Prije ere društvenih mreža: Devet stvari koje će vas vratiti u djetinjstvo
Kupovina kaseta, gledanje filmova preko VHS-a iznajmljenih u video-klubu, igranje „zmijice“ na Nokiji 3310, skladištenje podataka na flopi disku su samo neke od stvari oko kojih biste morali da se dobro namučite ako objašnjavate njihovu funkciju nekome ko se rodio posle 2000. godine.
Predstavljamo vam devet stvari koje će vam sigurno probuditi sjetu i osmjeh na licu.
Videorekorder
U naše domove je stigao sredinom osamdesetih i tu se zadržao sve do početka drugog milenija. Sate i sate smo porodično provodili ispred televiz0ra dok smo gledali filmove nasnimljene na kasetu sa nekog TV kanala ili iznajmljene iz video-kluba. Slika i ton su, što bi danas mladi rekli, izgledali kao da su snimljeni tosterom, ali mi tada nismo znali za bolje. A nismo ni tražili bolje…
Nokia 3310
U eri pametnih telefona koji samo što ne idu na posao ili šetaju ljubimce umjesto nas, teško je zamisliti da smo prije samo nešto više od desetak godina bili sretni ako nam mobilni telefon ima dvije igrice, vratanca i opciju za slušanje radija. Eventualno da nije “cigla” i da nam zbog antene ne treba dozvola MUP-a za nošenje telefona. Eto, baš smo bili skromni… Zar ne?
Audio-kaseta
Uz ploče, audio-kasete su danas pravi mali raritetni dinosaurusi. Njihova proizvodnja je počela sedamdesetih godina prošlog vijeka. Koliko god da djeluje smiješno, korištenje kaseta je zahtijevalo dosta umješnosti. Zašto? Pa, recimo zbog premotavanja kasete pomoću olovke. Ili zbog sastavljanja selotejpom kada kasetofon „pojede“ traku“. I zbog presnimavanja sa kasete na kasetu. O iščekivanju omiljenog sadržaja na nekoj od radio stanica nećemo trošiti riječi. Današnji klinci to jednostavno nikada neće moći da razumiju.
Vokmen i diskmen
Vokmen. Obavezna oprema svakog putovanja. Ko ima vokmen on je cool. Do 2000. godine je bio prvi na listi želja svih tinejdžera, kada ga je u penziju posalo njegov mlađi brat, diskmen, koji nije izdržao borbu sa mp3 plejerima, telefonima i ostalim stvarčicama koje su danas dostupne na tržištu. Najveća mana i vokmena i diskmena bila je neekonomičnost kada se radilo o potrošnji baterija. Kakve god da ste kupovali, nisu mogle da izdrže dan.
Tamagoči
Par dugmića, ekran u boji i ljubimac koji pišti na svaki trenutak ako zaboravite da ga nahranite. Ako ste imali sreće, profesori su imali razumevanja, pa vam ih nisu oduzimali u školi. Ako niste, pa znate kako je već bilo zanimljivo objašnjavati roditeljima šta ste radili na času… Sve u svemu, pojavio se, napravio haos i onda odjednom nestao. Kažu da se ponovo vraća u modu, spremite se.
Poruke na papiru
Sredstvo komunikacije koje je povezivalo sve klupe u učionici. Od ćoška do ćoška. Kao kuglica, savijeno, zgužvano. Na poleđini sveske iz matematike. Papir je sve rješavao. A onda su došle besplatne sms poruke, Viber, WhatsApp, mesindžer i on je otišao u zaborav.
Flopi disk
Iz današnje vizure njihova memorija je bila minorna da minornija nije mogla biti. A nekada nam se činilo da na njega možemo da ubacimo sve i svašta, pa i da ostane mjesta za još dva teksta, čak!
Papirna auto karta
Ne znamo kako će ovo razumjeti naši mladi čitaoci, ali… Znate, automobili nekada nisu imali navigacije. I ne samo oni, jednostavno, nije bilo nikoga da vam govori kuda da vozite osim suvozača koji je okretao i širio ogromnu papirnu auto-kartu. Pa ako on pogriješi, idete u rikverc koji kilometar i sve to uz obavezni komentar „Trebalo je da skrenem lijevo onda…“.
Fiksni telefon
Iako ga ima i danas, dosta manje se koristi nego prije dvadesetak godina. A i onaj ko ga ga koristi, ne javlja se na njega. Zašto ga onda i dalje koristi, ne znamo. Vjerovatno iz razloga da nađu mobilni ako se zagubi negde po kući. A nekad… Eh, nekada.
Da li vam ove stvari bude nostalgiju?
blic.rs
