Priča o neni Emini – MAJKA ŠEHIDA
Starica. Bijela kosa neurodeno posložena oko bolno naboranog lica. Glava nepomična na jastuku. Ugasle oči nijemo gledaju jednu tačku na prljavom zidu. Oko kreveta razbacani par čarapa i jedna dekica. Bose noge se trgnuše,a sitno tijelo strese. Pohabani kaiš visi preko čaršava i lijevu ruku veže za bolnički krevet. Ustajali zrak siječe jedna tiha riječ….Sine.
Nena Emina iz Ostrožca, majka Šehida
Strahovit prizor u bolnici Južni logor u Mostaru, odjel Psihijatrija.
Nena Emina iz Ostrožca imala sina, jedinka. Sin imao viziju bolje Bosne i za tu viziju legao u kabur. Zbog te vizije nena Emina danas nema sina, oslonac, zaštitu, staratelja. Nena Emina, majka Šehida, boluje od najteže bolsti- bol majčina ranjenog srca. Nena Emina leži na Psihijatriji, vezana, gladna, promrzla, napuštena…zaboravljena.
Aferim ti, Lejla, što tek uočavaš i prozivaš ovu pojavu. Aferm ti , vlasti, što sjediš u fotelji, koju ti je osigurao sin nene Emine. Aferim ti JOB-u, aferim vam udruženja i klubovi porodica šehida. Aferi m nam svima , što mirno spavamo u toplom krevetima, siti, nevezani bolničkim kaišima. Večeras, pored svojih sinva, kćeri , roditelja, dok budemo nabrajali sta nam nedostaje, dao Bog , pa se sjetili da imamo bogatstvo , koje nena Emina nema. Pognimo glave, kad prolazimo pored bijelih nišana, jer nismo vrijedni krvave žrtve .
Bosno moja, sretan Dan nezavisnosti , želi ti Nena Emina iz Ostrožca, majka Šehida, na Psihijatriji, vezana za bolnički krevet, gladna , bolesna,… zaboravljena…
Piše za Akos.bA: Lejla H. M.
