Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Prosvjeta: Život između dva konkursa

Prosvjeta: Život između dva konkursa

Dok većina onih koji su u radnom odnosu august koristi za godišnje odmore, prosvjetni radnici u Bosni i Hercegovini prikupljaju stotine dokumenata da bi aplicirali za posao u nekoj od srednjih ili osnovnih škola. Da ih ne bi morala primiti u stalni radni odnos, Vlada Tuzlanskog kantona sve prosvjetne radnike prima “na određeno”, odnosno na jednu školsku godinu. Svaki august tako prosvjetarima donosi neizvjesnost: hoće li biti posla u školskoj godini koja je pred njima?

Piše: Alem Dedić

Ako bismo željeli predstaviti položaj prosvjetnih radnika u bosanskohercegovačkom društvu, to bismo mogli učiniti pomoću jedne šaljive slike koja pokazuje odnos prema prosvjetnim radnicima u dva različita perioda. Godina je 1960 i neka. Roditelji su došli u školu informirati se o učenju svoga djeteta. Nakon što ih je učiteljica upoznala s katastrofalnim ocjenama, roditelji se okreću sinu, te ga, onako u ljutnji, pitaju kakve su to ocjene. Učenik je “manji” od makova zrna. A učiteljica? Mogli bismo reći da je dostojanstvo njeno drugo ime.
Samo 40 godina kasnije, 2000 i neke godine imamo obrnutu situaciju. Zbog slabih ocjena svoga djeteta roditelji su svu krivnju i bijes usmjerili ka učiteljici, učenik se zadovoljno i cinično smije, a umjesto dostojanstva i ponosa koji su je krasili, na sceni je nešto sasvim drugo.

Prosvjetni radnici nekada su bili ugledni članovi našeg društva, a danas su poniženi, marginalizirani i žrtve su poremećenih društvenih odnosa. Nerijetko su prinuđeni osnovna prava tražiti na ulici.
“Plaće koje su ispod prosječne plaće na nivou Federacije BiH sve češće kasne, nema poštivanja kolektivnih ugovora, usklađivanja plaća s rastom životnih troškova, sve je češće narušavanje jedinstvene politike plaća i stavljanje prosvjetnih radnika u neravnopravan položaj s ostalim radnicima koji lični dohodak primaju iz budžeta”, izjavio je nedavno na konferenciji za novinare Selvedin Šatorović, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Bosne i Hercegovine.
Naravno, plaće nisu jedini problem prosvjetnih radnika. Posljednjih godina oni su sve više opterećeni administrativnim poslovima čime se, kako kažu, od prosvjetnog radnika želi napraviti činovnik i pisar. Neki od njih i po deset godina rade na određeno vrijeme, bez riješenog stalnog radnog odnosa. Umjesto da se posvete odgoju i obrazovanju djece, oni se moraju brinuti kako će preživjeti sljedeći mjesec ili godinu.

Ni u Tuzlanskom kantonu ništa novo

“Prosvjetni radnici Tuzlanskog kantona uglavnom dijele sudbinu prosvjetnih radnika ostalih devet kantona Federacije BiH. Ustav Federacije BiH osnovno je obrazovanje stavio u isključivu nadležnost kantona. Tako se na nivou kantona formiraju obrazovne vlasti, a i osnovno obrazovanje finansira se iz budžeta kantona. Zbog toga možemo reći da nismo u potpunosti zadovoljni položajem prosvjetnih radnika u Tuzlanskom kantonu. Obrazovne vlasti moraju s riječi preći na djela i dokazati da je obrazovanje najisplativija investicija. Mi ne vidimo da obrazovne vlasti djeluju u ovom pravcu. Prosvjetni radnici rade odgovoran, častan i plemenit posao i zbog toga moraju biti vrednovani na drugačiji način. To, prije svega, podrazumijeva bolje uvjete rada, bolju opremljenost škola nastavnim sredstvima i učilima, kvalitetnije stručno usavršavanje nastavnika, inoviranje nastavnih planova i programa, smanjenje norme časova redovne nastave i, naravno poboljšanje ukupnog standarda prosvjetnih radnika”, kaže za Novo vrijeme Mirzet Pozderović, predsjednik Sindikata osnovnog obrazovanja TK-a.
Ukoliko nekome ko se bolje razumije u obrazovnu politiku TK-a spomenete rješavanje radnog odnosa profesora, nastavnika ili učitelja na području ovog kantona, spremite se na iznenađenje. Veliki broj prosvjetara po deset i više godina radi bez adekvatno riješenog radnog odnosa, to jest primaju se na određeno radno vrijeme. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK-a (MONKS TK) svake im godine prekida radni odnos na dvadesetak dana da bi izbjeglo obavezu da ih primi na neodređeno radno vrijeme.

August u znaku konkursa

Upravo zbog toga svake godine ti ljudi bivaju u nedoumici šta i kako dalje. Mjesec august je u znaku prosvjetnih radnika, jer upravo u ovom mjesecu Ministarstvo obrazovanja TK-a raspiše konkurs za prijem nastavnika i stručnih saradnika u radni odnos. Ove godine konkurs je raspisan za nešto više od 1.600 pozicija. Za razliku od prošle godine kada je konkurs trajao nevjerovatnih pet mjeseci, ovogodišnji je dosta bolje koncipiran.

“Smatram da će na ovaj način konkursna procedura biti završena do početka naredne školske godine te da je kvalitetnije riješen intervju, jer kandidati jednim intervjuom, koji obavlja Komisija Pedagoškog zavoda, završava intervju za sve škole za koje je aplicirao. Troškovi slanja potrebne dokumentacije su manji, jer kandidat ovjerene kopije potrebnih dokumenata dostavlja samo u školu u koju je primljen”, kaže u izjavi za Novo vrijeme Mersija Jahić, pomoćnica ministra za obrazovanje i nauku.
Ona ističe da je ove godine konkursom raspisano više od stotine pozicija na neodređeno radno vrijeme. Ministarstvo pažljivo daje saglasnosti na potrebe za prijem zaposlenika na neodređeno vrijeme zbog obaveze zbrinjavanja tehnološkog viška, ali i situacije da se svake godine smanjuje broj učenika koji pohađaju osnovnu i srednju školu. Tu situaciju komplicira i prelazak na devetogodišnje osnovno obrazovanje, što kao posljedicu ima primjenu novih nastavnih planova i programa. To djeluje kao ograničavajući faktor u definiranju politike prijema zaposlenika na neodređeno radno vrijeme.

Mirzet Pozderović ističe da se situacija, kada je u pitanju raspisivanje konkursa i oglasa za prijem u radni odnos u osnovne i srednje škole TK-a, popravlja, ali navodi i otežavajuće okolnosti. “Znamo da reforma još nije završena, da je došlo do enormnog smanjenja broja učenika u osnovnim školama, a time i broja odjeljenja, da je velik broj nastavnika i profesora na Zavodu za zapošljavanje, da je izražena nekonkurentnost pojedinih profila, i da uz sve to obrazovne vlasti nisu stavile moratorij na upis za pojedine nastavničke profile, da pojedine osobe rade na određeno vrijeme duže od 10 godina.”

Izmjena pedagoških standarda

U junu ove godine MONKS TK-a izvršio je minimalne izmjene pedagoških standarda, a odnose se na smanjenje broja učenika u odjeljenjima. Međutim, postavlja se pitanje je li to dovoljno.

“Promjena pedagoških standarda radi se na osnovu potrebe za boljim kvalitetom u obrazovanju, ali svaka promjena zavisi od puno faktora, a osnovni faktor, nažalost, jesu finansijska sredstva. Ministarstvo će i u narednom periodu promjenama Pedagoških standarda nastojati utjecati na poboljšanje kvaliteta”, ističe Jahić.
“Pedagoški standardi doneseni su još 2005. godine. Možemo zapravo reći da su nametnuti od Ministarstva bez učestvovanja Sindikata u njihovom kreiranju. Povodom donošenja tih standarda vođen je i generalni štrajk. Mi smo ih tada nazvali “ekonomski”, a nikako pedagoški standardi. Od tog perioda Sindikat je u kontinuitetu zahtijevao i predlagao određene izmjene pedagoških standarda. Određena poboljšanja smo postigli, a ona se, prije svega, odnose na časove redovne nastave nastavnika, površinu čišćenja, na sekretare, domare i ostalo vannastavno osoblje te bibliotekare. Moramo reći da smo postigli određen napredak, ali samo izmjenom pedagoških standarda ne možemo postići kvalitetnije obrazovanje”, jasan je Pozderović.

On ističe da su posljednje izmjene pedagoških standarda pokazale da je aktuelni ministar obrazovanja Adem Šehidić shvatio problematiku i prihvatio zahtjeve Sindikata za novim korekcijama Pedagoških standarda. One se uglavnom odnose na smanjenje broja učenika u redovnim odjeljenjima, smanjenje broja učenika u kombiniranim odjeljenjima i poravnanje normi nastavnika tjelesnog i zdravstvenog odgoja uz ukidanje obaveze direktorima realizacije 2 do 4 časa redovne nastave. “Još nismo potpuno zadovoljni njihovim sadržajem”, ističe Pozderović, “ali ne odustajemo od zahtjeva za donošenje novih Pedagoških standarda”. Za navedene zahtjeve postoji načelna podrška aktuelnog ministra i taj bi se posao trebao završiti najkasnije do aprila naredne godine.

Spremni na žrtvu zbog djece

Fadil Bajrami je teolog, profesor islamske vjeronauke u Mješovitoj srednjoj školi u Kalesiji. Od 2002. godine radi na određeno vrijeme. “Da bi nastavnik uložio sebe u odgoj i obrazovanje najmlađe populacije, njegov radni status mora biti stabilan i neprekidan. I ja i ostale kolege razumijemo problem nataliteta, ali to se može riješiti stavkom ugovora da nastavniku kao zaposleniku ministarstva ili škole, sasvim je nevažno, može prestati radni odnos ukoliko dođe do gubljenja časova. Suvišno je pričati o osjećajima, u ovom slučaju vrlo nezahvalno i zbog djece koja i sama dosta ispaštaju”, kaže Bajrami za Novo vrijeme.
I Belma Ćenanović-Smajić već duže radi na određeno vrijeme, tačnije od 2004. godine. Ona je profesorica bosanskog jezika i književnosti i u tih devet godina radila je u isto toliko škola. Kaže da nimalo nije lahko mijenjati okruženje, ali da je učenicima još teže. Čak je doživjela da jednoj generaciji bude četvrta nastavnica bosanskog jezika iste školske godine.

“Ima ovakav način rada i svojih prednosti – upoznavanje užeg i šireg zavičaja, kako geografski tako i demografski”, kaže nam u šali Belma, te zaključuje da su djeca i njihovi osmijesi kada uđe u učionicu razlog što svake godine preda dokumente u 50-ak škola.

novovrijeme.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top