Priča o Siromaščiću, Bankarčeviću i doktoru Mahmutoviću
(Priča bazirana na istinitom događaju iz jedne sarajevske bolnice)
„Dobar dan, doktore“, reče Bankarčević, nakon što je ušao u ordinaciju doktora opće prakse.
„Dobar dan, gospodine Bankarčeviću. Recite mi šta Vas muči?“
„Ovdje me svako malo nešto žigne“, reče Bankarčević pokazujući bolno mjesto.
„Baš tu?“
„Baš tu doktore. I to povremeno.“
„Aha. Hajde da ti izmjerim krvni pritisak.“
„A što krvni pritisak doktore?“ zbunjeno će Bankarčević. „Pa ovdje me boli“
„Ama čovječe, jesi li ti ovdje doktor, ili ja?“
Izmjeri doktor Bankarčeviću krvni pritisak pa stade zbunjeno gledati u njega.
„Kao što sam i mislio, krvni pritisak ti je sasvim uredu“, reče doktor.
„Ma Vi doktore, meni se čini, nemate pojma šta nije uredu sa mnom!“
„Uputit’ ću ja tebe specijalisti Bankarčeviću, pa njemu tamo pametuj, k’o da ja nemam preča posla!“
Otišao Bankarčević, isti taj dan, sa uputnicom u bolnicu, a na odjelu je dežurni doktor bio doktor Mahmutović. Čekao je dva sata, pa bi prozvan nakon svih prekorednih „hitnih“ slučajeva.
„Dobar dan doktore Mahmutoviću.“
„Dobar dan. Šta Vas muči gospodine Bankarčeviću?“
„Ovdje me svako malo nešto žigne.“
„Baš tu?“
„Baš tu doktore. Ali ne boli stalno, već povremeno.“
„Aha. Ma nemaš se šta brinuti Bankarčeviću, nije to ništa ozbiljno. Moglo bi možda biti za mjesec, godinu, dvije, ko će ga znati, ali nije ništa ozbiljno. Ne treba to operisati.“
„Ama doktore kako znate da nije ništa pa niste me ni pogledali! Mene boli, svako malo.“
„Ma joj Bankarčeviću, skûpa je to procedura, a ne treba ti. Nije ništa ozbiljno. Moglo bi biti, ali nije to ništa, a čekao bi sigurno tri do četiri mjeseca, znaš. Puno je takvih na listi.“
„Ma neka je skupo, nisu pare problem doktore, pa nisam ja došao nespreman“, reče Bankarčević vadeći kovertu iz džepa.
„Aha, tako znači.“
„Tako.“
„Znaš Bankarčeviću, izgleda da sam se prevario. Situacija je krajnje ozbiljna. Ovo bi se trebalo odmah operisati. Može naglo da se pogorša. Idi sad kući, pa dođi popodne da te smjestimo, da legneš. Stavit’ ću te već sutra na program“, reče Mahmutović gurajući onu kovertu u džep od mantila.
„Hvala najljepša doktore.“
U međuvremenu, dvije sestre uđoše u sobu broj 122. i saopštiše Siromaščiću da mu je otkazan prijem u bolnicu, jer nije sutradan na programu, a da im je mjesto prijeko potrebno. Tako je Siromaščić vraćen na listu čekanja za operaciju slijepog crijeva, a Bankarčević je već sutradan operisan.
Za Akos.ba piše: Haris Čolić