Priča iz Doboja: Tri dana iz života osumnjičenog za terorizam
Piše: Haris ef. Hasičić
Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:
أَحَسِبَ النَّاسُ أَن يُتْرَكُوا أَن يَقُولُوا آمَنَّا وَهُمْ لَا يُفْتَنُونَ
„Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni?“ (Kur’an, Ankebut, 2)
A Allahov Poslanik, s.a.v.s kaže: „Poslanici su imali najteža iskušenja, zatim dobri i pobožni ljudi, a onda oni slični njima. Čovjek biva iskušavan shodno jačini svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, teško će biti i njegovo iskušenje, a bude li njegova vjera slaba, bit će iskušan u onoj mjeri kolika je njegova vjera. Čovjeka će neprestano snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.“ (Ahmed)
Mujo Žilić, privedeni u policijskoj akciji kodnog imena ”Ruben”, je džematlija džemata Kotorsko Gornje. Redovan je na džumama, a i djeca mu redovno pohađaju mektebsku nastavu. Što se tiče Mujinog ”vehabizma”, mogu reći da je jedina razlika između Muje i mene, dužina brade. Privođenje Muje Žilića, za nas koji ga poznaju, je katastrofalna greška. Mujo Žilić je poznat kao pošten i vrijedan Kotoranin koji svojim radom i svojim rukama brine za svoju porodicu. Svi mi Kotorani, koji živimo, u Kotorskom i po svijetu, budno pratimo ove događaje, vjerujemo i želimo Muji Žiliću samo dobro.
U srijedu 06.05.2015. u 06:05 sati je lokalna policija iz Doboja i Podnovlja blokirala jednu od dvije izlazne ulice iz Kotorskog. Blokiranje ulice je izvršeno s ciljem privođenja Muje Žilića i pretresa njegove kuće, pomoćnih objekata te dvorišta. Privođenje i pretres je izvršilo 20 policajaca, te se argumentiralo navodnom povezanošću Muje Žilića sa radikalnim elementima, pozivanjem na i izvršenjem mogućih terorističkih djela protiv Republike Srpske, kupovinom i prodajom oružja te zbog privrednog kriminala. Policija je bila toliko ”dobro obaviještena” o mogućim terorističkim akcijama Muje Žilića, da čak nije znala ni gdje mu se nalazi kuća. Da bi saznali gdje je Mujina kuća, morali su probuditi njegovog komšiju i bivšeg predsjednika savjeta Mjesne Zajednice Kotorsko Muhameda Spahića. Spahić je policiji pokazao kuću Muje Žilića, te, zajedno s drugim komšijom, bio svjedokom policije pri pretresu kuće Muje Žilića. Naime, to je bilo osiguranje da ne bi bilo sumnje o podmetanju dokaza.
Lejla Žilić, supruga Muje Žilića, kako mi je objasnila u srijedu 07.05.2015., o radu i profesionalnosti policije, koja je izvršila pretres i privođenje, nije imala primjedbi. Pregledana je cijela kuća od podruma do potkrovlja, izuzeti su svi elektronički aparati za komunikaciju: kompjuteri, čak i dječiji, tableti i telefoni, pa čak i stare, telefonske kartice koje više nisu u upotrebi. Izuzeti su i CD-ovi sa učenjima Kur’ana i predavanjima islamskog karaktera. Izuzete kasete sa snimljenim učenjem Kur’ana od šejha Husarija, koje su se mogle vidjeti u tv prilozima na BHT-u, vlasništvo su Muje Žilića. Izuzeta je i maskirna zelena jakna sa državnim i federalnim grbom. Pored kuće pretresana su i tri vozila: osobno auto, radni kombi te traktor i prikolica. Dvorište kuće i pregledali su kuću detektorom za oružje i eksplozivna sredstva. Pri pregledu, policija je iznuđivala informacije o oružju, odnosno iznuđivala priznanje. Pri pretresu, svi članovi porodice, supruga i dvoje maloljetne djece, su imali policijsku pratnju koja ih nije gubila iz vida, pa čak i kada je supruga Lejla puštala kokoške, imala je policijsku pratnju. Sva oduzeta imovima do današnjeg dana nije vraćena.
Iako nisu našli nikakvog oružja ili nešto drugo čime bi mogli opravdati akciju kojom traže povezanost s terorističkim akcijama, policija je Muju Žilića privela i odvela u Doboj na ispitivanje. Muji Žilić su produžili pritvor sa 24 na 72 sata, iako nisu imali nikakvih dokaza protiv njega.
Od 10:00 sati u srijedu 06.05.2015. do 14:00 sati u četvrtak 07.05.2015., supruga Lejla Žilić nije znala šta se dešava s Mujom Žilić. Supruga Lejla Žilić je u četvrtak 07.05.2015. posjetila policijsku stanicu u Doboju te tražila da se vidi s Mujom Žilićom. U policijskoj stanici joj nisu izašli ususret, već su je obavijestili da je Mujo Žilić dobro, te da je odbio iskoristiti telefonski poziv. Ova informacija se pokazala lažnom, jer sam u razgovoru s Mujom Žilić saznao da je tražio i poziv i svoj oduzeti mobitel, kako bi se javio porodici, no nije mu udovoljeno. Mujo Žilić je, od svoje supruge tražio par osobnih i stvari za higijenu, tim zahtjevima je udovoljeno. No, pored ovih lažnih informacija, Mujo Žilić nije imao objekcija na ponašanje policije u Doboju. Veli da su bili korektni, čak i pažljivi u ophođenju. U pritvorskoj jedinici imao je slobodu i klanjati.
Interesantna je informacija koju je Lejla Žilić dobila u policijskoj stanici da je Mujo Žilić jedini od privedenih koji je smješten u pritvorsku jedinicu u podrumu stanice, te da ima krevet. Ostali privedeni u operativnoj akciji kodnog naziva ”Ruben”, njih sedmorica, su bili smješteni na spratu i imali su na raspolaganju samo stolice, bez mogućnosti spavanja. U tome trenutku je, za pojedine privedene, bilo već prošlo 34 sata kako su sjedili na stolicama bez sna.
U 18:00 sati u četvrtak 07.05.2015. privedeni iz akcije ”Ruben” prebačeni iz Doboja u Banja Luku. Policija iz Banja Luke, koja je preuzela privedene, bila je sušta suprotnost od policije iz Doboja. Nad privedenim su vježbali strogoću, ponižavali ih pri ulasku i izlasku iz vozila, uz spektakl za javnost u centru Banja Luke. Nisu imali smeštaja za privedene, već su im dali po jednu stolicu. Na stolicama su morali sjediti okrenuti prema zidu, s lisicama na rukama odpozadi, nagnuti napred, te su imali pravo zuriti u jednu tačku na zidu. Bilo kakvo okretanje nije bilo dozvoljeno. Također, naginjanje na naslon stolice i ispružanje nogu, nije bilo dozvoljeno. Tako je protekla noć sa četvrtka 07.05.2015. na petak 08.05.2015.
Frapantna je informacija da se niko službeno nije pobrinuo za hranu pritvorenicima. Mujo Žilić kaže da je ujutro srijede 06.05.2015. u stanici u Doboju dobio jednu sirnicu i to od policajca poznanika. Sljedeći obrok koji je dobio bio je ujutro u četvrtak 08.05.2015., i to jednu kiflu, koju je opet dobio kao hediju od policajca. Znači ništa službeno.
Posebno su interesantna bila ispitivanja. Postavljana su pitanja tipa:
- „Jesi li ti vehabija odnosno selefija?“
- „Znaš li ti nekog vehabiju ili selefiju?“
- „Nosiš li potkraćene hlače?“
- „Da li znaš nekoga iz Bočinje ili Maoče?“
- „Da li si ikada posjetio Bočinju ili Maoču?“
- „Da li znaš Nerdina Ibrića?“
- „Da li ti je drago zbog onoga što se desilo u Zvornuku?“
Još interesantnija su bila pitanja koja razotkrivaju domaće, lokalne petokolonaše. Naime, postavljana su pitanja o posjetiocima koji su posjećivali Muju Žilića čak 2010. godine.
U 19:00 sati u četvrtak 07.05.2015., Lejla Žilić me obavijestila da je Mujo Žilić konačno dobio pravo na poziv, te ju je obavijestio da ga neće pustiti kući u četvrtak 07.05.2015., već u petak 08.05.2015. Oko 11:00 sati u petak 08.05.2015., Mujo Žilić je autobusom, kojeg je morao platiti iz svoga džepa, iz Banja Luke stigao živo i zdravo kući. Osim što je izgubio par kilograma, izgledao je dobro.
Iskoristit ću ovaj tekst i za par ličnih opaski. Naime, lično, i mnoge osobe s kojima sam bio u kontaktu ovih dana u razgovorima o ovoj temi, žestoko smo razočarani ponašanjem političkih elita iz Sarajeva. Prošlo je 36 sati od početka akcije ”Ruben” a da se niko, zvanično, nije oglasio povodom šikaniranja i teroriziranja bošnjačkog povratničkog stanovništva u RS. Podsjećam, nisu samo privođene osobe sa bradama i potkraćenim nogavicama. To nam govori da smo zadnja rupa na svirali, te dok se te elite iz Sarajeva pokrenu, nama povratnicima mogu štošta učiniti. Lično sam se pitao imali ikakve koristi od glasanja na izborima? Kod narednih izbora ću dobro razmisliti da li ću uopće izaći na izbore. Izlazio ili ne izlazio nema nikakve razlike.
Također, kao uposlenik MIZ Doboj, duboko sam razočaran nepravovremenom i blagom osudom šikaniranja i teroriziranja povratnika u RS koja je izostala i od strane Islamske Zajednice. U današnjem dobu čekati 36 sati na reakciju je predugo. Konsekvenca nepravovremenog regiranja može biti učvršćivanje mišljenja lokalnog stanovništva o terorizmu svojih komšija. Jer drugačijih informacija nemaju. Danas su naše komšije teroristi, a sutra smo mi.
minber.ba