Priča o slijepom dječaku: Da li se zahvaljujete Allahu zbog toga što imate sluh i vid?
Slijepi dječak je sjedio na stepenicama zgrade sa šeširom između svojih nogu. Držao je znak na kojem je pisalo: “Slijep sam, molim za Vašu pomoć.” Bilo je samo nekoliko novčića u šeširu.
Jedan čovjek je prolazio tom ulicom i primjetio dječaka. Izvadio je nekoliko kovanica iz džepa i spustio ih u šešir. Nakon toga, uzeo je dječakov znak, okrenuo ga i napisao neke riječi. Vratio mu je znak, tako da je sada svako ko je prolazio mogao vidjeli nove riječi, piše portal islamcan.com
Uskoro, šešir se počeo puniti. Mnogo više ljudi je davalo novac za slijepog dječaka. Tog poslijepodneva, čovjek koji je promijenio znak je došao vidjeti kako se stvari sada odvijaju. Dječak je prepoznao njegove korake i upitao:
– “Jesi li ti onaj koji je promijenio moj znak jutros? Šta si napisao?”
Čovjek reče: “Samo sam napisao istinu. Rekao sam ono što si i to rekao, ali na drugačiji način.”
– “Danas je lijep dan, ali ja ga ne mogu vidjeti.”
Mislite li da prvi i drugi znak govore istu stvar?
Naravno, oba znaka su rekla ljudima da je dječak slijep. Međutim, prvi znak je jednostavno samo rekao da je dječak slijep, dok je drugi znak rekao ljudima da su sretni zbog toga što oni nisu slijepi. Trebamo li biti iznenađeni zbog toga što je drugi znak bio učinkovitiji?
Naš Gospodar nam je podario vid i sluh, a tako malo mu se zahvaljujemo.
Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić
