Promijeni smjer životnog kompasa
Vjernik ne odbacuje svoje dunjalučke ciljeve, već ih usklađuje da budu sredstva koja služe njegovoj najvećoj svrsi.

Ova poruka je upućena svakom čovjeku kojem je prošao veliki dio života u padovima i neuspjesima, toliko da je došao do osjećaja obeshrabrenosti i nemoći da izađe iz te krize i te neugodne faze života.
Razmislimo najprije o tome da je razlog našeg stvaranja ibadet Allahu, a da je ovaj život samo period za izvršenje tog zadatka; sve drugo – potraga za dunjalukom, životom i uživanjem – samo je sredstvo koje pomaže u obavljanju tog zadatka. Ako ti Allah odredi da ne uspiješ u nekom aspektu života, da te iskuša nekom vrstom tjeskobe, gubitkom prilika ili neuspjehom u projektima, to ne znači kraj niti predaju očaju, već je to poticaj da preispitaš sebe i kreneš ispočetka, mijenjajući svoj dosadašnji pravac u životu ka pravcu ispunjenom vjerom u Allahovu odredbu. Jer ono što te je pogodilo, nije te moglo mimoići, a svaka Allahova odredba za vjernika je dobro.
Također, ne treba se žaliti za onim što je prošlo. Poslanik ﷺ je rekao: “Mu’min snažan je bolji i Allahu draži od slabog mu’mina, a u obojici je dobro. Teži onome što ti koristi, traži pomoć od Allaha i ne budi nemoćan. Ako te nešto zadesi, nemoj reći: ‘Da sam uradio to i to, bilo bi tako i tako’, nego reci: ‘Allah je odredio i što je htio učinio’, jer riječ ‘da’ otvara vrata šejtanu.”
Vrijedi da čovjek stalno prakticira tevbu i istigfar, te da preispituje sebe, jer neuspjeh može biti posljedica propusta ili grijeha. A istigfar briše grijehe i otvara vrata opskrbe. Allah kaže: “Pa rekoh: ‘Tražite oprost od Gospodara svoga – On, uistinu, mnogo prašta. Poslat će vam kišu obilnu, i pomoći će vas imetkom i potomcima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.’” (Nuh: 10–12).
Važno je da čovjek uvijek ima na umu svoj osnovni cilj – ibadet Allahu. Taj cilj je put ka Allahovom zadovoljstvu i Džennetu, a istovremeno je i prozor koji otvara vrata opskrbe. Allah kaže: “A onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.”
Otuda planiranje tog osnovnog cilja postaje prva stepenica uspjeha. Vjernik ne odbacuje svoje dunjalučke ciljeve, već ih usklađuje da budu sredstva koja služe njegovoj najvećoj svrsi. To znači: reorganizirati vrijeme prema namazima i ibadetima, pretvoriti svakodnevne navike u ibadete kroz iskreni nijet, preispitivati sebe i nadoknaditi propušteno, i truditi se uz uvjerenje da je uspjeh od Allaha. Svaki pad na dunjaluku je prilika da se nacrta nova mapa puta ka višem cilju.
Za postizanje tog sklada i uspjeha, izlazak iz krize leži u fokusu. Stručnjaci ga definišu kao sposobnost da čovjek precizno odluči o čemu tačno razmišlja. Fokus je ključ za razvoj pažnje, učenja, čitanja i pamćenja. To znači da čovjek usmjeri svoj trud na jedno polje i uloži sav napor u njega, umjesto da rasipa misli na više pravaca pa mu vrijeme prođe bez značajnog rezultata. Potrebno je da odabere polje koje mu najviše odgovara prema njegovim godinama, znanju i sposobnostima, pa da mu se posveti. Tako se otklanja nemoć i postiže uspjeh.
Izvor: islamonline.net
Prijevod i obrada: akos.ba



