Priča o toleranciji iz života Hasana Basrija
Koliko god istina bila na tvojoj strani i tvoji argumenti bili uvjerljivi, metoda je na prvom mjestu.
Hasan el-Basri je imao komšiju kršćanina. Ovaj komšija je imao na krovu svog stana toalet odakle je kroz rupu curio urin sve do Hasanovog stana.
Hasan je postavio kantu ispod rupe te je sadržaj kante prosipao na kraju svakoga dana.
To je trajalo 20 godina.
Jednog dana Hasan se razbolio i kršćanin komšija mu je došao u posjetu. Kada je ušao, komšija je primijetio kantu punu urina koji je curio kroz rupu na tavanici i upitao je Hasana: “Koliko već dugo tolerišeš ovu štetu od mene?” Hasan odgovori: “Već 20 godina”.
Nakon toga, kršćanin skide svoj pojas, koji je bio dio odjeće kršćana tog vremena, i primi islam.
(Hil’jetul-evlija)
Da li mi, današnji muslimani, tolerišemo makar na sedmicu dana malu neugodnost od naše rodbine, a kamoli od naših komšija? Čak i ukoliko prešutimo, da li se to pokazuje na našim stavovima i ponašanju? Hasan el-Basri ne samo da je tolerisao 20 godina, već je njegovo ponašanje prema komšiji ostalo isto tako da nije imao pojma o šteti koju nanosi.
Koliko tolerancije pokazujemo jedni prema drugima?
Ukoliko s vremena na vrijeme učinimo jedno dobro djelo prema rodbini ili komšiji, da li stotinama puta to spomenemo i time se hvalimo? A ukoliko pretrpimo štetu, bez obzira da li je bilo namjerno ili ne, ističemo li grešku i štetu koju smo pretrpjeli nekoliko puta više.
Gornji primjer jednog od naših ranih učenjaka islama je vrijedan razmišljanja. Njegovo ponašanje i ahlak prema svom komšiji, koji čak nije bio ni musliman, je poziv na buđenje muslimana 21. vijeka kako bismo uvidjeli koliko smo daleko skrenuli od islamskog učenja.
Ovo je odličan primjer iskrenosti nijjeta. Takav superiorni nivo ahlaka se može postići ukoliko se djela rade samo u ime Allaha. Ovaj incident je primjer ihlasa.
Hasan je 20 godina tajno tolerisao, a da niko nije o tome ništa znao. Allah najbolje zna Hasanovo srce, ali izgleda da je tolerisanje bilo samo u ime Allaha, nadajući se samo Njegovoj nagradi, pa su i plodovi sabura bili slatki- čovjek je na kraju primio islam.
Ko bolje govori od onoga koji poziva Allahu i radi dobra djela i kaže ja sam musliman. (Fussilet, 33)
Da nam Allah pomogne da uzmemo pouku iz ove odlične priče!
Izvor : IslamBosna.ba
