Dana 11.01.1922. godine na Univerzitetu u Torontu, naučnici Banting i Best su otišli u bolničko odjeljenje sa djecom koja su bila u komi i umirala od dijabetičke keto-acidoze. Roditelji su čekali neminovnu smrt svoje djece.
Naučnici su išli od kreveta do kreveta i ubrizgavali djeci novi prečišćeni ekstrakt – inzulin. Kada su posljednjem djetetu ubrizgali inzulin, prvo dijete kojem su ubrizgali se probudilo iz kome. Jedno po jedno, sva djeca su se probudila iz dijabetičke kome.
Soba smrti i mraka postala je mjesto radosti i nade. Prije inzulina jedino rješenje za dijabetičare tipa 1, kako bi “regulisali” šećer u krvi, bila je dijeta izgladnjivanjem, što je moglo prolongirati smrt najduže dvije godine.
Doktor Banting i John James Richard Macleodom, zbog svog otkirća inzulina, naredne, godine dobili su Nobelove nagrade u oblasti fiziologije i medicine.
Patent inzulina je prodat za 1 dolar uz riječi: “Inzulin pripada svijetu, ne meni.”
Udruženje oboljelih od dijabetesa tip 1, Kanton Sarajevo
Akos.ba
