Preselio muftija Ševko Omerbašić (1945. – 2024.)
Muftija Ševko Omerbašić, rođen 9. juna 1945. u Ustikolini kraj Foče, na Ahiret je preselio u Zagrebu. Od 1990. bio je predsjednik Mešihata za Hrvatsku (muftija), vodeći ga do umirovljenja 2012. godine. Omerbašić je značajno doprinio razvoju muslimanske zajednice u Hrvatskoj, osnivajući više medžlisa i Udruženje Ilmije Hrvatske i Slovenije. Također, bio je ključan u izgradnji Islamskog centra u Zagrebu i utemeljitelj Zagrebačke medrese 1992. godine. Autor je više knjiga o islamu i dobitnik mnogih priznanja
U Zagrebu je na Ahiret preselio muftija Ševko ef. Omerbašić (rođen u Ustikolini kraj Foče, 9. 6. 1945). Muftija Ševko Omerbašić završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1964. godine, a diplomirao na Islamskom sveučilištu u Bangaziju (Libija) 1974. Ondje je radio za beogradsku Hidrotehniku do 1975, kad je došao u Hrvatsku.
Od 1975. bio je zagrebački imam, 1978-90. Obnašao je funkciju glavnog zagrebačkog imama, istodobno 1988-90. glavni je imam za Hrvatsku i Sloveniju.
Od 1990. bio je predsjednik Mešihata za Hrvatsku i Sloveniju (muftija), odnosno od 1995. do umirovljenja 2012. osamostaljenoga Mešihata u Hrvatskoj. Muftija Ševko Omerbašić za muslimane u Hrvatskoj, a napose Bošnjake, bio je višestruko značajna ličnost.
Zaslužan za osnivanje više medžlisa, osnovao je Udruženje Ilmije Hrvatske i Slovenije (1981), vodio izgradnju Islamskoga centra u Zagrebu te bio predsjednik Odbora Vlade Republike Hrvatske za odnose s islamskim zemljama.
Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke medrese 1992 (od 2007. Islamska gimnazija dr. Ahmeda Smajlovića). Pri Okružnomu sudu u Zagrebu bio je tumač za arapski jezik 1975-90.
Bio je i predsjednik Europskoga savjeta za kulturu, znanost i religiju pri ISESCO-u 2001-02.
Predavao je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu 2004-09.
Autor je udžbenika islamskoga vjeronauka, radova tiskanih u zbornicima skupova i periodicima te djela Doba pravednih halifa (1995), Povijest islama (1996), Islam i muslimani u Hrvatskoj (1999), Poslanik i njegovi ljudi (2002), Početnica kur’anskog pisma (2003) i Jadranski dragulji (2015).
Dobitnik je više domaćih i stranih priznanja, među ostalim nagrade Sulejman Mašović-Jovan Nikolić-Luka Vincetić Hrvatskoga helsinškog odbora 1998, Hrvatske akademske udruge Split 2002. i Grada Zagreba 2014. Odlikovan je i Redom Stjepana Radića 2002. te Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom 2012.
Islamska zajednica u Republici Hrvatskoj će uskoro objaviti vrijeme i mjesto obavljanja dženaze i ukopa.
akos.ba
