati suđe, usisavati, brisati pod, odlučite da to radite radi Allaha i Njegovog zadovoljstva. Osim što ćete više uživati u poslu, nekako će vam i čišćenje lakše ići jer ćete znati da je svaka prepreka na tom putu zapravo prilika za dodatni sevap. Na kraju ćete dobiti i sevape i ćevape, sevapi za iskren nijjet, ćevapi za lijepo pospremljenu kuću. I taman što vam ono ‘bismillahi’ prestane stalno naumpadati (što je logično, ljudi smo i zaboravljamo), dolazi nam podne namaz, i eto prilike za podsjećanje Kome se vraćamo i Kome život posvećujemo. Nakon toga dolazi priprema za ručak, pa ikindija…
Na kraju dana, kada sagledamo šta smo to uspjeli posebno postići na Allahovom putu, vidjećemo da nam je dan bio ispunjen mnogobrojnim djelima koja u osnovi nisu ibadet, ali zbog našeg nijjeta nam se pišu u dobra djela…
Tako ćemo na kraju imati osjećaj kao da smo cijeli dan bili u ibadetu, a nikakav poseban napor nismo na tom putu uložili.
Za Tesnim.ba: Amina Mujela
