Promijeni smjer životnog kompasa

Ova poruka je upućena svakom čovjeku kojem je prošao veliki dio života u padovima i neuspjesima, toliko da je došao do osjećaja obeshrabrenosti i nemoći da izađe iz te krize i te neugodne faze života.

Razmislimo najprije o tome da je razlog našeg stvaranja ibadet Allahu, a da je ovaj život samo period za izvršenje tog zadatka; sve drugo – potraga za dunjalukom, životom i uživanjem – samo je sredstvo koje pomaže u obavljanju tog zadatka. Ako ti Allah odredi da ne uspiješ u nekom aspektu života, da te iskuša nekom vrstom tjeskobe, gubitkom prilika ili neuspjehom u projektima, to ne znači kraj niti predaju očaju, već je to poticaj da preispitaš sebe i kreneš ispočetka, mijenjajući svoj dosadašnji pravac u životu ka pravcu ispunjenom vjerom u Allahovu odredbu. Jer ono što te je pogodilo, nije te moglo mimoići, a svaka Allahova odredba za vjernika je dobro.

Također, ne treba se žaliti za onim što je prošlo. Poslanik ﷺ je rekao: “Mu’min snažan je bolji i Allahu draži od slabog mu’mina, a u obojici je dobro. Teži onome što ti koristi, traži pomoć od Allaha i ne budi nemoćan. Ako te nešto zadesi, nemoj reći: ‘Da sam uradio to i to, bilo bi tako i tako’, nego reci: ‘Allah je odredio i što je htio učinio’, jer riječ ‘da’ otvara vrata šejtanu.”

Vrijedi da čovjek stalno prakticira tevbu i istigfar, te da preispituje sebe, jer neuspjeh može biti posljedica propusta ili grijeha. A istigfar briše grijehe i otvara vrata opskrbe. Allah kaže: “Pa rekoh: ‘Tražite oprost od Gospodara svoga – On, uistinu, mnogo prašta. Poslat će vam kišu obilnu, i pomoći će vas imetkom i potomcima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.’” (Nuh: 10–12).

Važno je da čovjek uvijek ima na umu svoj osnovni cilj – ibadet Allahu. Taj cilj je put ka Allahovom zadovoljstvu i Džennetu, a istovremeno je i prozor koji otvara vrata opskrbe. Allah kaže: “A onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbit će ga odakle se i ne nada.”

Otuda planiranje tog osnovnog cilja postaje prva stepenica uspjeha. Vjernik ne odbacuje svoje dunjalučke ciljeve, već ih usklađuje da budu sredstva koja služe njegovoj najvećoj svrsi. To znači: reorganizirati vrijeme prema namazima i ibadetima, pretvoriti svakodnevne navike u ibadete kroz iskreni nijet, preispitivati sebe i nadoknaditi propušteno, i truditi se uz uvjerenje da je uspjeh od Allaha. Svaki pad na dunjaluku je prilika da se nacrta nova mapa puta ka višem cilju.

Za postizanje tog sklada i uspjeha, izlazak iz krize leži u fokusu. Stručnjaci ga definišu kao sposobnost da čovjek precizno odluči o čemu tačno razmišlja. Fokus je ključ za razvoj pažnje, učenja, čitanja i pamćenja. To znači da čovjek usmjeri svoj trud na jedno polje i uloži sav napor u njega, umjesto da rasipa misli na više pravaca pa mu vrijeme prođe bez značajnog rezultata. Potrebno je da odabere polje koje mu najviše odgovara prema njegovim godinama, znanju i sposobnostima, pa da mu se posveti. Tako se otklanja nemoć i postiže uspjeh.

Izvor: islamonline.net

Prijevod i obrada: akos.ba