Predznaci Sudnjeg dana: Definicija i primjeri

Definicija predznaka smaka svijeta

 Značenje predznaka:

            Predznak – šart: je znak; množina predznaci – ešrat. Predznaci nećega: Njegovi početci. Od ove riječi je i njegova upotreba: Tjelesna straža – osobe koje su izabrane i odabrane nad ostalom stražom. Od ovoga je i izvedenica “El-Ištirat” – uslovljavanje. Uslovljavanje nećega nekome. Uslov je znak za ono što je uslovljeno.

Jezičko značenje riječi Es-Sa’tu – Smak svijeta ili Sudnji dana:

            To je dio dana ili noći. Množina: Sa’ati ili sati. i noć i dan iznose 24 sata.

            šeriatsko – pravno značenje riječi Es-Sa’atu:

            šeriatsko – pravnim značenjem riječi Es-Sa’atu se žele sljedeće: Vrijeme u kojem će nastati Sudnji dan. To ime je dobilo zbog brzine obračuna koji će se voditi u njemu. Ili zbog toga što će ono trenutaćno iznenaditi ljude, tako da će sva živa bića odjednom pomrijeti.

            Predznaci Smaka svijeta su: Znakovi Smaka svijeta koji ga predhode i upućuju na njegovu blizinu. Rečeno je: To su sve one sitne stvari koje negiraju ljudi sve dok ne nastupi Smak svijeta. i rečeno je: To su njegovi uzroci manji od njegovog najvećeg broja i njegovog nastanka.

            Sa riječju Es-Sa’atu – Smak svijeta – želi se istaknuti tri značenja:

Mali Smak svijeta: To je čovjekova smrt. Za onoga ko umre, već je nastupio Smak svijeta; zbog njegova ulaska u drugi svijet – Ahiret.

Srednji Smak svijeta: To je smrt stanovnika jednog stoljeća. To potvrđuje predaja Aiše r.a., kada kaže: Kada bi arabljani dolazili kod Allahova Poslanika s.a.v.s. pitali bi ga o Smaku svijeta: Kada će nastupiti Smak svijeta? Pogledao bi (Poslanik a.s.) u najmlađu osobu među njima, i rekao: “Da ova osoba živi toliko dugo, da ne dočeka svoju starost; tada će nastupiti vaš Smak svijeta.”, tj. njihova smrt; dok se sa Smakom svijeta misli na sagovornike.

Veliki Smak svijeta: To je proživljenje ljudi iz njihovih kaburova – mezarova, kako bi im se vršio obračun i obavilo zaslužno nagrađivanje.

Kada se riječ “Es-Sa’atu” spomene u Kur’anu, onda se misli na Veliki Smak svijeta – Sudnji dan.

            Rekao je Uzvišeni: “Ljudi te pitaju o Smaku svijeta.” (El-Ahzab 63), tj. o Sudnjem danu.

            I rekao je Uzvišeni: “Bliži se Čas.” (El-Kamer 1), tj. približio se Sudnji dan.

            Uzvišeni Allah dž.š. u Kur’anu spominje dva Smaka svijeta; mali i veliki. Nalazimo da su obadva spomenuta u jednoj suri, kao što je to slučaj sa surom El-Waki’a:

            Na početku sure spominje (Uzvišeni dž.š.) vliki Smak svijeta, pa kaže: “Kada se događaj dogodi, – događanje njegovo niko neće poricati -, neke će poniziti, a neke uzvisiti; kad se Zemlja jako potrese i brda se u komadiće zdrobe, i postanu prašina razasuta, vas će tri vrste biti.” (El-Waki’a 1-7).

            Potom na kraju sure spominje mali Smak svijeta, a to je smrt, riječima: “A zašto vi kad duša do guše dopre, i kad vi budete tada gledali, – a Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite – .” (El-Waki’a 83-85)

            Isto tako, obadva Smaka svijeta spominje u suri El-Kijame, kad kaže: “Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi.” (El-Kijame 1), tj. ovo je veliki Smak svijeta.

            Potom spominje smrt, riječima: “Pazi! Kada duša dopre do ključnih kosti.” (El-Kijame 26), tj. mali Smak svijeta.

            Ima još mnogo ovakvih primjera u surama plemenitog Kur’ana, ali mi nemamo dovoljno prostora da to sve nabrojimo i spomenemo.

            U Veliki Smak svijeta smo ubijeđeni, i ovdje želimo da napomenemo i obznanimo njegove predznake koji su spomenuti u Kur’anu i Sunnetu.

PODJELA PREDZNAKA SMAKA SVIJETA

Predznaci Smaka svijeta – Sudnjeg dana se dijele na dvije grupe:

Mali predznaci Sudnjeg dana:

To su oni predznaci koji najavljuju Smak svijeta jednim dužim periodom. Bivaju u običnom obliku; kao što je povlaćenje znanja, pojava neznanja, pijenje alkohola, nadmetanje u gradnji stanova-kuća… i tome slično. Neki od njih će doći zajedno sa velikim predznacima ili poslije njih.

Veliki predznaci Sudnjeg dana:

To su ogromne stvari koje će se pojaviti pred sami Smak svijeta. Biće vrlo neobične i neuobičajene; kao što je pojava Dedždžala, spuštanje Isa a.s., izlazak Je’džudža i Me’džudža, izlazak Sunca sa Zapada.

Prema pojavama i redosljedu pojavljivanja predznaka Smaka svijeta, učenjaci ih dijele na tri grupe:

Pojava predznaka i njegovo nestajanje.

Pojava predznaka i njegovo neprestano ponavljanje i povećavanje.

Pojave koje se još nisu dogodile.

što se prve dvije grupe tiče, one se ubrajaju u male predznake Sudnjeg dana; dok u treču grupu ulaze veliki i nešto malih predznaka Sudnjeg dana .

MALI PREDZNACI SUDNJEG DANA

            Učenjaci su pomenuli mnogo malih predznaka  Sudnjeg dana; vrlo mnogo. Ja sam ovdje spomenuo samo one za koje sam našao potvrdu u Poslaniku a.s. Sunnetu, dok sam ostavio one predznake za koje nisam našao potvrdu – u domenu mog ograničenog znanja. To sam odredio nakon proučavanja hadisa i govora uleme-učenjaka, o njima; u pogledu njihove vjerodostojnosti ili slabosti. Moguće je da ima još malih predznaka, koji imaju svoje utemeljenje u vjeri, a ja nisam naišao na potvrdan hadis koji o njima govori.

            Ove predznake sam navodio mimo nekog određenog redosljeda, zbog toga što nisam naišao na hadis ili hadise koji bi me upučivali na njihov redosljed. Prvo sam spomenuo ono za što su učenjaci rekli da se pojavilo i da je već nestalo.  Potom sam obradio ono što je ostalo od predznaka, dajući prednost onome što samo po sebi prednjaći. Na primjer: Pojava nereda prednjaći nad povlaćenjem znanja. Samim tim što se nered pojavio već u doba ashaba – drugova Poslanika s.a.v.s.. Poslije sam dao prednost borbu sa Rimljanima nad osvojenje Carigrada – Konstantinijje; jer me na to navode predaje od Poslanika s.a.v.s.. Potom sam dao prednost osvojenju Carigrada nad borbom sa Jevrejima u vrijeme Isa a.s.; zbog toga što je njegovo osvojenje prije pojave Dedždžala; dok će spuštanje Isa a.s. biti poslije pojave Dedždžala; i tako redom… Neke od predznaka zauzimaju spomen na samom kraju, zbog toga što se neki neće pojaviti osim nakon pojave velikih predznaka Sudnjeg dana. Na primjer: Rušenje Ka’be od strane Habešiskog – Abesinskog  roba i pojava vjetra koji će uzeti sve duše vjernika.

            Ono što je vrlo bitno da se zna jeste da su se početci velikog broja predznaka Sudnjeg dana počeo pojavljivati još u doba ashaba r.a. Još uvjek se oni pojavljuju; u nekim krajevima više a u nekim manje. To će se završiti sa početkom Sudnjeg dana. Na primjer: Nasuprot povlačenju znanja je potpuno neznanje. Ovo ne sprečava prisutnost nekog broja učenjaka, zbog toga što će oni u to doba biti prepljavljeni naznalcima. Prema ovome možete usporediti i sve ostale predznake Sudnjeg dana.

            Vrlo je bitno napomenuti da ima ljudi koji smatraju predznake Sudnjeg dana takvim da se trebaju čuvati i da su oni zabranjeni. Ova definicija i mišljenje se ne priznaje. Nije sve ono, što je spomenuo Poslanik s.a.v.s. kao predznake Sudnjeg dana, zabranjeno ili pokuđeno. Na primjer: Natjecanje čobana u gradnji kuća, rasipanje novca, pedeset žena na jednog muškarca; zasigurno, i bez imalo sumnje nije haram. To su samo znaci, dok oni sami po sebi ništa ne uslovljavaju od toga; nego bivaju sa dobrom, sa zlim, dozvoljenim, zabranjenim, obaveznim i tome slično; Allah najbolje zna.

Sada započinjemo spominjanje malih predznaka Sudnjeg dana, sa onim što slijedi:

1. Poslanstvo Muhammeda s.a.v.s.:

Poslanik s.a.v.s. nas je obavijestio da je njegovo poslanstvo dokaz blizine Smaka svijeta – Sudnjeg dana; te da je on Poslanik Smaka svijeta.

U hadisu kojeg prenosi Sehl r.a. se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s: “Ja i Sudnji dan smo poslani kao ovo dvoje”, pokazujući i sastavljajući svoja dva prsta.

Od Enesa r.a. se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: “Ja i Sudnji dan smo poslani kao ovo dvoje.”, pa je dodao (Enes): Sastavio je svoj kažiprst i srednjak.

Prvi znak predznaka Sudnjem danu je, svakako, poslanstvo Muhammeda s.a.v.s.. On je posljednji Božiji Poslanik, iza kojeg neće doći više Poslanika (sa novom Objavom); već će iza njega doći Sudnji dan, kao što srednji prst dolazi nakon kažiprsta. Između njih nema ni jednog prsta. Ili, samim tim što jedan od njih prednjaći nad drugim. Na to nas upuće predaja Tirmizija, u kojoj se kaže: “Ja i Sudnji dan smo poslani kao ovo dvoje – Ebu Davud je pokazao svoja dva prsta, kažiprst i srednjak – prema važnosti i prednosti jednog nad drugim”. U predaji Muslimovoj se kaže: “Rekao je šu’be: Čuo sam Katadu kada o tom slučaju kaže: Kao prednost jednog od njih nad drugim. Ne sječam se da li sam te riječi čuo od Enesa, ili ih je rekao Katade.”

Kurtubi je rekao: “ Prvi od svih predznaka (Sudnjeg dana) je Poslanik s.a.v.s.. Samim tim što je on Poslanik posljednjeg doba – vremena. Poslan je, a nema između njega i Sudnjeg dana više poslanika.”

Uzvišeni Allah je rekao: “Muhammed nije roditelj ni jednom od vaših ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik.” (El-Ahzab 40)

2. Smrt Poslanika s.a.v.s.

Od predznaka Sudnjeg dana je i smrt Poslanika s.a.v.s. U hadisu  kojeg prenosi Avf b. Malik r.a. se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s: “Broj šestero pred sami nastanak Sudnjeg dana: Moja smrt…”

Smrt Poslanika s.a.v.s. je bila najveća nesreća koja je zadesila muslimane. Kompletan dunjaluk – ovaj svijet, zamrači se pred ashabima r.a. kada vidješe da je umro Poslanik s.a.v.s.

Enes b. Malik r.a. kaže: “Na dan kada je Poslanik s.a.v.s. došao u Medinu, ona se kompletna ozračila sjajem i ljepotom; a kada je došao dan u kojem je umro Poslanik s.a.v.s., ona se kompletna zamračila. Još nismo svojim rukama dovoljno doticali Poslanika s.a.v.s. – kad ono dođe momenat da ga moramo zakopavati – pa smo onda svi nijekali i prezirali naša srca.”

Ibn Hadžer je rekao: “Ovdje se želi istaći kako su ashabi primjetili promjenu Medine, od one kakva je izgledala u vrijeme života Poslanika s.a.v.s.; od međusobne ljubavi, vedrine i blagosti; zbog gubitka onoga koji ih je spajajo – sjedinjavao, podučavao i odgajao.”

Sa smrču Poslanika s.a.v.s. prekide se nebeska Objava, kao što to saopšti Ummu Ejmen Ebu Bekru i Omeru r.a. Kada su joj došli, zatekli su je kako plaće, pa joj rekoše: “šta te to rasplakalo?, ono što je kod Allaha dž.š. bolje je za Njegova Poslanika s.a.v.s.. Ona na to reče: Ja ne plačem zbog toga što ne znam da, ono što je kod Allaha dž.š., da je bolje za Njegova Poslanika s.a.v.s.. Na te njene riječi, prikljućiše joj se u plaću, i ostadoše dugo vrijeme zajedno plačući.”

Kao što i svi ljudi umiru, tako je umro i posljednji Poslanik a.s.; samim tim što Allah dž.š. nije odredio vjećni život nikome na ovome svijetu, već je to samo prolazna kuća, kao što na kaže naš Uzvišeni Stvoritelj:

“Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti? Svako živo biće smrt će okusiti! Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti.” (El-Enbiya’ 34-35)

Ima još izuzetno mnogo ajeta koji nam govore da je smrt istina, i da će svako živo biće okusiti smrt, pa makar on bio najbolje stvorenje i vođa svih bogobojaznih, Muhammed s.a.v.s.

Njegova smrt je bila, kako nam to saopštava Kurtubi: “Prva potresna stvar za Islam… potom smrt Omera. Sa smrću Poslanika prekide se Objava i umre poslanstvo. Prva pojava zla je bila odmetanje arpa od vjere. To je bilo prvo presijecanje dobra i njegovo smanjivanje.

Ebu Bekr es-Sidik r.a. je rekao:

Doći će do incidenata poslije Njega

                        ćiju će gorčinu osjetiti i grudi i prsa

Safija b. Abdu-l-Muttalib r.a. je rekla:

Zadržavam se da ne plačem o Poslaniće zbog tvog gubitka

                        ali se bojim anarhija, pobuna i ubistava koje dolaze

3. Osvanjanje mesdžidu-l-aksa

Od predznaka Sudnjeg dana je svakako i osvajanje mesdžidu-l-aksa. U hadisu Avf b. Malika r.a. se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: “Broj šestero pred samo nastupanje Sudnjeg dana: …(pa je od toga spomenuo) osvajanje mesdžidu-l-aksa.”

U vrijeme Omer b. el-Hattaba r.a. je bilo osvojenje mesdžidu-l-aksa, i to šesnaeste godine po hidžri. Omer r.a. je lično išao tamo, pomirio njene stanovnike, otvorio ga, očistio ga od Jevreja i kršćana i gradi mesdžid u središtu mesdžidu-l-aksa.

Imami Ahmed prenosi od Tarika Ubejd b. Adema da je rekao: “Čuo sam Omera b. el-Hattaba kako govori Ke’abu el-Ahbariju: šta misliš gdje da klanjam? On je odgovorio: Ako od mene tražiš odgovor onda klanjaj iza stijenje, dok će kompletan Kuds biti ispred tebe. Na to mu je rekao Omer r.a.: žrtvuješ se jevrejima, ne, ali ću klanjati prema onome prema ćemu je klanjao Allahov Poslanik s.a.v.s. pa se okrenu prema Kibli i klanja. Potom dođe i prostru svoj ogrtač i namete prljavštinu u svoj ogrtač. a potom to uradi i ostali svijet.

4. Imvasova kolera

U prijašnjem hadisu Avf b. Malika kaže Poslanik s.a.v.s.: “Broj šestero pred samo nastupanje Sudnjeg dana:… (pa je od toga spomenuo) potom mnogo smrtnih slučajeva, uzimaće vas kao ovčije boginje.”

Ibn Hadžer je rekao: “Kažu: Ovaj znak se pojavio u Imvanskoj koleri za vrijeme hilafeta Omera r.a., nakon osvojenja mesdžidu-l-aksa.”

Osamnaeste godine po hidžri, prema mišljenju velike većine istoričara, desila se kolera u predjelu Imvasa, potom se prošila na šam, tako da umre veliki broj ashaba r.a. i drgih ljudi. Kaže se: Broj umrlih od te bolesti je iznosio oko 25.000 muslimana. Među njima su bili veoma poznati ashabi, od kojih je Ebu Ubejde Amir b. el-džerrah – povjerenik ovog ummeta r.a.

5. Izobilje boogastva i neimanje kome dati sadaku – pomoć

            Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne budete imali izobilje bogatstva i darežljivosti sve dok nebude bogataše okupili problemi kome da dadnu sadaku. Bit će pozvan čovjek u želji da mu se da nešto bogatstva, a on će reći: Ja nemam nikakve potrebe za njim.”

            Od Ebu Musa’a r.a. od Poslanika s.a.v.s. se prenosi da je rekao: “Doći će vrijeme kada će ćovjek ići sa svojim zlatom i tražiti nekoga kome će da ga da, ali neće naći nikoga tome potrebnog.”

            Obavijestio nas je Poslanik s.a.v.s. da će Allah dž.š. ovom ummetu podariti zemaljske riznice. Vlast ovog ummeta će se rasprostirati cijelim istokom i zapadom. U hadisu Sevbana r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Allah mi je sakupio Zemlju, vidio sam njen istok i zapad. Moj ummet će imati njene blagodati, kao što je meni sabrano. Date su mi dvije riznice: Crvena i bijela.”

            Rekao je Poslanik s.a.v.s.: “Dati su mi ključevi zemaljskih riznica, ili zemaljski kljućevi.”

            Od Adijja b. Hatima r.a. se prenosi da je rekao: Kada sam bio kod Poslanika s.a.v.s. došao mu je jedan čovjek, žaleći se na neimaštinu. Potom mu je došao drugi čovjek, žaleći se na presretanje i obašćašćivanje na putu. Poslanik s.a.v.s. reče: “O Adijj!, jesi li vidjeo Hiru (grad u Iraku)?” Odgovorio sam: Nisam, ali sam obaviješten o njemu. Na to reče Poslanik s.a.v.s.: “Ako ti Allah dž.š. podari dug život vidjet ćeš ženu u nosiljci na devi koja će doći iz Hire da tavafi oko Ka’be i nikog se (na tom putu) neće bojati sem Uzvišenog Allaha.” Rekao sam ono što sam krio u duši: Gdje su presretači na putevima?! “Ako ti Allah dž.š. podari dug život vidjet ćeš otvranje riznica Kisre.” Rekao sam: Kisre b. Hirmiza?! Odgovorio je a.s.: “Kisre b. Hirmiza. Ako ti Allah dž.š. podari dug život vidjet ćeš čovjeka kako izdvaja pregršt zlata ili srebra tražeći nekoga da mu to dadne, ali neće naći nikoga ko bi mu to uzeo…”

            Rekao je Adijj: Vidjeo sam ženu u nosiljci na devi kako je došla iz Hire da tavafi oko Ka’be, a nije se bojala nikoga sem Allaha dž.š.. Bio sam među onima koji su otvorili riznice Kisre b. Hirmiza; pa ako vam Allah dž.š. podari dug život vidjet ćete ono o čemu nas je obavijestio Poslanik, ebul-Kasim s.a.v.s., o izdvajanju pregršta.

            Ostvari se velika većina onoga o ćemu nas je obavijestio Iskreni s.a.v.s.. Poveća se bogastvo u vrijema ashaba zbog velikog broja osvajanja teritorija. Razdijeliše bogastvo Fursa i Bizantije. Potom se bogastvo još više uveća u vrijeme vladavine Omera b. Abdu-l-Aziza – Allah mu se smilovao, tako da je čovjek izdvajao iz svoje imovine sadaku ali nije imao kome dati.

            Pred sami Sudnji dan će se bogatstvo još više uvečati, tako da će osoba nuditi i davati svoja materijalna sredstva drugome a on će odgovarati: Ja nemam potrebe za njim.

            Znači, Allah najbolje zna, ovo nam je znak onoga što će se desiti u vrijeme Mehdija i Isa a.s. od povečanja bogatstva i izbacivanja iz Zemlje njenih riznica.

            U hadisu Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je rekao: rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: “Zemlja će izbaciti dio svoje jetre u obliku predvorja od zlata i srebra.” Rekao je: “Doći će ubica i reči: Ovdje sam ubio; pa će doći kidać rodbinskih veza i reči: Ovdje sam prekinuo robinske veze; pa će doći kradljivac i reči: ovdje mi je osječena ruka; potom će biti tuženi ali se od njih ništa neće uzimati.”

            Ibn Hadžer navodi da se pod nepotrebnosti ljudi za bogatstvom i njegovim ostavljanjem želi istaći vrijeme u koje će doći; kada se pojavi vatra i ljudi budu zaokupljeni sakupljanjem. Tada se ni jedan od njih neće osvrtati na bogatstvo, nego samo da sebi olakša koliko je to moguće.

            Ovaj razlog koji je spomenuo Ibn Hadžer u vezi nezainteresovanosti ljudi za bogatstvo, ne negira da to bude radi nekog drugog razloga, kao što je veliki priliv materijalnih sredstava. To će se desiti u vrijeme Mehdija i Isa a.s. Znači, postoji mogučnost da nezainteresovanost ljudi za bgatstvom bude u dva različita vremenska perioda – makar među njima bilo i velike razlike – , a Allah dž.š. najbolje zna

6. Pojava fitneta – nereda

Pod fitnetom – neredom se podrazumjeva: Iskušenje, ispitivanje i testiranje. Najviše se upotrebljava za nešto što nije lijepo, neki porok ili sve ono što vodi tim stvarima; kao što je: griješenje, nevjerstvo, ubistvo, požar i još mnogo neugodnih i nepoželjnih stvari.

Poslanik s.a.v.s. nas je obavijestio da među predznake Sudnjeg dan spada i pojava velikih nereda, tako da će neistina prekriti istinu, poljuljat će se vjerovanje. Desit će se da čovjek osvane kao vjernik a omrkne kao nevjernik ili da osvane kao nevjernik a omrkne kao vjernik. Kada god se pojavi fitnet, vjernik će reči: Ovo je moja propast. Potom će se otkriti i pojaviti nešto drugo, a on će govoriti: Ovo je, ovo je. Ovi neredi se neće prestati pojavljivati među ljudima sve do Sudnjeg dana.

U hadisu Ebu Musa el-Eš‘arija se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: “Pred Sudnji dan će se pojaviti takvi neredi da će izgledati kao dio mrkle noći. Tada će biti ljudi koji će osvanjivati kao vjernici a omrkavati kao nevjernici i omrkavati kao nevjrnici a osvanjivati kao vjernici. Tada će onaj koji sjedi biti bolji od onoga koji stoji; onaj koji stoji biti bolji od onoga koji ide; onaj koji ide biti bolji od onoga koji se vozi. Polomite vaša kamenja, posjecite pojedince među vama, udarajte svojim sabljama kamenje; ako neko, od vas, dočeka to vrijeme, neka bude kao najbolji Ademov potomak.” (Ovaj hadis prenosi Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže i Hakim u “Mustedreku”.

Imami Muslim prenosi od Ebu Hurejre r.a. da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Pretecite svojim dobrim djelima fitnete koji će doći i biti kao dio mrkle noći. Tada će biti ljudi koji će osvanjivati kao vjernici a omrkavati kao nevjernici i omrkavati kao nevjrnici a osvanjivati kao vjernici. Prodavat će svoju vjeru za nebitni stvari na ovom dunjaluku.”

Od Ummi Seleme r.a., žene Poslanika s.a.v.s. se prenosi da je rekla: Jedne noći se Allahov Poslanik s.a.v.s. iznenada trgao iz sna govoreči: “Subhanallah! šta je Allah dž.š. spustio od Svojih riznica?, i šta je spustio od fitneta? Ko prbudi stanovnike soba – misleći na svoje žene – da obave namaz? Obućene na dunjaluku a gole na ahiretu.”

Od Abdullaha b. Amra b. Asa se prenosi da je rekao: Glasnik je dozvao Allahova Poslanika s.a.v.s. riječima: Zajednički namaz, pa smo se okupili oko Allahova Poslanika s.a.v.s., a on je rekao: “Ni jedan poslanik, koji je došao prije mene, nije propustio a da nije uputio svoj ummet na dobro koje je znao, a niti da ih upozori na zlo koje je znao. Prvacima ovog ummeta je data sigurnost, a da će ga, pred sami Sudnji da, zadesiti veliki problemi zbog kojih će sami sebe negirati. Nastupit će neredi koji će neke oslabiti; pa će nastupiti fitneti kada će vjernik reči: Ova, ova…pa onaj koji bude volio da se sačuva vatre i uđe u džennet, neka mu se suprostavi sa svojim težnjama, koje su vjerovanje u Allaha dž.š. i Sudnji dan.”

Hadisa koji govore o fitni ima veoma mnogo. Poslanik s.a.v.s. je upozorio svoj ummet o tim fitnetima, tražeći od njih da ih se čuvaju. Obavijestio nas je da će pred sami Sudnji dan ovaj ummet zadesiti problemi i ogromni fitneti, od kojih neće biti druge zaštite sem vjera u Allaha dž.š., Sudnji dan, držanje zajednice – ehlu sunneta – udaljavanje od fitneta i traženje utočišta kod Allaha dž.š. od njih. Rekao je s.a.v.s.: “Tražite od Allaha dž.š. zaštitu od fitneta, vidljivog i nevidljivog.”

1. a) Pojava fitneta sa Istoka

 

Najveći broj fitneta koji su se pojavili među muslimanima su bili upravo sa Istoka, odakle potjeće šejtanski rog. Ovo se podudara sa onim o ćemu nas je obavijestio Poslanik s.a.v.s.

U hadisu Ibn Omera r.a. se prenosi da je čuo Allahova Poslanika s.a.v.s., okrenutog prema Istoku, kako govori: “Uistinu fitnet dolazi odande, uistinu fitnet dalazi odande, odakle potjeće šejtanski rog.”

U Muslimovoj predaji se kaže: “Glavnica nevjerstva je odande, odakle potječe šejtanski rog.” – znači: Istok.

Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je rekao: Poslanik s.a.v.s. je molio: “Allahu moj podari nam bereket u našim mjerama sa Sa’om i Muddom, i podari nam bereket u našem šamu i Jemenu.” Reče jedan od slušalaca: O Allahov Poslaniče! i u našem Iraku. Odgovorio je: U njemu se nalazi šejtanski rog, raspirivać fitneta i istočna surovost.”

Ibn Hadžer je rekao: Izvor prvog fitneta potjeće sa Istoka, što bi uzrokom podjele među muslimanima. To je bilo u onome što voli i čemu se najviše raduje šejtan. Odatle potjeću i novotarije.

Iz Iraka se pojaviše Havaridži, šije, Rafidije, Batinije, Kaderije, Džehmije i Mu’atezile. Najviše izjava nevjerstva potjeće sa Istoka; od strane Perzije i Medžusija; od kojih su Zerdeštije, Manevijje, Muzdekije, Hindusi, Budisti i zadnji, ne i posljednji Kadjanije i Behauje…i još mnogo drugih razarajućih stranaka i grupacija.

Pojava Tatara, u sedmom stoljeću, je bila sa Istoka. Od njih muslimani zadobiše mnogo: rušenja, ubistava i velikog zla koje osta zapisano u istorijskim knjigama.

Do dana današnjeg, Istok nije prestao biti izvorom fitneta, zla, novotarija, iskrivljenja i otpadništva. Centar okorjelih otpadnika i neprijatelja islama – komunista, sa sjedištem u Rusiji i komunističkoj Kini. i rusija i Kina se nalaze na Istoku. Pojava Dedždžala i Je’džudža i Me’džudža će biti sa Istoka. Molim Allaha dž.š. da nas sačuva vidljivog i nevidljivog fitneta.

Ja ovdje moram upozoriti da su neke od ovih fitneta predznaci Sudnjeg dana, na koje nas je upozorio Poslanik s.a.v.s.; kao: Bitka na Siffinu i pojava Haridžija. Ovdje ću ukratko spomenute neke od fitneta koje biše uzrokom razilaženja među muslimanima i pojavom velikog zla.

1. b) Ubistvo Osman b. Affana r.a

 

Prva pojava fitneta se desila još u doba ashaba, nakon ubitstva vođe – halife – muslimana Omer b. El-Hattaba r.a. On je predstavljao zatvorena vrata fitneta. Nakon što bi ubijen r.a. pojavi se veliki nered. Pojaviše se huškaši u čija srca još iman – vjerovanje – nije našlo pravo mjesto, kao i veliki broj munafika – licemjera – koji su prd narodom pokazivali dobro, a skrivali zlo i radili o zlu ove naše vjere.

U Buhariji i Muslimu se nalazi hadis Huzejfe r.a. u kojem se prenosi da je Omer b. El-Hattab rekao: Ko od vas pamti riječi Allahova Poslanika s.a.v.s. o fitnetu? Na što je Huzejfe rekao: Ja pamtim onako kako je govorio. Omer reče: Iznesi, ti si uistinu požrtvovan. Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: “Namaz, sadaka i naređivanje dobra a odvračanje od zla će biti iskup i žovjekovo čišćenje od raznih fitneta u njegovoj porodici, njegovu imetku i njegovu komšiji.” Omer reče: Nije ovo to što te pitam, nego o fitnetima koji će nadolaziti kao veliki riječni valovi i talasi. Huzejfe odgovori: O vođo pravovjernih!, ti se nemoj njih bojati, između tebe i svih tih fitneta su zatvorena vrata. Omer reče:Da li će se ta vrata otvoriti ili će se razbiti? Huzejfe odgovori: Ne, ona će se razbiti. Omer reče: To znači da se više nikada neće zatvoriti. Rekli smo (slušaoci): Da li se zna kakva su to vrata? Huzejfe reče: Da, kao što se zna da će sutradan doći noć. Požurili smo da ga priupitamo o tim vratima, pa smo naredili Mesruku, te ga je on upitao riječima: Ko su ta vrata? Huzejfe je odgovorio: Omer.

Bi onako kako nas obavijesti iskreni s.a.v.s., Omer r.a. bi ubijen, razbiše se vrata, pojaviše se fitneti, dođe nesreća. Prvi fetnet koji se desi među muslimanima bi ubistvo pravednog vladara, vlasnika dva svjetla Osman b. Affana r.a. rukama nekih od zagovornika zla, koji se okupiše u Iraku i Egiptu s ciljem da ubiju Osmana r.a. Uđoše u Medinu i ubuiše ga r.a. u njegovoj kući.

Poslanik s.a.v.s. je nagovjestio Osmanu r.a. da će ga zadesiti velika nesreća. Zbog tih riječi se strpi i zabrani da se pobiju oni koji su došli protiv njega, kako se nebi prolivala krv drugih ashaba samo radi njega.

U hadisu Ebu Musa el-Eš‘arija r.a. se prenosi da je rekao: Poslanik s.a.v.s. je izašao u jedan od Medinskih vrtova…(navede hadis, sve do riječi:) potom dođe Osman, a ja rekoh: Sačekaj dok ne zatražim dozvolu za tebe. Poslanik s.a.v.s. reče: “Dozvoli mu i obečaj džennetom koji će zadoboti nesrečom koja će ga zadesiti.”

Poslanik s.a.v.s. posebno istače Osmanu r.a. da će ga zadesiti nesreća, povrh toga što je Omer r.a. bio ubijen. Omer r.a. nije bio na iskušenjima na kojima je bio Osman. Narod ga je pritiskao i teretio razriješenju imameta – hilafeta, zbog pripisivanja nepravde. Nakon što ih je bio ubijedio (te koji su to zahtijevali od njega) ponovo su se vratili i ubili ga.

Sa smrču Osmana r.a. muslimani se podijeliše, izbi rat između ashaba, rasprostrani se fitnet i bezvlašće, povečaše se razlike među njima, različita mišljenja i stavovi. Sve to dovede do žestokih borbi među ashabima. Allahov Poslanik s.a.v.s. je znao šta će se desiti, od fitneta, u njihovom vremenu. Nadzirući Medinska utvrđenja rekao je s.a.v.s.: “Vidite li ono što ja vidim? Odgovorili su: Ne. Rekao je: Vidim fitnete – nerede koji će zadesiti vaše domove, kao što kapljice kiše padaju na njih.”

Imam Nevevi je rekao: “Ovo poređenje sa kapljicom koja pada na njihove domove je znak veličine i uopštenosti. Znači, doći će veliki neredi, koji će zaokupiti ljude i neće se ograničavati samo na jednu grupu. Ovo je bio znak tekućih ratova među njima, kao što je: Sukob kod deve, Siffin, Hurre, ubisto Osmana i Husejna r.a… i drugo. Sve ovo nas upućuje na mu’džize Allahova Poslanika s.a.v.s..”

1. c) Sukob oko deve:

 

Od fitneta koji nastupiše po smrti Osmana r.a. bi poznati sukob oko deve između Alije r.a., Aiše r.a., Talhe i Zubejra r.a. Poslije smrti Osmana r.a., ljudi dođoše Aliji r.a. dok je još bio u Medini, i rekoše mu: Pruži ruku da ti damo prisegu. On reče: Sačekajte dok se ne posavjetujem sa narodom. Neki od njih rekoše: Je li to želiš da se ubice Osmanove vrate svojim kućama, a poslije više niko ne bude htjeo da se osveti za njegovu krv. Ovo bi znakom da ovaj ummet neće biti pošteđeni raskola i nereda. Navaljivali su na Aliju r.a. d prihvati njihovo davanje prisege, što on na kraju i pristade. Od onih koji mu dadoše svoju prisegu biše: Talha i Zubejr r.a. Potom odoše u Mekku da obave umru, gdje ih srete Aiša r.a. Razmijeniše mišljenja o ubistvu Osmana r.a., potom se uputiše put Basre, tražeći od Alije r.a. da im izrući ubice Osmana r.a. Alija r.a. ne udovolji njihovim željama, čekajući da im presude nasljednici Osmana r.a., nakon što se tačno utvrdi ko ga je od njih ubio. Taj njegov stav bi uzrokom njihova razilaženja, te iz straha da se ne usaglase i poistovjete se ubicama, dođe do oružanog sukoba među tim dvijema grupacijama.

Poslanik s.a.v.s. je obavijestio Aliju r.a. da će se nešto desiti između njega i Aiše r.a., pa tako u hadisu Ebi Rafi’a se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao Aliji b. Ebi Talibu: “Između tebe i Aiše će se nešto dogoditi.” Alija r.a. reče: Zar ja o Allahov Poslaniče! Poslanik s.a.v.s. odgovori: “Da”. Alija priuputa: Znači ja sam jedan nevaljalac o Allahov Poslaniče. Poslanik s.a.v.s. reče: “Ne, ali kada se to desi, povrati je na sigurno mjesto.”

Sve ovo, do sada rečeno, kazuje nam da Aiša, Talha iZubejr r.a. nisu izašli iz Medine sa ciljem ratovanja, nego radi pomirenja među muslimanima – kao što nam to prenosi Hakim od Kajsa b. Ebi Hazima, koji kaže: Kada je Aiša r.a. stigla do nekih kuća Beni Amira, primijetili su je psi, a ona je rekla: Koja je ovo voda? Prisutni su odgovorili: El-Hev’eb. Rekla je: Mislim da se nalazimo među njima. Zubejr r.a. joj reče: Nismo još, priđimo bliže kako bi te ljudi vidjeli i Allah dž.š. poslao pomirenje preko tebe. Aiša r.a. reče: Mislim da bi se trebala vratiti, čula sam Allahova Poslanika s.a.v.s. kada kaže: “Kako će se osjećati jedna od vas kada na nju upozore psi Hev’eba.”

U predaji Bezzara, od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao svojim ženama: “Koja od vas bude vlasnica deve “Edbeb”, izaći će iz Medine i na nju će upozoriti psi Hev’eba. S njene desne i lijeve strane bit će mnogo ubijenih, a spasit će se oni koji ostanu.”

Ibn Tejmije je rekao: “Aiša r.a. nije izašla iz Medine s ciljem borbe, nego s ciljem pomirenja među muslimanima. Mislila je da je u njenom izlasku korist muslimanima, dok se poslije ispostavi da je njen ostanak u Medini bio bolji. Kada god bi se sjetila tog svog izlaska, plakala bi toliko da bi pokvasila svoj prekrivać. Ovo isti se dešavalo i ostalima koji izađoše i upustiše se u borbu. Zažališe i Talha, i Zubejr i Alija r.a.

Sukob oko deve ne bi cilj za ratovanje, već dođe do bitke bez njihovih želja. Pošto su pregovarali Alija, Talha i Zubejr i imali za cilj da se usaglase na pomirenje. Nakon što su se učvrstili tražiše izručenje ubica Osmanovih, koji bijaše izvorom fitneta. Alija r.a. nije bio zadovoljan sa ubistvom Osmana r.a., a niti je bilo kako pomogao oko njegova ubistva. Zaklinjao se govoreći: Tako mi Allaha ja nisam ubio Osmana niti sam davao povoda za njegovo ubistvo. On je bio istinski čvrst i iskren u svojim zakletvama. Ubice se pobojaše da se Alija ne složi i ne izrući ih, te navališe na logor Talhe i Zubejra. Talha i Zubej mišljaše da se Alija digao protiv njih, i počeše da se brane. Alija pomisli da su se oni digli u borbu protiv njega, i poće da se brani. Tako, bez njihova izbora, dođe do velikog fitneta i nereda. Aiša r.a., je bila na devi, nije učestvovala u borbi i nije naredila borbu. Ovako nas obavijestiše mnogi poznavaoci istorije.”

 

1. d) Sukob na Siffinu

 

Od fitneta koji zadesiše ashabe r.a., osim bitke oko deve, bi ono na što nas upozori Poslanik s.a.v.s. riječima: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne sukobe dvije velike vojske, među njima će biti veliki pokolj, a njihova molitva će biti jedna.”

Hafiz Ibn Hadžer u svom Fethu objašnjava koje su ove dvije skupine, pa kaže: Skupina Alije r.a. i onih koji su bili s njim, i skupina Muavije r.a. i onih koji su bili s njim.

Sa dobrom predajom, Bezzar prenosi od Zejd b. Vehba da je rekao: Bili smo kod Huzejfe, pa je rekao:  Kako će te se osjećati kada vaši istomišljenici (oni koji su iste vjere kao i vi) budu udarali sabljama jedni druge? Odgovorili smo: šta nam savjetuješ? Odgovori: Držite se skupine koja se poziva na naređenja Alije r.a.. Čvrsto je se držite, jer je ona zaista na istini.

Rat između ove dvije velike skupine se desi na poznatom mjestu po imenu Siffin, mjeseca Zul-hadždžeta 36. godine po hidžri. Ove dvije vojske su okupljale preko sedamdeset velikih vojska. Iz obe skupine bi ubijeno oko 70.000 ljudi.

Ovo što se desilo između Alije i Muavije, zasigurno nije bila želja ni jednog od njih, već u svojim skupinama imaše onih koji su slijedili praznovjera i podpirivali na borbu. Stvar koja bi uzrokom izbijanja tog ogorčenog rata ne bi u moći ni jednog od njih dvojice, ni Alije ni Muavije r.a.

šejhul-Islam Ibni Tejmije je rekao: “Najveći dio onih koji izabraše borbu, iz obje skupine, ne bijaše pokorni ni Aliji ni Muaviji. Alija i Muavija r.a. su najviše tražili od boraca da se prestane prolijevati krv, ali nadjaća ono što se desi. Kada se fitnet uskovitla, vladari ostaju nemoćni da ugase njegovu žestinu.

Oba tabora imaše onih koji podstrekivaše na borbu, kao što su: El-Ešter en-Nehai, Hašim b. Utbe el-Mirkal, Abdurrahman b. Halid b. Velid, Ebu el-E’aver Es-Sulemi i drugi. Bilo je tu onih koji su nesebično pomagali Osmana, i onih koji su bježali od njega; bilo je i onih koji su pomagali Aliju i onih koji su bježali od njega. Borba protiv Muavijine vojske ne bi lično protiv Muavije, nego zbog drugih razloga.

Borba u fitnetu je ista kao i borba u džahilijetu, ne veže se sa željama boraca, a niti sa njihovim ubjeđenjima, kao što nam reče Ez-Zuhri: Kada nastupi fitnet ashabi Allahova Poslanika biše mnogobrojni, pa se složiše da svaka krv i imetak bi zadešen tumačenjem Kur’ana koje ih sroza i spusti na razinu džahilijetskog doba.

 

1. e) Pojava Haridžija:

 

Od fitneta koji zadesiše ovaj ummet bi pojava Haridžija, koji istupiše protiv Alije r.a.. Početak njihova djelovanja se uvidje nakon završetka bitke na Siffinu, i saglasnosti stanovnika Iraka i šama oko arbitraže među obadvijema zaračenim stranama. Pri povratku Alije r.a. u Kufu od njega se odvojiše Haridžije – koji bijaše u njegovoj vojsci – i nastaniše u mjesto koje se zove Harvera’. Njihov broj je dostigao 8.000, a neki navode i cifru od 16.000 ljudi. Alija r.a. im posla Ibn Abbasa r.a. koji je trebao da vrši pregovore sa njima. Nekolicina se vrati sa njim i podvrgnu poslušnosti Alije r.a.

Haridžije razglasiše da se Alija r.a. pokajao zbog svoje prijašnje odluke, što bi uzrokom povratka nekih njihovih pristalica. Alija r.a. im održa govor u jednom od Kufskih mesdžida. Neki od njih, koji bijaše van mesadžida, počeše uzvikivati: Nema druge presude osim Allahove, učinio si širk uzimajući ljudske presude, a zapostavio si Allahovu Knjigu.

Alija r.a. im reče: Vi kod nas imatre tri prava: Nećemo vam sprečavati ulazak u mesdžide, niti ćemo vam zabranjivati plodove vaših usjeva i nećemo sa vama otpočinjati rat sve dok ne budete širili fesad.

Oni se okupiše i pobiše sve one muslimane koji im se suprostaviše. Pored njih prođe Abdullah b. Habbab b. Ert sa svojom suprugom, kojeg ubiše, dok rasporiše stomak njegove supruge i izvadiše dijete iz njene materice. Kada to ću Alija r.a. upita ih za njihovog ubicu? Oni odgovoriše: Svi smo ga ubili. Alija r.a. se pripremi za borbu i srete se sa njima na poznatom mjestu Nehrevan. Porazi ih žestokim porazom, tako da se spasi samo mali njihov broj.

Poslanik, s.a.v.s., nas obavijesti, o ocjepljenju jednog broja sljedbenika ovog ummeta, u nekolikovjerodostojnih hadisa.

Od njih je hadis kojeg prenosi Ebu Seid el-Hudri r.a., u kojem kaže: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Od muslimana će se odcjepiti jedna vrsta otpadnika vjere, koju će ubijata grupa koja je na istini i koja je bolja od njih.”

Od njega se, r.a., prenosi da je odgovorio na postavljeno pitanje o “Hururijjetu”? riječima: Ja ne znam šta je to Hururijjet, ali sam čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori: “Ocjepit će se u ovom ummetu – nije rekao od njega – narod koji će prezirati vašu molitvu naspram svoje. Učit će Kur’an, ali to njihovo učenje neće prelaziti njihove vratove ili njihova grla. Udaljivat će se od vjere kao što se udaljava strijela iz luka kad bude bačena,”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je naredio borbu protiv njih, i nagovjestio nagradu onome ko ih ubije, što je dovoljan dokaz o fesadu ove grupe, njene udaljenosti od vjere i njene ogromne štete za ovaj ummet u kojeg unosi fitnete i uznemirosti.

U Buhariji i Muslimu se nalazi predaja Alije r.a. kada kaže: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori: Pred Sudnji dan će se ocijepiti jedna grupa ljudi mlađih godina, blesavih maštanja, sa govorom koji neće biti tačan. Njihovo vjerovanje neće prelaziti njihove grkljane udaljavat će se od vjere kao što se udaljava strijela iz luka kad bude bačena. Ubijajte ih gdje god ih sretnete, jer zaista na Sudnjem danu će biti nagrađen onaj ko ih ubije.”

Imam Buharija veli: “Ibn Omer ih je smatrao zlom svih Allahovih stvorenja, pa kaže: Pozabavili su se ajetima koji bijaše objavljeni nevjernicima, pa ih preusmjeriše na vjernike.”

Hafiz Ibn Hadžer je rekao: “S njima se poveća nesreća i proširiše se njihova pokvarena ubjeđenja. Ukinuše kamenovanje oženjena čovjeka ili udate žene za počinjen blud (razvrat). Počeše sjeći ruke kradljivcu od mišice. Učiniše obaveznim klanjanje namaza za ženu dok se nalazi u hajdu (mjesečnom pranju). Proglasiše nevjernikom onoga koji bude u mogučnosti da naređuje na dobro a odvraća od zla, a to ne učini. A ako ne bude u mogućnosti da to učini onda ga smatraju velikim griješnikom. Proglasiše velikog griješnika nevjernikom. Odustaše uzimanje novca (dija) od ehlu-zimme i od potpunog suprostavljanja njima, po bilo kom osnovu. Počeše otvoreno napadi one koji sebe nazvaše muslimanima, ubijati ih, zatvarati i proganjati.”

Havaridži se neće prestati pojavljivati sve do pojave Dedždžala. U hadisu Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pojavit će se osobe koje će učiti Kur’an ali njihovo učenje neće prelaziti njihova grla. Raskidat će se i umanjivati svakog stoljeća.” Ibn Omer je rekao: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “Raskidat će se i umanjivati svakog stoljeća (više od dvadeset puta) sve dok se među njima ne pojavi Dedždžal.”

 

1. f) Sukob na Hurri

Ne prestaše se pojavljivati fitneti, jedan za drugim. Među njima je i poznati sukob na Hurri u vrijeme vladavine Jezid b. Muavije, koji učini dozvoljenim grad Allahova Poslanika, s.a.v.s. i pobi mnoge od njegovih ashaba r.a.

Se’id b. Musejjib je rekao: Prvi fitneti se uskovitlaše tako da ne osta ni jedan učesnik Bedra. Potom dođoše drugi fitneti tako da ne osta niko od prisutnih na Hudejbijji.”

Musejjib ponovo reče: “Bojim se ako dođu treći fitneti, neće prestati dok među ljudima ne nestane dobra i bilo kakve koristi.”

Begavi je rekao: “Sa prvim fitnetom je želio istaći ubistvo Osmana r.a., sa drugim sukob na Hurri.”

 

1. g) Fitnet govora o stvaranju Kur’ana

 

U vrijeme Abbasija se pojavi mišljenje o stvaranju Kur’ana. Ovo mišljenje je zastupao Abassijski halifa Me’mun. Potpomogao je to svoje mišljenje njegovim širenjem. U tome mu se priključiše Džehmije i Mu’atezile tako da islamski učenjaci biše stacvljeni na jedno veliko iskušenje. Na muslimane, zbog toga, pade velika nesreća. To ih zaokupi i održa tako jedan duži period. To bi povodom ubacivanja u vjerko ubjeđenje ono što mu ne pripada.

Osim ovoga, još je bilo i mnogo drugih fitneta koji pogodiše muslimane. Fitneti se ne prestaše pojavljivati i povečavati.

Zbog ovog, i mnogih drugih fitneta, muslimani se razjediniše na mnoge grupacije.

Upučivać radosnih vijesti, s.a.v.s., nas obavijesti o dijeljenju i cijepanju ovog ummeta kao što je to bilo i sa prijašnjim narodima.

U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je rekao: Rekao je allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Jevreji su se podijelili na sedamdeset i jednu ili sedamdeset i dvije grupe, kršćani su se podijelili na sedamdeset i jednu ili sedamdeset i dvije grupe, a moj ummet će se podijeliti na sedamdeset i tri grupe.”

Od Ebu Amira Abdullaha b. Lahja se prenosi da je rekao: Išli smo na hadždž sa Muavijom b. Ebi Sufjanom, pošto stigosmo do Mekke u podnevsko vrijeme, ustade i klanja, potom reče: Uistinu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Sljedbenici Knjige su se podijelili u svom vjerovanju na sedamdeset i dva milleta, a uistinu će se ovaj ummet podijeliti na sedamdeset i tri milleta – znači: mišljenja, Sve će u vatru osim jedne, a to je zajedništvo (džema’at). U mom ummetu će se pojaviti narod u kojem će preovkladavati ta mišljenja, kao što je pas prisutan kod svoga gospodara. Neće kod nji ostati ni jedna vena i ni jedan zglob a da se neće u  njega uvući ta mišljenja.” Tako mi Allaha o skupino arapa! ako se ne budete vladali prema onome s čim je došao vaš Poslanik, s.a.v.s., drugi ljudi će biti prići da to ne urade.

 

1. h) Slijeđenje običaja prijašnjih naroda

Od velikih fitneta za ovaj ummet je svakako i dosljedno slijeđenje običaja Jevreja i Kršćana. Neki od muslimana su slijedili nevjernike i poistovječivali se s njima. Uzimali su njihova pravila ponašanja i bili fascinirani njima, što je samo potvrda istinskih riječi Poslanika s.a.v.s., u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., kad kaže: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok moj ummet ne počne uzimati pravila ponašanja prijašnjih naroda, i to pedalj po pedalj, podlakticu po podlakticu.” Bi rečeno: O Allahov Poslaniče! Kao što su Faris i Rum? Poslanik, a.s., odgovori: “Pa ko su ti ako ne oni.”

U predaji od Ebi Seida se kaže: Rekli smo: O Allahov Poslaniče! Jevreja i Kršćana? na što je Poslanik, a.s., odgovorio: “Pa ko drugi?!”

Ibn Bettal kaže: “Znao je Poslanik, s.a.v.s., da će njegov ummet slijediti novotarije, kao što su radili i narodi prije njih. U mnogim hadisima je upozoravao na loš i poguban završetak, jer neće nastupiti Sudnji dan osim na najlošiji narod, dok će vjera ostati postojana samo kod pojedinih ljudi.”

Ibn Hadžer kaže: “Većina stvari na koje je upozorio Poslanik, s.a.v.s., se već desila i pojavila, kao što će se desiti i pojaviti ostatak onoga na što nas je upozorio Poslanik, s.a.v.s..”

U ovo vrijeme svjedoci smo sve više muslimana, istoka i zapada, koji se poistovječuju sa nevjrnicima. Naši ljudi se poistovječuju sa njihovim ljudima, naše žene se poistovječuju sa njihovim ženama. Svi ovi bivaju iskušavani sa nevjernicima idući toliko daleko da napuste i izađu iz Islama. Oni su ubijeđeni da neće dostići današnju civilizaciju i ekonomski napredak osim odbacivanje i udaljavvanjem od Allahove Knjige (Kur’ana), Sunneta Njegova Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., i svih onih koji pravilno razumiju vjeru Isklam. Upoznati smo sa onim što se desilo muslimanima u prijašnjim stolječima, sa njihovim udaljavanjem od Islama i iskrivljenja njihovih ubjeđenja. Takvo stanje ih dovede do te mjere da među nekima od njih, od islama, ostade samo ime. Sudili su po zakonima koje su ustrojili nevjernici, a ostavili i zapostavili Allahov šerijat i zakon. Ne postoji ništa jasnije opisano od riječi Poslanika, s.a.v.s., u kojima je opisao muslimane i njihovo slijeđenje nevjernika i sudstvo njihovim zakonima, pa kaže: “Pedalj po pedalj, podlakticu po podlakticu, toliko bi ih slijepo slijedili da, kada bi zašli u gušterovo leglo, oni bi pošli za njima (sljedeći ih).”

Nevevi kaže: “Sa pedljom, podlakticom i gušterovim gnijezdom se želi dati primjer njihove (muslimanske) slijepog i žestokog poistovječivanja sa nevjernicima. To poistovječivanje se ogleda u griješenju i iskrivljenju, a ne direktno u kufru. Ovo je jasna i vidljiva mu’džiza Allahova Poslanika, s.a.v.s., jer se desi sve ono na šta nas je upozorio, s.a.v.s..”

Ovdje nismo u stanju navesti sve fitnete, među kojima su: fitneti žena, bogatstva, ljubav za strastima i požudama, želja za vlašću, upravom i prestižom. Sve su ovo fitneti koji mogu upropastiti čovjeka i strovaliti ga u bezdanu provaliju. Molimo Allaha za spas i sigurnost od toga.

7. Pojava lažnih poslanika

Od predznaka Sudnjeg dana, koji nam se najaviše, bi pojava lažaca koji sebe proglasiše poslanicima. Bilo ih je oko trideset. Neki od njih se pojaviše u vrijeme Poslanika, s.a.v.s., neki u vrijeme ashaba a neki se još uvjek pojavljuju.

Pod onima koji sebe proglasiše poslanicima, po hadisu njih trideset, ne ubrajaju se svi, jer je njihov broj preveliki. Ovim brojem se misli samo na one koji su dostigli veliku moć, ugled i veliki broj svojih pristalica.

U Buhariji i Muslimu se navodi hadis Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pojave varalice i lažovi, njih oko trideset. Svaki od njih će za sebe govorit da je Allahov Poslanik.”

Prenosi se od Sevbana, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se plemena mog ummeta ne sustignu sa mušricima, počnu obožavati kipove, pojavi se oko trideset lažaca od kojih će svaki za sebe tvrdoto da je poslanik, a ja sam posljednji Poslanik i nema poslanika poslije mene.”

Veliki broj hadisa govori o pojavi ovih lažnih poslanika. U nekim hadisima su oni ograničeni brojkom trideset, kao što je to slučaj u hadisu Sevbana, r.a.; u nekim hadisima je njihov broj oko trideset, kao što je sa hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim.

Od onih koji se pojaviše, među tridesetoricom, bi i Musejleme – kezzab. On proglasi sebe poslanikom pred samu smrt Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji ga nazva Musejleme – kezzab ili Musejleme – lažac. Broj njegovih pristalica se znatno povečao, kao i veliko zlo naspram muslimana, sve dok mu ne dohakaše i neubiše ga ashabi u poznatoj bitci na Jermuku.

Skoro u isto vrijeme, u Jemenu se pojavi čovjek po imenu: El-Esved el-Anesi, koji se prozva poslanikom, ali ga ashabi ubiše prije smrti Poslanika, s.a.v.s..

Pojavi se i žena po imenu: Sedždžah, koja se prozva poslanikom i udade se za Musejlemu – kezzaba. Nakon što bi ubijen ona se pokaja i vrati islamu.

Isto tako, pojavi se Tulejha b. Huvejlid el-Esedi, kao lažni poslanik, ali se ubrzo pokaja, povrati islamu i uljepša svoja dobra djela.

Potom se pojavi el-Muhtar b. Ebi Ubejd Es-Sekafi, koji pokaza svoju neizmjernu ljubav prema Ehli – Bejtu (porodici Poslanika, s.a.v.s.), tražeći odmazdu za krv Husejnovu. Broj njegovih pristalica se ubrzo poveća, te zavladaše Kufom u prvom djelu vladavine Ibn Zubejra. Potom ga šejtan toliko zavede da se proglasi poslanikom i izjavi kako mu Džibril, a.s., donosi objavu.

Dokaz da i on među svim tim lažcima jeste predaja Ebu Davuda, nakon citiranja hadisa Ebu Hurejre, r.a., koji se nalazi u Buhariji i Muslimu, a koji govori o lašcima i lažnim poslanicima: “Od Ibrahima En-Nehaija se prenosi kako je rekao Ubejdu Es-Selmaniju: šta misliš da li je ovaj (el-Muhtar b. Ebi Ubejd Es-Sekafi) od njih? Reče: Na što Ubejde odgovori: što se njega tiče, on je jedan od njihovih vođa i predvodnika.”

Od njih je i Haris – kezzab koji se proglasi lažnim poslanikom i bi ubijen u vrijeme hilafeta – vladavine Abdul-Melika b. Mervana.

U vrijeme hilafeta Beni – Abbas pojavi se grupa lažnih poslanika.

U današnje vrijeme se pojavi u Indiji: Mirza Ahmed el-Kadjani, koji sebi pripisa poslanstvo, i da je on išćekivani Mesih, a da Isa nije živ na nebesima… i još mnogo svih tih podlih i lažnih izjava. Prikljući mu se veliki broj pristalica i pomagaća. Veliki broj učenjaka poće govoriti i pisati o njemu, suprostavljajući se njegovim izjavama i obznanjujući ljudima da je on jedan od varalica.

Neće se prestati pojavljivati ove varalice (lažni poslanici) sve dok ne dođe posljednji od njih, čoravi Dedždžal. Imami Ahmd prenosi od Semureta b. Džundeba, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan pomračenja sunca, rekao: “Zaista – tako mi Allaha – neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pojavi trideset lažaca (oni koji će sebe smatrati poslanicima) posljednji od njih će biti čoravi Dedždžal.”

Među ovim tridesetoricom lažnih poslanika nalaze se i četiri žene. Imami Ahmed prenosi od Huzejfe, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U mom ummetu će biti dvadeset i sedam lažaca i varalica, od njih će biti četiri žene. Ja sam zaista posljednji Poslanik i nema poslanika poslije mene.”

8. Opšta sigurnost

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se konjanik ne bude kretao od Iraka ka Mekki ne bojeći se ničega drugog osim da ne zaluta u putu.”

Ovo se desi u vrijeme ashaba, Allah bio s njima zadovoljan, i to kada se proširi Islam, pravednost u  gradovima koje osvojiše muslimani.

Ovo sve nam potvrđuje hadis Adijja, r.a., kada mu reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “O Adijj!, da li si vidjeo grad Hijeret?” Odgovorio sam: Nisam ga vidio, ali sam obaviješten o njemu. Poslanik, s.a.v.s. reče: “Ako ti se produži život vidjet ćeš ženu u nosiljci na Devi koja će sama doći iz grada Hijereta da tavafi – obiđe oko Ka’be, neće se bojati nikoga drugog osim Allaha…”

To će se isto desiti u vrijeme Mehdija i Isa, a.s., kada pravda zauzme mjesto nasilju i nepravdi.

9. Pojava vatre u Hidžazu

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pojavi vatra na hidžaskoj zemlji, koja će obasjavati vratove deva u Basri.”

Ova vatra se pojavi sredinom sedmog hidžretskog stoljeća, godine šesto pedeset i četvrte. Bila je to ogromna vatra, koju opisaše učenjaci koji je doživješe i vidješe.

Nevevi kaže: “U naše vrijeme, u gradu Medini, šesto pedeset i četvrte godine, pojavi se vrlo velika vatra u istočnom djelu Medine pored pustinje Havran. Vijest o njoj se proširila u šamu i ostalim gradovima, dok mene o njoj obavijestiše oni koji je vidješe od stanovnika Medine.”

Ibn Kesir nam navodi nekoliko izjava svjedoka koji u Basri vidješe vratove deva osvjetljene tom hidžaskom vatrom.

Ibn Hadžer kaže: “što se tiće pomenute vatre (u hadisu Allahova Poslanika, s.a.v.s.,) to je ona što se pojavila u Medinskoj pokrajini, na što se složi Kurtubi i dr..”

Ovom vatrom se ne misli na vatru koja će se pojaviti pred sami Sudnji dan, koja će tjerati ljude i sakupljati ih na jedno mjesto, o ćemu ćemo govoriti kada budemo spominjali velike predznake Sudnjeg dana.

10. Borba protiv naroda “Turk”

Muslim prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se muslimani ne sukobe sa narodom turk, narodom čija lica izgledaju kao kožni prekriveni štit, obućenih u dlakavu odjeću – kostrijet, u kojoj se svakodnevno kreću.”

U Buharijevom Sahihu se prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne sukobite sa narodom čija odjeća je od kostrijeti, i sve dok se ne sukobite sa narodom Turk, malih očiju, crvenih lica i malih zaravnjenih noseva dok su im lica kao kožni prekriveni štit.”

Od Amr b. Tegalluba se prenosi da je rekao: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori: “Od predznaka Sudnjeg dana jeste da se sukobite i borite protiv naroda Turk sa širokim licima. Njihova lica sliče kožnom prekrivenom štitu.”

U prvoj vladavini Beni Umejjeta, u vrijeme Muavije, r.a., muslimani se sukobiše sa narodom Turk.

Ebu Je’ala prenosi od Muavije b. Hudejdža da je rekao: Bio sam kod Muavije b. Ebi Sufjana kada mu dođe pismo od njegova izaslanika o borbi i pobjedi nad narodom Turk. Još ga je obavijestio o njihovu velikom broju ubijenih i zarobljenih, na što se naljuti Muavija i naredi da mu se odgovori: Razumio sam tvoje pismo o broju ubijenih i zarobljenih. Nizašto od toga nabrojenog ja nisam znao, ali da je Allah dao pa da sam bio upoznat s time ne bih ti dozvolio da ratuješ s njima bez mog odobrenja.” Rekao sam: Zašto o vladaru pravovjernih? On mi na to odgovori: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako govori: “Pred arapima će se pojavit narod Turk, kojeg će sustići, a oni će biti kao biljke ugodnog mirisa i lijepog pelina”, zbog toga ja prezirem da se borim protiv njih.

Abdullah b. Zubejr, r.a., prenosi od svog oca, r.a., da je rekao: Sjedio sam kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i čuli smo ga, s.a.v.s., kako govori: “Moj ummet će pratiti narod širokih lica, malih očiju, a lica njihova će biti kao kožni štit (to je ponovio tri puta), sve dok ih ne sustignu na arapskom poluostrvu. Od prve njihove grupe spasit će se samo oni koji pobjegnu. U drugoj grupi će neki biti ubijeni a neki spašeni, dok će treća grupa biti potpuno uništena, i niko se neće spasiti.” Prisutni rekoše: O Allahov Poslaniče! ko su oni? Poslanik, s.a.v.s., reče: “Oni su narod Turk.” u drugoj predaji kaže: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, svezat ćete ih konopcima za ograde mesdžida.”

Abdullahov otac, r.a., dalje dodaje i kaže: Od tad Burejde nikuda nije išao bez dvije ili tri deve i svega što je potrebno za put kako bi mogao blagovremeno pobjeći, nakon onoga što je čuo od Poslanika, s.a.v.s., da će zadesiti namjesnike naroda Turk.

U vrijeme ashaba, Allah bio s njima zadovoljan, bio je poznat hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Pustite i ne uznemiravajte narod Turk kao što su i oni vas pustili.”

Ibn Hadžer kaže: “Između njih (naroda Turk) i muslimana je bila pregrada koja se otvarala i rušila malo po malo. Veliki dio njih bi zarobljen dok su se vladari natjecali i uzdizali sa njima, samim tim što su opisivani sa ogromnom žestinom i gordošću. Vojna jedinica vođe Mu’atesima bi skoro sva sastavljena od njih. Narod turk se uzbuni protiv kralja i ubiše njegova sina Mutevekila, potom njegove sinove jednog po jednog. Od njih nastaše mnogi vladari koji zavladaše stranim državama. Njih poraziše porodica Sebketkejn, potom porodica Seldžuk, čija se vladavina proširi na Irak, šam i Perzija. Ostatak njihovih sljedbenika u šamu je porodica Zenki, njihovi sljedbenici biše sekta Bejt Ejjub, koji nastaše isto tako od naroda Turk, koji ih poraziše u Egiptu, šamu i Hidžazu.

Potstote godine pojavi se porodica Seldžuk koja poče rušiti gradove i mučki ubijati njihove stanovnike.

Potom dođoše Tatari, i šest stote godine se pojavi Džinkis Kan, s kojim se čitav dunjaluk zapali, a naročiti Istok. Ne osta ni jedan grad a da se njegovo zlo ne ugnijezdi u njemu. Lično se postaraše i u Bagdadu ubiše zadnjeg svog halifu Muste’asima 656 godine. Ne prestaše sijati zlo po zemlji sve dok se ne pojavi “Lenk” – što je značilo šepavi, koji se zvaše Temur. Kao da se zasitio svih tih događanja te ostavi na miru šamska naselja i nastani se u njima. Potom potpuno spali Damask sve dok ne zavlada njime, a zatim osvoji Bizantiju i Indiju i sve što se nalazi između ova dva mjesta. Ali njegov vijek ne potraja dugo, Allah, dž.š., ga uze sebi a njegova djeca se podijeliše po gradovima.

Tako se desi sve ono o čemu nas obavijesti iskreni Poslanik, s.a.v.s., riječima: “Benu Kantura će biti prvi koji će oteti i preuzeti vladavinu moga ummeta.” … kao da želi riječima: “moj ummet” ummet po porijeklu a ne ummet po vjeri, što bi značilo: arapi, a Allah, dž.š., najbolje zna.”

Prema ovome što smo iznijeli da se zaključiti da pojava Tatara u sedmom hidžretskom stoljeću potjeće od naroda Turk. Karakteristike kojima bijaše opisan narod Turk potpuno se poklapaju sa Tatarima. Njihova pojava je najviše bila izražena u vrijeme Imami Nevevija, Allah mu se smilovao, koji o njima reče sljedeće: “Dođe do sukoba sa ovim narodom Turk, sa svim svojstvima s kojima ih opisa Poslanik, s.a.v.s.,: Malih očiju, crvenih lica, oborenih noseva, širokih lica, njihova lica su kao kožni štit, obučenih u dlakavu odjeću. Sa svim ovim svojstvima pojaviše se u našem vremenu, s kojima se muslimani sukobiše nekoliko puto, pa čak i sada.”

Veliki dio naroda Turk pređe na Islam i od njih bi velika korist za islam i muslimane. Osnovaše jaku islamsku državu koja predstavlja snagu za islam. U njihovo doba dođe do ogromnih osvajanja: Osvojenje Istambula, glavnog grada Perzije, što prestavlja veliko ohrabrenja pred sami Sudnji dan i pojava Dedždžala. Tako Islam uđe u Evropu i u veli dio gradova Istoka i Zapada.

11. Sukob sa strancima – nearapima

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne sukobite sa nearapskim narodom koji živi u dva grada: Huza i Kirman; crvenih lica, spljoštenih noseva, malih očiju, lica kao da su im prekrivena kožnim štitom a odjeća im je od krzna.”

Sva ova njihova svojstva se podudariše sa svojstvima naroda Turk, opisanih u brojnim hadisima. U ovom hadisu bi spomenuta borba sa stanovnicima Huza i Kirman, dvaju stranačkih – nearapskih gradova. Zbog toga njihov opis bi isti sa opisom naroda Turk.

Ibn Hadžer kaže: “Na ovaj hadis možemo odgovoriti da on nema nikakve veze sa hadisom koji spominje borbu sa narodom Turk, ali oba hadisa nas žele upozoriti na pojavu dvije različite grupacije.”

Ovaj stav potvrđuje predaja Semureta, r.a., kada kaže: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Bojim se da vas Allah ne zaokupi strancima koji će prerasti u lavove koji neće uzmicati. Ubijat će vaše borce i jest će vašu opskrbu.”

Od Ebu Harejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Bojim se da će vas zaokupiti stranci, kao lavovi koji ne uzmiću, ubijajući vaše borce i jedući vaše opskrbe.”

Prema svemu ovome, borba i sukob sa strancima spada u predznake Sudnjeg dana.

12. Nestanak emaneta – povjerenja

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Kada se izgubi povjerenje, očekujte Sudnji dan.” Ebu Hurejre, r.a., reče: Kako će se ono izgubiti o Allahov Poslaniče? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Kada se odgovorni poslovi budu davali neodgovornim ljudima, očekuj Sudnji dan.”

Ovdje vidimo kako Poslanik, s.a.v.s., objašnjava gubitak i nestanak emaneta iz srca ljudi, tako da u njima neće ostati ništa drugo sem njegova traga.

Prenosi se od Huzejfe, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je govorio dva hadisa, jedan od njih sam vidio, dok drugi išćekujem. Govorio nam je, kako se emanet ugnijezdio u samom korijenu ljudskog srca, što saznah iz Kur’ana, a potom i iz sunneta. Govorio nam je o dizanju i nestanku emaneta, riječima: “Jednoga dana će čovjek malo zaspati, pa kada se probudi neće naći povjerenja u svome srcu, od njega, u svom srcu, neće naći ništa do njegov trag u obliku jedne bezbojne tačke; potom će ponovo zaspati i ono će ponovo biti dignuto od njega, tako da će njegov trag osjetiti kao što žulj osjeća, koji ga na nozi peće kao žeravica od kojeg nastde prišt. Vidjeće taj prišt kako je nabubrio a u njemu se ne nalazi ama baš ništa. Tada će se ljudi udaljavati jedan od drugog, jer niko od njih neće biti u stanju izvršti emanet. Bit će rečeno: U toj porodici se nalazi povjerljiv čovjek, na što će se odgovoriti: Nepoznat je! Neuspješan je! Neizdržljiv je! U njegovu srcu se ne nalazi imana ni koliko jedno zrno gorušice. Došlo je vrijeme kada se više ne sjećam ko mi je od vas dao prisegu. Ako je musliman, Islam će ga vratiti. Ako je kršćanin brzo mi ga dovedite. što se današnjeg dana tiće, dao sam prisegu samo toj i toj osobi.”

Ovaj hadis nam jasno ukazuje da će emanet biti podignut iz ljudskih srca, tako da će čovjek postati nepovjerljiv nakon što je bio povjerljiv. Ovo će se desiti onoj osobi koja se ne bude bojala Allaha, dž.š., kojoj oslabi Iman – vjerovanje i koja se bode družila sa nepovjerljivim ljudima te i sama postane nepovjerljiva, jer se drug uvijek povodi za drugom.

Od jasnih znakova gubitka emaneta jeste davanje vrlo odgovornih radnji i funkcija osobama koje to nisu u stanju obavljati, što biva proizvodom zapostavljanja ljudskih potreba i širenju nereda i fitneta među njima.

Pa kada izgubi emanet osoba koja se bavi nadzorom i upravom nad ljudima, onda će se, uistinu, taj emanet izgubiti i nestati i kod onih koji su mu potčinjenih. Zdravost vođe je ujedno zdravost i vođenih, a njegova propast je propast i onih koje on vodi.

Davanje poslova onima koji ih nisu dosljedni je jasan znak ljudske slabosti u vjeri, samim tim što daju odgovorne funkcije onima koji se neće boriti za njihovu vjeru. Ovo će se dogodati kada zavlada neznanjei nestane znanja. Zbog svega ovoga Imam Buhari ovaj hadis Ebu Hurejre, r.a., navodi u poglavlju o znanju.

Ibn Hadžer kaže: “Uzrok spominjanja ovog hadisa u poglavlju o znanju, povjeravanja odgovornih stvari neodgovornim licima, biva uzrokom nadvlađivanja neznanja i nestanka znanja, što je sve cjelokupno od predznaka Sudnjeg dana.”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavijesti o dolasku varljivih godina, u kojima će se stvari izokrenuti, iskreni će se smatrati lažljivcem i lažljivac će se smatrati iskrenim. Povjerenik će se smatrati nepovjerenikom i nepovjerenik će se smatrati povjerenikom. O ovome ćemo nešto više govoriti o predznaku Sudnjeg dana povečavanjem loših ljudi.

13. Povlačenje znanja i pojava neznanja

Od predznaka Sudnjeg dana je i povlačenje znanja i širenje neznanja. U Buhariji i Muslimu se navodi predaja Enes b. Malika, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Od predznaka Sudnjeg dana jeste povlačenje znanja i potvrđivanja neznanja.”

Buhaharija prenosi od šekika da je rekao: Bio sam sa Abdullahom i Ebu Musaom, pa oni rekoše: Rekao je Poslanik, s.a.v.s.,: “Nekoliko dana pred nastupanje Sudnjeg dana pojavit će se neznanje a povući znanje.”

U Muslimovoj predaji se od Ebu Hurejre, r.a., navodi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., : “Približilo se vrijeme povlačenja znanja, pojave nereda, pohlepe i prevelikog broja preljube.”

Ibn Bettal kaže: “Sve što obuhvata ovaj hadis, od predznaka Sudnjeg dana, smo vidjeli svojim očima. Umanji se znanje, pojavi se neznanje, uvuće se pohlepa u srca, zavlada fitnet i povečanje ubistava.”

Na kraju, Hafiz Ibn Hadžer kaže: “Ono što se dalo vidjeti jeste veliki dio predznaka Sudnjeg dana koji imaše svoju suprotnost. Sa hadisom se želi istači da će doći vrijeme kada će se pojaviti nešto od predznaka koji neće imati svoju suprotnost, osim jedan mali dio. Kada se povuće (nestane) znanje, neće ostati ništa drugo do neznanje, što ne sprečava prisustvo veoma malog broja ljudi koji će biti učeni, ali bivaju utopljeni u tu pojavu.

Povlačenje znanja će nastati nestankom učenih ljudi, kao što nam je nagovješteno hadisom Abdullaha b. Amra b. El – Asa, r.a., koji kaže: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “Uistinu Allah neće povući znanje uzimajući ga od Svojih robova, ali će povući znanje sa povlačenjem učenih ljudi, tako da neće ostati ni jedan učen čovjek. Tada će ljudi uzimati za vođe neznalice, koje će pitati, a oni će im donositi odredbe (fetve) bez znanja. Biće od onih koji su zalutali i kao takvi će voditi ljude u zabludu.”

Neneni kaže: “Ovaj hadis nam jasno pokazuje da se, sa povlačenjem znanja, u prijašnjim hadisima, ne misli njegovo nestajanje iz ljudskih srca, već smrću onih koji su ga imali kod sebe. Tada će ljudi pitanja postavljati neukima koji će im davati pogrešna i nestručna mišljenja, oni će biti u zabludi i druge će voditi u zabludu.”

Pod znanjem se ovdje misli na šerijatsko znanje, tj. poznavanje Kur’ana i Sunneta, znanje koje smo naslijedili od Allahovih Poslanika, jer su učenjaci nasljednici Božijih Poslanika. Nestankom nasljednika nestaje i naslijeđe, tj. nestankom učenjaka nestaje i znanje koje su posjedovali. Umiranjem i nestankom sunneta našeg Poslanika, s.a.v.s., pojavljuju se bid’ati – novotarije i polako preovladava neznanje.

U hadisu se ne misli pod znanjem, na ovo naše dunjalučko, što su nam dokaz i riječi Poslanika, s.a.v.s.,: “Pitaće ih i oni će im odgovarati (davati fetve) bez potrebnog znanja, oni će biti u zabludi i druge će voditi u zabludu”. Pod zabludom se misli samo na neznanje i nepoznavanje vjerskih propisa. Jedino se pravi učenjaci vladaju po svom znanju, predvode vjernike i upučuju ih na Pravi i Istinski put. Znanje bez rada nema nikakve koristi, već samo zle posljedice za onoga koji zna a ne radi po svom znanju. Dokaz ovoga nalazimo u Buharijevoj predaji, gdje se kaže: “i smanjenog rada (nerad po svom znanju).”

Islamski istoričar Ez – Zehebi, prilikom spominjanja jedne grupe učenjaka kaže: “Nije im od znanja dato osim jedan mali dio. što se toga danas tiče, od malog broja znanja nije ostalo osim još manje, kod jednog malog broja ljudi. Mali je broj onih koji rade po svom znanju. Dovoljan nam je Allah i divan li je On pomagać.”

Ako se ovo dešavalo u Zehebijevo vrijeme, pa šta je onda u današnje vrijeme? Kako god je odmicalo vrijeme od Poslanstva Muhammeda, s.a.v.s., tako se i znanje smanjivalo a neznanje pojavljivalo. Ashabi su bili najznaniji u ovom ummetu, potom tabiini, potom tabiu tabiini, koji živješe u najboljim stolječima, kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Najbolji ljudi su oni koji se nalaze u ovom stolječu (misli se na ashabe muslimane), potom oni koji dođu poslije njih, potom oni koji dođu poslije njih.”

Znanje se ne presta smanjivati, a neznanje povečavati, sve dok ljudi ne zaborave farzove islama. Prenosi se da je Huzejfe, r.a., da je govorio: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Islam će se izlizati kao što se izliže šav na košulji. Neće se znati šta je to Post, niti šta je namaz, niti šta je hadž, niti šta je dobročinstvo. Jedne noći će se Allahova Knjiga – Kur’an uzdignuti te od nje, na Zemlji, neće ostati ni jedan ajet. Ostaće samo jedna vrsta ljudi: Starije i iznemogle osobe, koje će govoriti: Zatekli smo naše očeve da izgovaraju slijedeće riječi: (La ilahe illalah – Nema drugog boga osim Allaha), i mi ih izgovaramo.” Sile – Ebu Bekr, na to reče: šta će im koristiti riječi (La ilahe illalah) a neznaju ni šta je namaz, ni šta je post, ni šta je hadž, ni šta je dobročinstvo? Huzejfe, r.a., ne obrati pažnju na njegovo pitanje. On ponovi pitanje tri puta. Tek na njegovo treće postavljanje pitanja, Huzejfe mu odgovori: O Sile! To će ih zaštititi od džehennemske vatre, ponavljajući to tri puta.

Abdullah b. Mes’ud kaže: “Kur’an će biti podignut između večernje i jutarnje molitve (Jacija i Sabah); noću, iz unutrašnjosti ljudi, tako da na Zemlji neće od njega (Kur’ana) ostati ništa.”

Ibn Tejmije kaže: “Kur’an će biti podignut pred sami Sudnji dan,sa stranica (na kojima je bio pisan) i iz prsa (ljudi koji su znali bilo što napamet); u prsima neće od njega ostati ništa, a niti će na stranicama ostati bilo šta.”

Najveće od ovoga svega jeste da se na Zemlji neće spominjati ime Uzvišenog Allaha, kao što nam je rečeno u hadisu od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne prestane na Zemlji izgovarati: Allah, Allah.”

Ibn Kesir kaže: “O značenju ovoga hadisa imamo dva mišljenja:

Prvo: On znači da tada neće postojati niko da sprečava i odgovara ono što nevalja, neće biti nikoga ko bi napadao osobu koja se pokorava griješenju, povezujući to sa riječima spomenutim u hadisu: “Sve dok se ne prestane izgovarati: Allah, Allah.” i hadisom Abdullaha b. Omera, r.a.,: “Od njih će ostati samo oblak prašine, neće poznavati  dobročinstvo, a niti će negirati ono što nevalja.

Drugo: Sve dok se ne prestane spominjati Allah na Zemlji, niti će se na njoj poznavati Njegovo ime. To će se desiti kod poremečaja vremena, rušenja jedne vrste čovječanstva i mnoštvo nevjerstva (kufra), razvrata i griješenja.”

14. Mnoštvo policije i saučesnika nepravednicima (Zalimima)

Imami Ahmed prenosi od Ebu Umame, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pred sam kraj ovog ummeta (pred Sudnji dan) pojavit će se ljudi – ili je rekao: Pojavit će se ljudi iz ovog ummeta pred sami Sudnji dan – koji će imati bičeve, kao kravlje repove; osvanjivat će a Allah će biti ljut na njih i omrkavat će a Allah će biti srdit na njih.”

U svom “Kebiru” Taberani prenosi: “Pred sami Sudnji dan će biti policija koja će osvanjivati u Allahovoj srdžbi i osvanjivati u Allahovoj ljutnji, čuvaj se da im ne budeš društvo.”

žestoka prijetnja vatrom je došla ovoj vrsti ljudi koji se okome na muslimane i bespravno ih kažnjavaju.

Imami Muslim prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Dvije vrste ljudi od stanovnika vatre neću vidjeti: Ljude koji imaju bičeve kao kravlji repovi s kojima udaraju svijet…”

Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže: “Ovaj hadis je jedan od mudžiza Poslanika, s.a.v.s., jer se desi ono na što nas upozori Poslanik, s.a.v.s., dok su vlasnici bičeva policijski službenici.”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče Ebu Hurejri, r.a.,: “Ako ti život bude duži, ubrzo ćeš vidjeti narod koji će osvanjivati u Allahovoj ljutnji i omrkivati u Allahovom proklestvu, u njihovim rukama će biti nešto nalik na kravlje repove.”

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Upravljat će vam namjesnici koji će biti gori od Medžusija (Vatropoklonika).”

15. Proširenost nemorala – prostitucije

Od predznaka koji se pojaviše, proširiše i najviše bijaše među ljudima jeste prostitucija; Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas upozori da je to od predznaka Sudnjeg dana.

U Buhariji i Muslimu se navodi od Enesa, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Od predznaka Sudnjeg dana…(pa od njih spomenu) pojava prostitucije.”

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Ljudima će nastupiti prevrtljive i varljive godine… (pa spomenu hadi u kojem stoji) rasprostranit će se i raširiti nemoral.”

Najgore od svega toga jeste da će se prostitucija dozvoljavati. U “Sahihu” se nalazi predaja Ebu Malika El-Eš’arija da je čuo Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “U mom ummetu će biti ljudi koji će dozvoljavati (smatrati halalom) prostituciju u svilu.”

Pred sami Sudnji dan i nestanak mu’mina, ostat će samo nevaljali i zli ljudi koji će vršiti spolno opčenje magaraca (tj. ljudi će javno opčiti sa žena uz prisustvo drugih ljudi, kao magarci); kao Pto se to jasno navodi u hadisu Nuvasa, r.a.,: “Ostat će samo najgori ljudi koji će vršti magareče spolno opčenje, i na njima će nastupiti Sudnji dan.”

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci koja duša ovaj ummet neće nestati sve dok se ljudi ne približe ženama i počnu imati spolni odnos po putevima. Najbolji od njih tada će biti oni koji kažu: Da si vršio spolni odnos barem iza zida!”

Kurtubi u svom djelu “El-Mufhim” kaže na prijašnji hadis Enesa: “U ovom hadisu se nalazi znak od poslanikovih znakova (mudžiza), jer nas obavještava o stvarima koje će se desiti i desiti se posebno u ovim našim vremenima.”

Ako je ovakvo stanje bilo u vrijeme Kurtubija, onda se taj porok još više proširio u ovom našem vremenu. Zbog nadvladavanja neznanja i raširenosti nereda među ljudima.

16. Proširenost kamate

Od predznaka Sudnjeg dana, svakako spada i raširenost kamate među ljudima. Došlo je vrijeme kada ljudi više ne vode računa da li će im opskrba biti na halal (dozvoljen) način ili neće. U hadisu Ibn Mes’uda, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pred sami Sudnji dan proširit će se kamata.”

U “Sahihu” od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Doći će vrijeme kada čovjeku neće biti bitno odakle i kako stiče zaradu, da li na dozvoljen ili nedozvoljen način.”

Ovi hadisi se odnose na veliki broj muslimana u ovom vremenu; gledamo ih kako im nije glavna preokupacija kako će steći svoju zaradu. Bitno je da imaju podosta sredstava, a uopšte nije bitno da li je to na haram ili halal način. Ovo se najviše očituje zbog prisustva kamate u međusobnim poslovima. Broj banaka, koje rade s kamatom, postao je sve veći, a i broj korisnika sve viši.

Od veoma velike pronicljivosti Imami Buharije jeste i to da je ovaj hadis Ebu Hurejre, r.a., navodi u poglavlju riječi Uzvišenog Allaha: “O vjernici, bezdušni zelenaši ne budite, i Allaha se bojte, jer ćete tako postići što želite.” (Ali – ‘Imran 130), kako bi objasnio da jedenje “duplih” zarada spada u kamatu, što se sve više širi među ljudima, i zaboravlja pravi cilj sticanja imovine.

17. Pojava muzičkih instrumenata i njihovo dozvoljavanje:

Od Sehl b. Se’ada se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : “Pred sami Sudnji dan pojavit će se poniženja, klevete i vrijedžanje.” Prisutni su upitali: Kada će to biti o Allahov Poslaniče? Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: “Kada se pojave muzički instrumenti i pjevačice.”

Veliki broj ovoga, što nam je predkazano, uveliko se desio i dešava još od prije nekoliko godina, što je danas uveliko više izraženo. U skorašnje vrijeme pojavi se veliki broj muzičkih instrumenata, koji se rasprostraniše po čitavom svijetu. Uveća se broj pjevača i pjevačica, na koje se odnosi malo prijašnji hadis.

Još gore od svega ovoga jeste da većina ljudi ovo sve odobrava, povrh žestoke prijetnje onom ko ovo odobrava, sa poniženjem, klevetom i vrijedžanjem. U Buharijevom Sahihu se prenosi da je Buharija rekao: Rekao je Hišam b. Ammar : Pričao nam je Sadeka b. halid (potom navede lanac prenosilaca sve do Ebu Malika el-Eš’arija, r.a., da je čuo Poslanika, s.a.v.s., gdje govori) : “Od mog ummeta će biti ljudi koji će dozvoljavati liberalizam, svilu, opojna pića i muzičke instrumente. Narod će se spuštati u podnožja brda s stokom koja će sama ići na pašu. Dolazit će im siromah i tražiti pomoć, a oni će odgovarati : Dođi nam sutra. Takve će Allah uništiti, ne dirajući brdo, tako što će ih pretvotiti u svinje i majmune do Sudnjeg dana.”

            Ibn Hazm tvrdi da je, lanac prenosilaca, ovog hadisa prekinut, tj. nema svoju vezu između Buharije i Sadeke b. Halida. Suprostavljajući se ovim riječima Ibnul-Kajjim mu odgovori na šest načina :

Buharija se sastao sa Hišamom b. Ammarom i od njeg čuo spomenuti hadis. Ovo je dokaz neprekidnosti u lancu prenosilaca, jer je, znači, Buharija i živio i čuo od njega hadis. Pa kada kaže (Buharija): “Rekao je Hišam”; onda nema nikakve razlike sa riječima: “Prenosi se od Hišama”.

Sve potvrdno povjerljive osobe prenose direktno od Hišama; Ismail u svome “Sahihu” kaže: Obavijestio me je Hasan: Obavijestio nas je Hišam b. Ammar”; isnadom (lancem prenosilaca) i metnom (sadržajem hadisa).

Ovaj hadis je vjerodostojan i osim predaje Hišama; jer isto prenose: Ismail i Osman b. Ebi šejbe, preko dva različita lanca penosilaca, od Ebu Malika el-Eš’arija, r.a..

Ako bi pristali na činjenicu da Buharija nije živio u vrijeme Hošama, i nije od njega lično čuo spomenuti hadis, onda samo njegovo uvrštavanje u svoj “Sahih”, nam daje do znanja da je on kod njega potvrđen od Hišama, makar se i ne spomenulo posredništvo između njega i Hišaama. Bilo zbog toga što je hadis bio poznat, ili što ima mnogo takvih hadisa, a koji su poznati od Hošama.

Ako Buharija, u svome “Sahihu” kaže: “Rekao je taj i taj”; misli se da je taj hadis kod njega vjerodostojan.

Buharija ovaj hadis navodi dokazujući svoj šerijatski stav po toj tematici, koja je spomenuta u hadisu; uvrštavajući ga u “Sahih” po osnovi a ne po dokazima.

Ovo nam sve ukazuje da je hadis vjerodostojan i da u tome nema nikakve sumnje.

Ibn Sallah kaže: “Nema potrebe osvrtati se na Muhammeda b. Hazma Ez-Zahirija i njegovu repliku na Buharijevu predaju dotičnog hadisa od Ebu Amira ili Ebu Malika, spominjajući gore navedene dokaze.” Potom reče: “Hadis je vjerodostojan, poznatog lanca prenosilaca, ima sve uslove vjerodostojnosti, Buharija radi po tome da je hadis poznat od strane povjerljivih osoba koji prenose od osobe za koju se vežu… a Allah najbolje zna.”

Oduljio sam sa objašnjavanjem ovog hadisa iz prostog razloga što se veliki dio ljudi uporno i čvrsto drži mišljenja Ibn Hazma, dokazujući njime dozvoljenost muzike i muzičkih instrumenata. Vidjeli smo da su navedeni hadisi po tom pitanju (zabrani muzike, muzičkih instrumenata i dr.) vjerodostojni, te da se ovome ummetu prijeti žestokim kaznama zbog proširenosti mjesta za razonodu i sve većeg pristupa haramu.

18. Raširenost pijenja opojnih pića (alkohola) i njihovog dozvoljavanja:

Među ovim ummet proširiše se alkoholan pića. Ljudi ih poćeše nazivati raznim imenima, ali najgore od svega toga jeste što to većina dozvoljava. Ovo je jedan od predznaka Sudnjeg dana. Imami Muslim prenosi od Enesa, r.a., da je rekao: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “Od predznaka Sudnjeg dana:…(pa od njih spomenu) pit će se alkohol (opojna pića).”

Još prije smo spominjali ovaj porok u hadisima koji su govorili o muzičkim instrumentima, te kako će biti ljudi koji će odobravati i dozvoljavati pijenje alkohola.

Navest ćemo hadis kojeg bilježi Ahmed b. Madže od Ubadeta b. Samita, u kojem kaže: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Jedna grupa iz mog ummeta će dozvoljavati (činiti halalom) alkohol, pod drugim imenom.”

Alkohol nazvaše mnogim imenima, pa čak mu dadoše i ime (duševno piće)!! i tome slično.

Ibn Arebi, tumačeći odobravanje alkohola, kaže:

ubjeđenost da je njegovo pijenje halal,

da se time misli na odanost i raspuštenost u njegovu pijenju, kao što se to dešava u stvarima koje su nam dozvoljene.

Ibn Arebi nam spominje da je čuo i vidio osobe koje to rade, što je, svakako, u ovom našem vremenu još rasprostranjenije, tako da neki čak bijaše iskušani njegovim pijenjem.

Najgore od svega toga jeste njegova javna prodaja, javno pijenje i uživanje u alkoholu, pa čak i u nekim islamskim zemljama. Opojna sredstva se nenormalnom brzinom proširiše, što nas upozorava na jednu veliku opasnost i veliki nered ; a kod Allaha, dž.š., je ono što je bilo i što će biti.

19. Ukrašavanje mesdžida i nadmetanje u njihovoj gradnji :

Od predznaka Sudnjeg dana spada i ukrašavanje, kićenje i nadmetanje mesdžida. Imami Ahmed prenosi od Enesa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ljudi nebu poćeli nadmetati u gradnji mesdžida.”

U Nesaijevoj i Ibn Huzejminoj predaji se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao : “Od predznaka Sudnjeg dana jeste da će se ljudi nadmetati u izgradnji mesdžida.”

Buharija kaže : “Rekao je Enes : Nadmetat će se u gradnji mesdžida, a neće ih posjećivati osim vrlo malo vjernika. Nadmetanje je pažnja na izgled i ukrašavanje mesdžida. Ibn Abbas je rekao : Ukrašavat će mesdžide kao što jevreji i kršćani ukrašavaju svoje bogomolje.”

Omer, r.a., je zabranio ukrašavanje mesdžida, jer ono zaokuplja misli klanjaća. Kada je naredio obnovu Poslanikove, a.s., džamije, rekao je : “Neka bude mjestom ljudi da se mogu sakriti od kiše, a nemojte nipošto da bi mesdžid bojili u crvenu ili žutu boju, i time dovodili ljude u iskušenja.”

Allah se smilovao Omeru, r.a., ; ljudi (ovdje se ne misli na ashabe) ne uradiše po njegovu savjetu, ne zadovoljiše se samo bojenjem mesdžida u žuto i crveno, već ih ukrasiše kao što se ukrašava odjeća nekom od nas. Vladari i namjesnici se poćeše nadmetati u gradnji mesdžida, njihovu dotjerivanju, sve do zastajanju daha i čuđenja kada ih vidimo. Ovakvi mesdžidi se i dan danas nalaze, a muslimani se ne prestadoše natjecati u njihovu nadmetanju.

Nema sumnje da je ukrašavanje mesdžida postalo pojmom raskoši i luksuza, a izgrađuju se radi pokornosti i ibadeta u njima. Mesdžid je dovoljan kao mjesto gjde će se ljudi upoznavati, nalaziti svoj mir i blagostanje.

Postoji strašna prijetnja o uništenju zbog takvih nakićenih mesdžida. Hakim Et-Tirmizi prenosi od Ebu Ed-Derda’a, r.a., da je rekao : “Kada se poćnu dekorirati i ukrašavati vaši mesdžidi a ostavljati i zapostavljati vaši mushafi (Kur’an) onda vam ništa ne predstoji drugo do uništenje.”

Munavi kaže : “Ukrašavanje mesdžida i odobravanje muzičkih instrumenata je zabranjeno, zbog toga što zaokupljaju srce, odvraćaju od skrušenosti, razmišljanja i prisutnosti sa Uzvišenim Allahom. Po šafijskom mezhebu, harame je (zabranjeno) ukrašavanje mesdžida zlatom i srebrom, pa makar se i o Kabi radilo.”

20. Nadmetanje u gradnji visokih kuća

Ovo je jedan od predznaka Sudnjeg dana koji se pojavio u skoroj prošlosti Poslanikova života, i znatno se proširio sve dok se ljudi nisu poćeli uveliko nadmetati u gradnji kuća, ukrašavanju kuća. Ovo sve biva uzrokom što je Allah, dž.š., Zemlju prostro i potčinio muslimanima, te uvečane imovine u njihovim rukama zbog velikog broja osvojenih teritorija. Ne prođe mnogo vremena a mnogi od njih se poćeše pouzdavati samo u dunjaluk, što bijaše bolest prijašnjih naroda. Ta bolest se najviše izražavala u velikom imetku i njegovu trošenju na ono što šerijatski nije opravdano. Seljacima i njima sličnima od siromaha, ukaza se prilika za ovim porokom, tako da, sticanjem velikih kolićina imovine poćeše sa gradnjom visokih građevina i njihovu nadmetanju.

Sve ovo, na što nas uputi potvrdno iskreni, s.a.v.s., se dogodi. U oba “Sahiha” se prenosi hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., odgovorio Džibrilu na njegovo pitanje o vremenu nastanka Smaka svijeta : “Ali reči ću ti nešto o njegovim predznacima…(pa od njih spomenu) kada se stočari budu nadmetali u gradnji kuća, to je predznak Sudnjeg dana.”

U Muslijevom Sahihu se dodaje : “Kada vidiš gole i bose stočare kako se nadmeću u gradnji kuća.”

U Ahmedovoj predaji se prenosi da je Ibn Abbas rekao : ” O Allahov Poslaniče !, ko su to goli, bosi i gladni stočari ? Poslanik, a.s., je odgovorio: “Arapi.”

Buharija prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan…sve dok se ljudi ne budu natjecali u gradnji kuća.”

Hafiz Ibn Hadžer kaže: “Nadmetanje u gradnji kuća ima za cilj da svaki onaj ko gradi kuću želi da njegova kuća bude višlja od njegovog komšije. Može da znači i da se želi prednjačiti sa kićenjem i ukrašavanjem. Veliki dio ovoga je već prisutan, a još se više proširuje.”

Ovo se očigledno primječuje u ovom našem vremenu ; ljudi se nadmeću u gradnji, hvalisanju visina, širina i ukrašenosti njihovih kuća. Došle se dotle da su počeli graditi poznate nebodere (u Americi) u raznim dijelovima svijeta.

21. Kada robinja rodi sebi gospodara

U podužem hadisu Džibrila, spominje se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : “Obavijestit ću te o predznacima Sudnjeg dana : Kada robinja rodi sebi gospodara.”

U Muslimovoj predaji se navodi : “Kada robinja rodi svoga gospodara.”

Ulema se razišla po pitanju ovih hadisa na nekoliko mišljenja, od toga Hafiz Ibn Hadžer spominje četiri :

Hattabi kaže : “To znači širenje islama, rasprostranjenost stanovnika u istočnim gradovima, njihovo porobljavanje. Kada čovjek bude imao u vlasništvu robinju koja rodi dijete, onda to njeno dijete dolazi na stepen njena gospodara, samim tim što je ono dijete njena upravitelja.”

Nevevi spominje da je ovo mišljenje velikog broja učenjaka.

Ibn Hadžer kaže : “Njegovo (Hattabijeva) mišljenje je diskutabilno, jer je porod robinja bio prisutan u vrijeme kada je izrečen ovaj hadis; a zauzimanje istočnih gradova i uzimanja ih u roblje se desilo u vrijeme širenja islama. Ovo navedeno u hadisu nam govori o stvarima koje će se desiti pred sami Sudnji dan.”

da vlasnici robinja prodavaju robinje koje su im rodile djecu. To će se toliko proširiti da će doći vrijeme da će ih kupovati njihova vlastita djeca a neće znati ništa o tome.

da robinja rodi dijete sa slobodnim čovjekom (tj. osobom koja nije rob) ili u prostituciji, potom vlasnik proda robinju, koja se kreće od vlasnika do vlasnika, sve dok je ne kupi njen sin (ne znajući da mu je mati) ili njena kći. Ovo se svodi na metodologiju malo prijašnjeg izlaganja.

da dođe do neposlušnosti djece prema svojim roditeljima, tako da se poćnu ponašati prema njima kao da su njihovi vlasnici a da su im roditelji roblje ; zbog raznih vrsta prezira, zlostavljanja, udaranja, iskorištavanja. Sve ovo metaforički bi nazvano robovanjem. Rab (upravitelj) je ustvari istinski odgajatelj.

Ibn Hadžer kaže: “Ovo mišljenje je kod mene najbliže stvarnosti, zbog same svoje sadržine, koja nas upućuje na neobićna i čudna stanja u kojima se nalazi ovaj ummet. Kada dođe vrijeme da se normalne pojave poćnu javljati u suprotnim (nenormalnim) pojava, znajmo da je Sudnji dan blizu. Kao na primjer : kada odgajani postane odgajitelj, poniženi postane uzvišenim, što odgovara jednom od predznaka Sudnjeg dana : Kada goli i bosi postanu kraljevi (vladari) na Zemlji.”

navest ćemo i peto mišljenje koje zastupa Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, a ono glasi : “Pred sami Sudnji dan roblje će postati predmetom posluge, tako će robinja podpasti pod upravom velikog čovjeka, mimo slobodnih žena”, upoređujući sa mišljenjem : “Kada vidiš gole i bose i siromašne kako se nadmeću u gradnji kuća.”

22. Mnoštvo ubistava

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : ”Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne uveća Heredž.” Prisutni upitaše: šta je to Heredž o Allahov Poslaniče? Poslanik, a.s., odgovori: “Ubistva, ubistva.”

U Buharijevoj predaji, od Abdullaha b. Mes’uda se navodi sljedeće: “Pred sam Sudnji dan doći će dani Heredža; u njima će nestati znanja a pojavit će se neznanje.” Ebu Musa kaže: A Heredž znači ubistvo na abesinskom jeziku.”

Od Ebu Musa se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao : ”Pred sami Sudnji dan pojavit će se Heredž.” Prisutni upitaše : šta je to Heredž ? Poslanik, a.s., odgovori: “Ubistva”. Prisutni upitaše: Dali to znaći više ubistava nego što mi činimo, jer mi u jednoj godini ubijemo preko 70.000 osoba. Poslanik, a.s., odgovori: “To se ne odnosi na vaše ubijanje nevjernika, već na vaša međusobna ubijanja.” Prisutni ponovo upitaše: Pa hoćemo li tada biti pri pameti (imati razuma)? Poslanik, a.s., odgovori: “Od većine osoba tog vremena bit će istrgnut razum, pa će se to nadomjestiti sa glupostima tih savremenika. Većina će misliti da je na nećem pametnom, a neće biti ni na ćemu pametnom.”

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao:  Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Tako mi Onoga u ćijoj je ruci moja duša, neće nestati dunjaluka sve dok ne dođe dan kada ubica neće znati zbog ćega je ubio, a ni ubijeni zbog ćega je ubijen.” Bi rečeno: Kako će tada biti? Poslanik, a.s., odgovori: “Heredž, i ubica i ubijeni će u vatru.”

Ono o ćemu nas obavijesti Poslanik, a.s., u hadisima, velikim dijelom se dogodi. Dođe do borbe između muslimana još u vrijeme ashaba, nakon smrti Osmana, r.a., tako da se bitke povećavaše iz mjesta u mjesto, iz vremena u vremenu, tako da se kod velikog broja tih borbi nije čak ni znao pravi razlog.

Ovih zadnjih godina dođe do velikih ratova koji sa sobom odnesoše veliki broj žrtava, što bi uzrokom raširenosti nereda među ljudima; dođe da jedna osoba ubija drugu ne imajući pravog motiva za to.

Isto tako, proširenost smrtonosnog oružja koje može da uništi po čitave narode i zajednice, biva uzrokom velikog broja ratova i ubistava. Došlo je vrijeme kada ljudsko tijelo nićemu ne vrijedi. Biva zaklan kao što se bravče kolje, zbog raspuštenosti i nepromišljenosti. Kada dođe do nereda ubica će biti ubijen, a neće znati zbog ćega je ubijen i zašto je ubijen. Svjedoci smo ubistava gdje osoba ubije drugu zbog beznačajnog razloga. Sve će se to dešavati zbog raznih uznemirenosti među ljudima, što svakako potvrđuje riječi Poslanika, s.a.v.s., “Od većine osoba tog vremena bit će istrgnut razum.” – molimo Allaha, dž.š., da nas spasi i sačuva svakojakog nereda, bilo vidljivog ili nevidljivog.

Ovaj ummet je umet samilosti, koji neće imati kzni na Ahiretu, tako da je Uzvišeni Allah dao da iskuse patnju da ovom svijetu, bilosa neredima, zemljotresima i ubistvima. U hadisu Sadeka b. Musenna se prenosi da je rekao: Kazivao nam je Rebbah b. Haris, prenoseći od Ebu Berdeta, koji kaže : Dok sam stajao na pijaci, oslonjen na ogradu Zijadovu, udario sam rukom o ruku u znak čuđenja, na što reče jedna osoba od Ensarija, ćiji roditelj bijaše jedan od ashaba Allahova Poslanika, s.a.v.s.,: ]emu se čudiš o Ebu Burde? Rekao sam: Čudim se narodu čija je vjera jedna, Poslanik jedan, pozivanje u vjeru jedno, obavljanje hadža jedno, jedna borba, a neki od njih dozvoljavaju ubijanje drugih. Prisutna osoba reče: Nemoj se čuditi! – čuo sam svoga oca koji me obavijestio da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “Ovaj moj ummet je ummet milosti, koji na Ahiretu neće imati polaganja računa, a niti kazni. Njegova kazna će biti u ubistvima, zemljotresima i neredima.”

U Predaji Ebu Musa se navodi sljedeće: “Ovaj moj ummet je ummet milosti, koji neće na Ahiretu biti kažnjen, nego će biti kažnjen još na ovom svijetu sa ubistvima, uznemirenošću i zemljotresima.”

23. Brzina protoka vremena

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok … ne dođe do blizine vremena (vrijeme veoma brzo prolazi).”

Isto tako, od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok vrijeme ne bude veoma brzo prolazilo, tako da će godina izgledati kao mjesec, mjesec će izgledati kao sedmica, sedmica će izgledati kao dan, dan će izgledati kao sat, a sat će izgledati kao vrijeme koje je potrebno da sagori jedan palmin list.”

Oko stvarne činjenice, šta to u stvari znači, učenjaci su se razišli na nekoliko mišljenja:

Pod brzinom protoka vremena se misli na manjkavost nafake u tom vremenu.

Ibn Hadžer kaže : “Ovo smo osjetili još u našem vremenu. Svjedoci smo brzine prolaska vremena koje nismo zapamtili u doba onih koji su živjeli prije nas.”

Pod brzinom protoka vremena se misli na vrijeme u kojem će se pojaviti Mehdi i Isa, a.s.. U tom vremenu će ljudi uživati u dunjalučkim ljepotama, izobilju sigurnosti i prednjačenju pravednosti. U takvim okolnostima ljudima se dani užitaka čine vrlo brzim i kratkim, makar oni i dugi bili ; dok im se trenuci poteškoća čine veoma dugim, makar i kratki bili.

Pod brzinom protoka vremena se misli na stanje naroda zbog pomanjkanja vjere, tako da, skoro, među njima neće biti onih koji će upućivati na dobro a odvraćati od zla. Nadvladat će griješenje, pojavit će se veliki broj griješnika i prestupnika. Sve to će biti uzrokom ostavljanja traženja znanja i zadovoljstvom sa neznanjem. Po pitanju znanja svi su ljudi različiti, samim različitim stepenima znanja; kao što kaže Uzvišeni: “a nad svakim znalcem ima još znaniji.” (Jusuf, 76) Samo su ljudi isti po pitanju ako su neznalice.

Pod brzinom protoka vremena se misli na veliku rasprostranjenost prevoznih sredstava, vazdušnih i kopnenih, koji se odlikuju velikom brzinom, što svakako, sve udaljene stvari čini bliskim.

Pod brzinom protoka vremena se misli na stvarnu njegovu brzinu, koja će nastupiti pred Sudnji dan.

Do ovoga još nije došlo, što nam potvrđuje i činjenica stanja koje će biti sa pojavom Dedždžala. Dan će biti kao godina, potom kao mjesec, potom kao sedmica. Isto kao što će se ovako produživati dani, tako će se i smanjivati. To sve je uzrokom poremečaja svjetskih zakona i blizina nestanka ovoga svijeta.

Ibn Ebu Džemre kaže: “Postoji vjerovatnoća da se pod brzinom protoka vremena misli na njegovu kratkoću, prema onome što nam je navedeno u hadisu: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok godina ne postane kao mjesec”. Prema tome, ovo skraćenje može biti stvarno ili imaginarno (zamišljeno):

što se stvarnog tiče, ono se još nije dogodilo, i to je jedno od pojava koje će se dogoditi pred sami Sudnji dan.

što se imaginarnog tiče, ono ima svoju dužinu od same svoje pojave. To dobro poznaju vjerski i ovozemaljski učenjaci. Svi oni su svjedoci da nemogu uraditi i dostići onoliko koliko su nekada radili. Svaki od njih se žali na to s nepoznavanjem pravog razloga. Moguće je da se to događa zbog smanjenog imana (vjerovanja) i pojave raznih naopakih radnji. To sve bi uzrokom da se na to ne obazire mnogo ljudi, bez obzira koliko mogu učiniti na poboljšanju onoga što ih sviha zaokuplja.

Nema sumnje da je nafaka u  zemlji i na zemlji povezana sa snagom imana, izvršavanjem naredbi i čuvanjem od onoga što je zabranjeno. Dokaz tome su riječi Uzvišenog Allaha: “A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali…” (Al-A’raf, 96)

24. Blizina pijaca – trgovina

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pojave mnogi neredi, uveća se laž i bude veliki broj pijaca veoma blizu.”

šejh Hamud Tuvejdžeri kaže: “što se blizine pijaca tiče, njeno tumačenje se navodi u jednom daif hadisu, u kojem se kaže da se misli na slabo tržište (stagnacija tržošta) i veoma mala zarada. Površno gledajući, a Allah, dž.š., najbolje zna, to je znak blizine ljudi (gradova) ćiji smo svjedoci. Sve to bi uzrokovano raznim prevoznim sredstvima i aparatima za prenošenje glasa; kao što je televizor koji približi i zbliži zemaljske pijace i trgovine. Sve ovo uzrokuje da nemože doći do promjene cijena nekog artikla, u bilo kojem mjestu, a da za to odmah ne saznaju drugi trgovci; povečavajući svoju robu, ako je došlo do povećanja, ili je smanjuju ako je došlo do toga. Trgovci po robu odlaze svojim automobilima, pa makar se trgovine nalazile na udaljenosti i do jednog dana. Sa avionima odlaze u mjesta koja su udaljena na mjesec i više dana hoda, i vraćaju se odmah u toku ili sljedećeg dana.

Pijace – trgovine su se zbližile na tri načina:

brzina saznavanja visine cijena u njima,

brzina odlaska iz jedne pijace u drugu, pa makar među njima bila velika razdaljina,

njihova blizina u visini cijena i procjenama njihovih međusobnih vlasnika, a Allah, dž.š., najbolje zna. »

25. Pojava širka – nevjerstva u ovom ummetu

Ovo je jedan od predznaka Sudnjeg dana koji se već davno pojavio i koji je još uvjek u porastu. Pojava širka u ovom ummetu bi rezultatom susretanja muslimana sa mušričkim plemenima. Počeše obožavati kipove, podizati nadgrobne spomenike, obožavati ih mimo Allaha, dž.š., uzeše ih mjestima za bereket, poćeše im prinositi žrtve, ućiti razne hvalospjeve. Velika većina je na stepenu prijašnjih božanstava : Lat, Uza, Menat ili još gore.

Ebu Davud i Tirmizi prenose od Sevbana, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., : “Kada se položi sablja u mom ummetu, neće se ukloniti do Sudnjeg dana, i neće nastupiti Sudnji dan sve dok se (muslimanska) plemena ne susretnu sa mušričkim i dok plemena iz mog ummeta nepoćnu obožavati kipove.”

Buharija i Muslim prenose hadis od Ebu Hurejre, r.a., u kojem kaže: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., : « Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pomiješaju ženske stražnjice oko poznatog poznatog mjesta Devs i poćnu obožavati božanstva Zu -Halese. »

Zul-Halesa je božanstvo u mjestu Devs koji su obožavali u doba džahilijeta.

Desi se sve na što nas upiti Poslanik, s.a.v.s., u ovom hadisu. Stanovnici devsa proširiše veliku fitnu svojim obožavanjem Zu-Haleseta kada se povrati neznanje u ta mjesta. Tako se poće s obožavanjem kipova a zapostavi Uzvišeni Stvoritelj. To potraja sve do pojave Muhammeda b. Abdul-Vehhaba i njegova pozivanja u Tevhid – Jedinstvo. Sa Allahovom pomoći obnovi sve ono što se od vjere zapostavilo. Povrati Islam na arapsko poluostrvo. Abdul-Aziz b. Muhammed b. Su’ud posla jednu grupu daija ka Zu-Halesetu. Porušiše božanstva i zgrade u kojima su se nalazili. Po prestanku vladavine Al-Su’ud u arapskom poluostrvu, povrati se neznanje po drugi put u svim tim mjestima. Sa dolaskom na vlast kralja Abdul-Aziza b. Abdur-rahmana Al-Su’uda na arapskom poluostrvu, posla vojsku koja razruši sva mjesta u kojima se obožaše kipovi mimo Uzvišenog Allaha i potpuno ukloniše sve što je imalo bilo kakvog uticaja na taj gnusni čin. Hvala Allahu na svim tim blagodatima.

Još uvjek su slike neznaboštva prisutne u mnogim gradovima, a Poslanik, s.a.v.s., nam to jasno potvrdi riječima: “Neće nestati noći i dana sve dok se ne poće obožavati Lat i Uzza.” Aiša, r.a., na to reče: O Allahov Poslaniče!, mislila sam, nakon što je Uzvišeni Allah objavio sljedeće: “On po Poslaniku Svome šalje upustvo i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobošcima.” (As-Saff, 9) da je to u potpunosti. Allahov Poslanik, s.a.v.s., na to reče: “Od toga će biti ono što Allah bude htio. Potom će Allah uputiti blagi povjetarac od kojeg će umrijeti svako je je u svom srcu imao i koliko zrno gorušice Imana, tako da će ostati samo onai kod kojih nema nikakvog dobra koji će se povratiti na vjeru svojih očeva.”

Postoje mnoge pojave nevjerstva, koja se ne ograničavaju samo na obožavanje kamenja, drva ili kaburova (mezarja), već se ide dotle dase uzimaju vladari za božanstva zajedno sa Uzvišenim Allahom. Ti vladari počeše donositi ljudima zakone koje sami izmisliše obavezujući narod da se po njima sudi a da se ostavljaju i zanemaruju svi šerijatski zakoni i propisi. Sebi zamisliše i usporediše za Uzvišenim Allahom, kao što nas na to upozori Uzvišeni riječima: “Oni, pored Allaha,bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje.” (At-Tawba, 31); tj. učinili su svoje učenjake i pobožnjake svojim božanstvima kojima se pokorajavu u svemu što im narede ili zabrane.

Ake je ovo vezano za ono što im naređuju i ono što im zabranjuju, pa šta je onda sa onima koji ostaviše i baciše Islam za svoja leđa, slijedeći neke nastrane pravce; od kojih su: laicizam, komunizam, socijalizam, nacionalizam, a povrh svega tvrde da su muslimani.

26. Pojava razvrata, prekidanja rodbinskih veza i loši međukomšijski odnosi:

Imami Ahmed i Hakim prenose od Abdullaha b. Amra, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne pojavi nemoral, besramnost, kidanje rodbinskih odnosa i loši međukomšijski odnosi.”

Taberani u svom djelu “El-Evsat” prenosi od Enesa, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Od predznaka Sudnjeg dana spada: razvrat, besramnost i prekidanje rodbinskih odnosa.”

Imami Ahmed prenosi od Ibn Mes’uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pred sami Sudnji dan će se pojaviti… kidanje rodbinskih odnosa.”

Sve ono na što nas upozori naš Poslanik, s.a.v.s., desi se. Razvrat i nemoral se proširi među mnogim ljudima, ne spominjujući šta sve rade od grijeha i šta ih čega zbog tog od kazni. Bližnji se ne pazi i ne obilazi sa svojim bližnjim, već se među njima prekidoše sve veze i spojevi. Prođu po mjeseci i godine a da se ne posjete, mimo toga što žive u jednom mjestu. Sve ovo je produkt slabog imana, jer nas je Poslanik, s.a.v.s., podsticao na uspostavljanje i čuvanje rodbinskih veza, a upozorio nas na opasnost njihovim kidanjem.

Poslanik, a.s., je rekao: “Kada Allah stvori stvorenja, rodbinska veza ustade i reče: Je li ovo mjesto utočišta onih koji prekidaju rodbinske odnose ? Allah, dž.š. odgovori : Da ; da li ćeš biti zadovoljna da spojim one koji spajaju rodbinske odnose a da rastavim one koji ih raskidaju ? Odgovori : Svakako. Uzvišeni Allah reče : To ti pripada.”

Potom Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: Ako želite proučite sljedeće ajete: “Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio. Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” (Muhammed, 22-24)

Allahov Poslanik, a.s., je rekao : « U Džennet neće ući onaj koji kida rodbinske odnose. »

što se međukomšijskih odnosa tiče, zaista je suvišno i govoriti. Koliko li samo ima komšija koji i ne poznaje svoje komšije, a niti se raspitaju za njihova stanja, kako bi im pružio ruku pomoći ako im ona zatreba ; već povrh toga ne prestaje da ih uznemirava.

Allahov Poslanik, a.s., je zabranio da se komšiji čini nepravda i šteta, govoreći: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka ne uznemirava svoga komšiju.”

Allahov Poslanik, a.s., je naređivao da se prema komšijama dobročinstvo čini, govoreći: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan ne svome komšiji dobročinstvo čini. ”

I još Allahov Poslanik, a.s., kaže : “Džibril mi nije prestajao oporučivati komšiju sve dok nisam pomislio da će ga moći naslijediti (u imetku poslije njegove smrti).”

27. Podmlađivanje staraca

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je reakao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: « Pred kraj ovoga svijeta bit će ljudi koji će se bojiti u crno, kao pelikani, koji neće osjetiti džennetski miris. »

Ovo što se spominje u hadisu je prisutno u ovom našem vremenu. Među ljudima je rasprostranjeno bojenje i farbanje svojih brada i kosa crnom bojom.

Meni se čini – a Allah, dž.š., najbolje zna – da se pod riječima Poslanika, a.s., : « Kao pelikani » misli na poređenje stanja nekih muslimana u ovom našem vremenu. Vidimo kako neki od svojih brada prave takve oblike da zaista sliće pelikanima ; briju kompletnu širinu brade ostavljajući dlake samo na bradi, potom to boje crnom bojom, izgledajući kao pelikani.

Ibn Dževzi kaže : ”Pod pojmom da neće osjetiti džennetski miris se može uzeti zbog toga šta dolazi sa tim činom, ili zbog njihiova ubjeđenja, a ne zbog čina kao čina. Taj njihov čin biva njihovim obilježjem, kao što se za havaridže kaže da im je osobina čelavost i obrijanost, iako brijanje glave ne spada u zabranjene radnje. ”

Ja kažem : Poslanik, s.a.v.s., je zabranio bojenje i farbanje kose i brade crnom bojom, u Buhariji i Muslimu se prenosi od Džabira b. Abdullaha, r.a., da je rekao : Došlo se sa Ebu Kuhafom, prilikom osvojenja Mekke, a njegova brada i kosa je bila izrazito bijele boje, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : « Promijenite ovo sa nećim drugim (tj. obojite nekom drugom bojom) ali se klonite crne boje. »

28. Velika škrtost

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Od predznaka Sudnjeg dana jeste pojava velike škrtosti.”

Isto se prenosi da je rekao : Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: « Vrijeme će veoma brzo prolaziti, smanjit će se posao i na sve to će doći velika škrtost. »

Od Muavije se prenosi da je rekao : Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori : « Stanja će postajati sve teža i teža, a to ljudima neće povećati ništa drugo do škrtost. »

škrtost spada u veoma pokuđena u ružna svojstva, koja je islam zabranio, objašnjavajući da se zasigurno spasio onaj koji se sačuva škrtosti, kao što kaže Uzvišeni : « A oni koji budu sačuvani gramzljivosti, biće ti koji će uspjeti. » (At-Taqabun, 16)

Od Džabira se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : « Čuvajte se nepravde, jer je nepravda veoma teška na Sudnjem danu, i čuvajte se škrtosti jer ona uništila one koji su bili prije vas. Navela ih je na razna krvoprolića i činjenje dozvoljenim svoju rodbinu. »

Kadi Ijad kaže : « Ovo uništenje može da sadrži uništenje ovog dunjaluka ; samim tim njihovim krvoprolićima. Može da znači i njihovo uništenje na Ahiretu, što je više moguće. A može značiti njihovo uništenje i na dunjaluku i na Ahiretu. »

29. Mnoštvo trgovine

Od predznaka Sudnjeg dana spada trgovina i njena rasprostranjenost među ljudima, u koj već uveliko učestvuju i žene.

Imam Ahmed i Hakim prenose od Abdullaha b. Mes’uda, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Pred Sudnji dan će se pojaviti razne pošiljke, i proširenost trgovine, u kojoj će žena zajedno obavljati trgovačke poslove sa svojim mužem.” (Ahmed, 5/333)

Nesai prenosi od Amra b. Tegalluba, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Uistinu od predznaka Sudnjeg dana jeste proširenost i veliki broj novčanih sredstava, što će uzrokovati proširenost trgovine.” (Sunen Nesai, 7/244)

što nam se predkaza, dođe; uveća se broj trgovina, u nju se uključiše žene, ljudi biše stavljeni na kušnju kapitalom i natjecanjem u njegovu stjecanju.

Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio kako se za ovaj ummet ne boji siromaštva, nego od pristupačnosti i privlačnosti dunjeluka i međusobnog natjecanja u njegovu pridobijanju. U jednom hadisu se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao : « Tako mi Allaha ja se za vas ne bojim siromaštva, nego se bojim da vam se ne “otvori” dunjaluk kao što se otvorio onima koji bijaše prije vas; pa da se oko njega natjećete kao što su se i oni natjecali i da vas on ne upropasti kao što je i njih upropastio.”(Buharija,6/257-258)

U Muslimovoj zbirci se dodaje: “Pa ćete biti upropašteni kao što su njihova božanstva upropaštena.” (Muslim, 18/96)

Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kada omogući osvojanje Farisa i Ruma, kakav ćete biti narod?” Abdurrahman b. Avf odgovori: Govorit ćemo onako kako nam je Allah, dž.š., naredio. Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Ali nešto drugačije: “Međusobno ćete se natjecati, potom ćete zavidjeti jedni drugima, potom ćete okrenuti leđa jedni drugima, a potom ćete se mrziti međusobno.” Ili slićno tome. (Muslim, 18/96)

Natjecanje u pridobijanju i osvajanju dunjaluka vodi ka slabosti Imana, propasti ummeta i razilaženju mišljenja, kao što se desilo onima prije nas i što se nama samima upravo dešava.

30. Mnoštvo potresa – podrhtavanja tla

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., : « Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne učestaju zemljotresi. » (Buharija, 13/81-82)

Od Selemeta b. Nufejla Es-Sekunija se prenosi da je rekao: Sjedili smo kod Allahova Poslanika s.a.v.s., … (navodeći hadis u kojem, između ostalog stoji): “Pred Sudnji dan će se pojaviti velika smrtnost, nakon koje će uslijediti veliki broj zemljotresa.” (Musned Ahmed, 7/306)

Ibn Hadžer kaže: “Veliki potresi zadesiše većinu sjevernih, istočnih i zapadnih gradova, ali ono što se iz hadisa može vidjeti da se pod ovim misli na njihovu sveobuhvatnost i neprestanost.” (Fethul-Bari, 13/87)

Ovo potvrđuje i predaja Abdullaha b. Havale, r.a., kada kaže: Allahov Poslanik je stavio svoje ruke na moju glavu – ili na moje tjeme – pa je rekao: “O sine Havvalov!, kada vidiš međusobna razmimoilaženja na Svetim mjestima, znaj da su se približili zemljotresi, nesreće i ogromne poteškoće; tada će nastupanje Sudnjeg dana biti bliže ljudima nego što su moje ruke blizu tvoje glave.” (Musned Ahmed, 5/288)

31. Pojava propadanja, izobličavanja i sklizavosti zemlje

Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., : « Pred sami kraj ovog ummeta, pojavit će se ulegnuće, deformacija i sklizavost zemlje. » Aiša, r.a., upita: O Allahov Poslaniče!, zar ćemo biti uništeni ameđu nama će biti dobrih Allahovih robova? Poslanik, a.s., odgovori: “Da, Kada se pojavi zloba kod ljudi.” (Sunen Tirmizi, 6/418)

Od Ibn Mes’uda, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : ” Pred sami Sudnji dan će se pojaviti propadanje, deformacija i sklizavost zemlje.” (Sunen Ibn Madže, 2/1349)

Spominje se da se to odnosi na pristalice pravaca Zenadika i Kaderija.

Imami Ahmed prenosi od Abdullaha b. Omera, r.a., da je rekao: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “U mom ummetu će se pojaviti propadanje i izobličavanje zemlje, i to nad Zenadikama i Kaderijama.” (Musned Ahmed, 9/1349)

U Tirmizijevoj zbirci hadisa se dodaje: “U ovom ummetu – ili u mome ummetu – će se pojaviti propadanje, izobličavanje ili sklizavost zemlje nad pripadnicima kaderijskog pravca.” (Tirmizi, 6/367-368)

Abdurrahman b. Sahhar El-Abdi prenosi od svoga oca, koji je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., : ”Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne dođe propadanje zemlje pod nekim plemenima ; bit će rečeno : Ima li iko da je ostao od tih i tih osoba ? ” Reče (prenosilac hadisa) : Shvatio sam da se pod pojmom kabail (plemena) misli na arape ; zbog toga što stranci svoja stanovišta nazivaju selima. (Musned Ahmed, 4/483)

Od Muhammeda b. Ibrahima Et-Tejmija se prenosi da je rekao: Čuo sam Bekiru, ženu Ka’aka’a b. Ebi Hadreda gdje govori: Čula sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., dok je bio na mimberu, kako govori: “Kada čujete da je kompletna vojska nestala u zemlji (potonula), znajte da je Sudnji dan veoma blizu.” (Musned Ahmed, 6/378-379)

Prije ovog našeg vremena desila su se neka ulegnuća zemlje na istoku i na zapadu, dok se to danas dešava mnogo češće i u raznim dijelovima zemlje, koja nam dolaze kao opomena pred žestpku kaznu, zastraživanje robova od Uzvišenog Allaha i skoro kažnjavanje pristalicama raznih novotarija u vjeri i velikih griješnika. Sve to s ciljem da ljudi razmisle o svojim postupcima, povrate se svome Stvoritelju, shvate da se Sudnji dan veoma približio i da nema drugog spasa i pribježišta osim kod Uzvišenog Stvoritelja.

U predajama nailazimo na žestoke prijetnje onima koji se oglušuju o Allahove zabrane, od kojih su muzičari, alkoholičari, i dr.

Tirmizi prenosi od Imrana b. Husejna, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U ovom ummetu će se pojaviti ulegnuće, izobličenost i sklizavost zemlje.” Jedan čovjek od muslimana reče: O Allahov Poslaniče!, kada će se to dogoditi? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Kada se pojave muzički instrumenti, pjevačice i alkoholičari.” (Tirmizi, 6/458)

Izobličavanje će biti stvarno i sematičko:

Hafiz Ibn Kesir u svome tefsiru (komentaru Kur’ana) tvrdi da će izoblićavanje biti stvarno, potvrđujući to Kur’anskim ajetom gdje Allah, dž.š., kaže: “Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im Mi rekli: ”Budite majmuni prezreni.!” (El-Bekara, 65) Ovo mišljenje zastupa još Ibn Abbas i drugi mufessiri, što je najispravnije i najtačnije.

Mudžahid, Ebu Alije i Katade zastupaju mišljenje da se to izobličavanje desilo sematički a ne istinski, jer se ono odnosilo samo na njihova srca, a nisu se izobličili u majmine. (Tefsir Ibn Kesir, 1/150-153)

Ako uzmemo da izobličavanje podnosi činjenicu da se odnosi samo na sematičke pojave, onda imamo veoma mnogo primjera onih koji su ogrezli u griješenju i čija su srca izobličena; to sve bi rezultatom da više nisu u ustanju razligovati dozvoljene od nedozvoljenih stvari, niti između upučivanja na dobro i odvraćanja od zla. Njihov primjer je primjer majmuna i svinja, da nas Uzvišeni Allah sačuva takvih stanja, a sve na što nas upozori Poslanik, s.a.v.s., će se zasigurno desiti, bilo u jasnom ili sematičnom obliku.

32. Nestanak pobožnjaka

Od predznaka Sudnjeg dana spadaju i sljedeće pojave: Nestanak pobožnih ljudi, mali broj uglednih i poštovanih i veliki broj nevaljalih tako da neće ostati osim nevaljalci, nad kojima će nastupiti Smak svijeta.

U hadisu Abdullaha b. Amra, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok Allah, dž.š., ne uzme dobre vjernike, tako da ostanu samo oni u kojima nema nikakva dobra; koji neće poznavati dobročinstvo a niti će sprečavati bilo kakvo zlo.” (Musned Ahmed, 11/181-182)

što znači: Allah, dž.š., će Sebi uzeti vjernike, a ostaviti svjetinu i najgore ljude, u kojima nema ni koliko trun dobra; što će biti rezultatom povlačenja znanja, tako da će ljudi uzimati sebi za vođe neznalice koji će donositi odluke bez potrebnog znanja.

Amr b. šu’ajb prenosi od svoga oca, od svoga djeda, da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Doći će vrijeme kada će vladati samo klevetnici, ološ i pokvarenjaci koji se neće držati svojih ugovora i povjerenja, koji će se razići u mišljenjima i biti će ovako (međusobno ispreplečući prste).” (Musned Ahmed, 12/12)

Nestanak pobožnjaka će uslijediti sa povečanim griješenjem, ostavljanjem naređivanja na dobro i odvraćanja od zla. Kada pobožnjaci budu gledali neko od nevaljalih dijela a ne budu nastojali da ga uklone ili ukažu na njega, dođi će do proširenja nereda na zemlji (fesada), tako da će se i na njih spustiti Allahova kazna, zajedno sa onima koji su činili taj prestup. Na ovakav stav nas upučuje i hadis u kojem je rečeno Allahovu Poslaniku, s.a.v.s.,: Zar ćemo biti uništeni a među nama ima pobožnih osoba? A Poslanik, a.s., odgovara: “Da, kada se uveća pokvarenjaštvo.” (Buharija, 13/11)

33. Povećan broj pokvarenjaka

Od predznaka Sudnjeg dana spada i mnogo veći broj pokvarenaka u odnosu na pobožnjake, koji će preuzeti monopol po pitanju njihove vjere. Stvar ljudi je postala u rukama pokvarenjaka, prezrenjaka i onih kod kojih nema ni koliko trun dobra. Ovo stanje će biti sušta suprotnost realnosti i normalnosti, čiji se znaci vide još u ovom našem vremenu. Svjedoci smo naših predstavnika i vlastodržaca kod kojih ima najmanje dobra i najmanje znanja; povrh činjenice da bi oni trebali biti najbolji među ljudima po svojoj bogobojaznosti i prednjačiti nad svojim podređenim. Najbolji i najkvalitetniji ljudi su oni koji su najbolje vjere i koji su najbogobojazniji. Uzvišeni Allah kaže: “Najugledniji kod Allaha i Njegova Poslanika budete slušali.” (Hudžurat, 13)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nebi davao vlast nikome drugom do onome ko je zaista zaslužuje, i ko je najbolji i najznaniji među ljudima. Tako su postupali i halife koje dođoše poslije njega, oko ćega imamo veliki dio primjera. Jedan od tih je i predaja koja se navodi u Buharijevom Sahihu, od Huzejfe, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao stanovnicima Nedžrana: “Poslat ću vam istinski povjerljiva čovjeka”, počastvujući ih ashabom Poslanika, s.a.v.s., i to Ebu Ubejdu, r.a.,.” (Buharija, 13/232)

Ovo su neki od dokaza koji nas upučuju na povećan broj loših ljudi, što spada u predznake Sudnjeg dana, navest ćemo još samo neke od brojnih hadisa koji govore o tome:

Imami Ahmed prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Nastupit će prevrtljive godine; lažov će se smatrati iskrenim, a iskreni lažovom; nepovjerljiv će se smatrati povjerljivim, a povjerljiv nepovjerljivim; govorit će samo Ruvejbidatu.” Bi rečeno: šta je to Ruvejbidatu? Poslanik, a.s., odgovori: “Ogrezli griješnik koji će pričati o opštim stvarima.” (Sunen Ahmed, 15/37-38)

U podugom hadisu Džibrila se kaže: ”Ali obavijestit ću te o njegovim predznacima (Sudnjeg dana)…kada goli i bosi budu predvodnici ljudi, to je predznak Sudnjeg dana. ” (Sahih Muslim, 1/163)

Od Omera b. El-Hattaba, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., : « Od predznaka Sudnjeg dana, da dunjalukom ovlada prostak sin prostaka ; tog dana će najbolja osoba biti vjernik koji se nalazi između dva darežljivca. » (Medžmea Ez-Zevaid, 7/325)

U “Sahihu” se navodi sljedeće: “Kada se odgovorna stvar bude davala neodgovornim osobama, očekujte Sudnji dan.” (Buharija, 11/332)

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Od predznaka Sudnjeg dana: … da se uzvise najniži društveni slojevi nad istaknutim ličnostima ”, zar nisi ovako čuo od Hibija o Abdullah b. Mes’ud? On odgovori: Da; tako mi Gospodara Kabe. Rekli smo: šta su to najniži društveni slojevi? Odgovorio je: Pokvarenjaci, stanovnici ogromnih zatvorenih kuća, koji se uzdižu iznad pobožnjaka i dobrih ljudi. Pod istaknutim ličnostima se misli na stanovnike pobožnih domova.

Imam Ahmed prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Neće nestati dunjaluka sve dok njen upravitelj ne postane prostak sin prostaka.” (Musned Ahmed, 16/284)

To jest sve dok dunjalučke blagodati, užitci i auteriteti ne postanu samo njegovi.

U Ahmedovoj predaji od Huzejfe b. Jemanija, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok ne postane među ljudima najpriznatiji prostak sin prostaka.” (Musned Ahmed, 5/389)

U Buhariji i Muslimu se prenosi hadis od Huzejfe, r.a., oko povlaćenja povjerenja, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Sve dok čovjeku ne bude rečeno: Nema ga izglednijeg!, nema ga elegantnijeg!, nema ga pametnijeg!, a u njegovom srcu neće biti Imana – vjerovanja, ni koliko zrno gorušice.” (Buharija, 11/333)

U ovom vremenu je ovo sve više primjetno i sve više prisutno među muslimanima. Dana kažu za čovjeka: Nema ga pametnijeg!, nema ga moralnijeg!, opisivajući ga najljepšim opisima, dok je on jedan od najpokvarenijih ljudi i najmanje od pobožan i povjerljiv, pa ćak može biti i jedan od neprijatelja islama i muslimana; pa, nema snage niti moći bez Allahove Uzvišene pomoći.

34. Da se naziva pozdrav samo onim osoba koje poznajemo

Od predznaka Sudnjeg dana jeste da čovjek neće nazivati selam nikom drugom do onome koga poznaje. U hadisu Ibn Mes’uda, r.a., se prenosi da je rekao : Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., : « Od predznaka Sudnjeg dana jeste da čovjek nazove selam drugom čovjeku, ali samo onome koga poznaje. » (Musned Ahmed, 5/326)

U drugoj predaji stoji : « Pred Sudnji dan će doći do samo poznatih pozdravljanja. «  (Musned Ahmed, 5/333)

Ova stvar je itekako primjetna u ovom našem vremenu ; velika većina ljudi ne neziva selam i ne pozdravlja se osim sa onima koje poznaje, što je svakako oprećno Sunnetu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je podsticao na širenje selama onima koje poznajemo i onima koje ne poznajemo; što je opet, razlogom povećanja međusobne ljubavi među muslimanima, koja je uzrok za Iman, sa kojim biva ulazak u Džennet. U hadisu Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., : ”Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli, a hoćete li da vas uputim na nešto što ako budete radili ćete se međusobno zavoljeti ? širite selama međusobno. ” (Muslim, 2/35)

35. Traženje znanja kod mlađih osoba

Abdullah b. Mubarek prenosi od Ebu Umejje El-Džumehija, r.a., da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao : « Od predznaka Sudnjeg dana je troje : Prvo : Da se znanje traži kod mlađih osoba… » (Fethul-Bari, 1/243)

Abdullah b. Mubarek bi upitan o mlađima, pa je rekao: “Oni koji budu odgovarali po svom mišljenju, pa tako stariji prenose to od mlađih, a nije mlad.”

Oko toga, isto tako bi rečeno: “Dolaziće im znanje od mlađih osoba; To jest: Novotara u vjeri.”

Od Ibn Mes’uda, r.a., se prenosi da je rekao: “Ljudi neće prestajati biti u dobru sve dok im znanje bude dolazilo od ashaba Poslanika, s.a.v.s., i od njihovih starijih; pa kada im znanje bude dolazilo od mlađih, razići će se u mišljenjima i bit će uništeni.”

36. Pojava izazovno obućenih osoba

Od predznaka Sudnjeg dana jeste izlazak žena iz šerijatskih okvira, oblaćenjem odjeće koja ne pokriva njihova stidna mjesta, njihovo pokazivanje svojih ukrasa, kosa i svega što je obavezno da se pokrije. U hadisu Abdullaha b. Amra, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Pred kraj mog ummeta će se pojaviti ljudi koji će jahati u sedlima (na svojim jahalicama), slični devinim sedlima, silazit će pred džamijskim vratima. Njihove žene će biti veoma izazovno obučene, njihove kose će biti kao grbe vitkih, odvažnih horosanskih deva. One su proklete, iza vas će doći narodi, kod kojih će vaše žene služiti njihove, kao što vas služe žene prijašnjih naroda.” (Musned Ahmed, 12/36)

U Hakimovoj zbirci stoji: “Pred kraj ovog ummeta će ljudi jahati na svojim jahalicama u mekanim sedlima. Pred vrata njihovih džamija će dolaziti njihove žene, veoma izazovno obućene (tj. bit će obućene – odnosno gole).

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Dvije vrste džehenemlija neću nikako vidjeti: Narod koji će imati bićeve kao kravlje repove, kojima će udarati svijet, i žene prozirne odjeće, koje odstupaju od pokornosti Uzvišenom Allahu i čuvanju polnog organa, a na taj posao navraćaju i druge osobe. Njihove glave su kao grbe kod deva (svezivanjem kose na vrh glave). Takve osobe neće ući u džennet, a niti će osjetiti njegov miris, koji se širi na udaljenost toliku i toliku.” (Muslim, 17/190)

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Od predznaka Sudnjeg dana:…da pokazuju odjeću koju će nositi žene što će ih činiti veoma izazovnim.”

Ovi hadisi spadaju u mudžize Poslanika, s.a.v.s., koje se obistiniše onako kako nam je i predočio s.a.v.s., prije ovoga našeg vremena, što se to danas uveliko očituje.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovu vrstu ljudi nazva (izazovnim – obučene a gole); zbog njihova oblačenja, što ih čini golim, jer njihova odjeća ne pokriva ono što bi trebala, zbog svoje tankoće i providnosti. Ovakvu odjeću koristi velika većina žena. (Halal i haram u islamu, str. 83)

Kaže se: Znači (izazovno obućene) ; tj. pokrivenih tijela, stegnutih pokrivaća, tjesne odjeće, koja će ocrtavati njeno tijelo, isticati njene grudi i zadnjicu; ili će otkrivati pojedine dijelove tijela, zbog kojih će biti kažnjena na Ahiretu.

Poslanik, s.a.v.s., sabra sve ove opise u jedno: “Izazovno i napasno obućene”, i isto tako: “Koje odstupaju od pokornosti Uzvišenom Allahu i čuvanju polnog organa, a na taj posao navraćaju i druge osobe. Njihove glave su kao grbe kod horosanskih deva (svezivanjem kose na vrh glave).” Ova pojava je veoma primjetna u ovom našem vremenu, kao da je Poslanik, s.a.v.s., navodeći hadis, gledao stanja u ovom našem vremenu, i opisivao nam ga. U ovom našem podneblju nailazimo na veliki broj frizerskih radnji samo za žene, radnje za sve pedikerske usluge. Većina radnika u tim radnjama su muškarci koji za svoje usluge uzimaju povelike naknade; ali to nije sve, velika većina žena se ne zadovoljava samo onim što im je odredio Uzvišeni Stvoritelj, od prirodnih kosa, već kupuje i presađuje sebi umjetnu kosu, kako bi izgledala što privlačnije, nježnije, blistavije i ljepše, što će joj pomoći da privuće pažnju ljudi.

37. Istinitost snova mu’mina – istinskih vjernika

Među predznake Sudnjeg dana spada istinitost snova mu’mina. Dokle god je osoba iskrena u svom vjerovanju, njeni snovi će biti iskreni. U Buhariji i Muslimu se prenosi hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Kada vrijeme bude veoma brzo prolazilo, skoro da ni jedan san vjernika neće biti neistinit. Najistinitijih snova će biti oni koji su najistinitiji u govoru. San vjernika je četrdeset i peti dio poslanstva. ” (Muslimova predaja)

U Buharijinoj predaji stoji: “Skoro da ni jedan san vjernika neće biti neistinit…od poslanstva će jedino preostati da se vjernik neće služiti lažnim govorom.”

Ibn Ebi Džemre kaže: “Pojašnjenje hadisa u kojem se spominje da skoro ni jedan san mu’mina neće biti neistinit, je sljedeće: Većina tih snova će se pokazivati u obliku kojeg neće biti potrebno objašnjavati, i tako sprijećiti prisustvo laži u njima; za razliku od predhodnog, čija tumačenja su skrivena, koja su tumačili svakovrsne osobe; pa se ne bi dešavalo onako kako su tumačili, što je omogućilo prisustvo laži na ovakav način.”

Rekao je: “Mudrost u davanju posebnosti svega toga pred sam kraj ovoga svijeta, jeste da će se mu’min u tom vremenu osjećati usamljenikom; kao što je to spomenuto u hadisu: “Islam je pošao na pojedincima i završit će se na pojedincima.” (Muslim, 2/176) U tom vremenu će se umanjiti broj sagovornika i pomagaća mu’minu, a on će biti počašćen sa istinitim snovima.” (Fethul-Bari, 12/406)

Učenjaci su se razišli po pitanju tačnog određivanja vremena u kojem će snovi mu’mina biti istiniti, na nekoliko mišljenja :

Prvo : To će se desiti pred samo nastupanje Sudnjeg dana. Veliki dio znanja i šerijatskog podučavanja će biti podignut sa zemlje. Sve to zbog raznoraznih fitneta i mnoštva ubistava. Vjernici će klonuti duhom, potrebni onoga ko će obnoviti vjeru i podsjetiti ih na sve ono što su bili zaboravili od svoje vjere. Na taj način su i prijašnji narodi bili opominjani i podučavani od svojih poslanika. Pošto naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., bi posljednji poslanik, zatvoriše se vrata dolasku novih poslanika; ali im to bi zamijenjeno sa istinitim snovima, koji su jedan od dijelova poslanstva, kako bi bili obradovani ili opomenuti. Ovo mišljenje potvrđuje i hadis Ebu Hurejre, r.a.,: “Vrijeme će poćeti veoma brzo prolaziti, a znanje će biti podignuto sa zemlje.” (Muslim, 16/222) Ibn Hadžer smatra da je ovo mišljenje najispravnije i najbliže istini.

Drugo: To će se dogoditi prilikom smanjenog broja mu’mina, a nadvladanosti nevjerstva, neznanja i griješenja nad prisutnim osobama. Mu’min neće naći nikoga za sagovornika, ali će, u isto vrijeme, biti pomognut sa istinitim snovima, kao počast i veselje.

Ovo mišljenje je veoma blizu predhodnom mišljenju Ibn Ebi Džemreta, po kojima se ne određuje tačan termin nastupanja istinitih snova, već, kako god se približava završetak ovoga svijeta, a od vjere se bude uzimalo samo jedan mali broj, vjerniku će ostati samo istiniti snovi.

Treće: To stanje je vezano posebno za vreme Isa b. Merjem, a.s. Stanovnici njegova vremena će biti najbolji i najodabraniji od ljudi, nakon doba poslanstva. Bit će najistinitijeg govora, a u njihovim snovima neće biti laži. A Allah, dž.š., najbolje zna.

38. Mnoštvo pisanja i izdavanja knjiga

U hadisu Ibn Mes’uda, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ” Pred sami Sudnji dan će biti … pojava pera (sredstava za pisanje).”

Pojavom pera se misli – a Allah najbolje zna – na mnoštvo pisanja i izdavanja knjiga.

U predaji Tajalisa i Nesaije se navodi hadis Amra b. Tegalluba, gdje kaže : Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “Od predznaka Sudnjeg dana … da se uveća i proširi trgovina, a pojavi znanje.” (Sunen Nesai, 7/244)

To znači – a Allah najbolje zna – pojava sredstava podučavanja, a to su knjige.

U ovom našem vremenu je ova pojava uveliko izražena, i rasprostranjena po svim dijelovima svijeta, izobiljom sredstava za štampu (štamparija) i kopir aparata, koji su u mnogome doprinjeli njegovo širenja. Sa svim ovim, na drugoj strani uočavamo veliku zastupljenost neznanja među ljudima. Skoro da nestade korisnog znanja, što podrazumjeva Kur’an, Sunnet, i rad po njima, dok im ništa neće koristiti veliki broj literature.

39. Podcjenjivanje sunneta koji su bili islamskim podsticajem

Od predznaka Sudnjeg dana spada i podcjenjivanje zakonitosti Uzvišenog Allaha, kao što nam je rečeno u hadisu Ibn Mes’uda, r.a., gdje kaže: Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “Od predznaka Sudnjeg dana jeste da čovjek prođe pored mesdžida a ne klanja barem dva rekata namaza.” (Sahih Ibn Huzejme, 2/283-284)

U drugoj predaji se navodi: “ Da čovjek prođe kroz mesdžid a ne klanja u njemu. ”

Od Ibn Mes’uda, r.a., se isto tako prenosi, da je rekao: “Od predznaka Sudnjeg dana jeste da se mesdžidi uzmu samo za put i prolazak kroz njih.” (Medžme’a Ez-Zeva’id, 7/329)

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Od predznaka Sudnjeg dana jeste da se mesdžidi uzmu samo za prolaz kroz njih (tj kao putevi). ” (Mustedrek Hakim, 4/446)

Ovakvo nešto nije dozvoljeno, jer uzvišenost i hurmet mesdžida spada u uzvišenosti i hurmet Allahovih zakonitosti, što je znak imana i bogobojaznosti; kako nam kaže Uzvišeni Stvoritelj: Pa tko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca. ( El-Hadž, 32)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: Kada neko od vas uđe u mesdžid, neka ne sjeda dok ne klanja dva rekata namaza.” (Muslim, 5/225-226)

Od najvećih nesreća je to što mesdžidi postadoše predmetom eksukrzija, izleta i zadovoljstava nevjernika, nakon što su bili mjestom spominjanja i robovanja Uzvišenom Allahu. Ovo je primjetno u ovom našem vremenu, a naroćito u nekim islamskim zemljama i zemljama kojima vladaju nevjernici; nema snage niti moći bez Allahove pomoći.

40- Ogromnost mjeseca

Od Abdullaha b. Mes’uda, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Od predznaka blizine Sudnjeg dana spada ogromnost mjeseca.” (Medžme’a Ez-Zevaid, 3/146)

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Od predznaka Sudnjeg dana spada ogromnost mjeseca; u noći će se vidjeti mjesec i bit će rečeno: U dvije noći.”

Od Enesa b. Malika, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Od predznaka Sudnjeg dana spada ogromnost mjeseca; u noći će se vidjeti mjesec i bit će rečeno: U dvije noći.”

Tumačeći ova dva hadisa dolazimo do saznanja o ogromnosti mjeseca, prilikom njegova pojavljivanja; što nije obićno početkom mjeseca.

41. Veliko prisustvo laži i nesigurnost u potvrđivanju vijesti

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : ”Pred kraj ovoga svijeta će se pojaviti ljudi koji će vam govoriti o stvarima za koje niste čuli ni vi a ni vaši očevi; pa teško vama i teško njima.” (Muslim, 1/78)

U drugoj predaji stoji: “Pred kraj ovoga svijeta će se pojaviti varalice i lažljivci, koji će vam dolaziti sa pričama za koje niste čuli ni vi ni očevi vaši; pa teško vama i teško njima. Neće vas odvoditi na stranputicu a niti će vam nešto korisno donositi.”

Muslim prenosi od Amira b. Abde da je rekao: Rekao je Abdullah b. Mes’ud, r.a.,: “šejtan će se prikazivati u ljudskom obliku, koji će dolaziti ljudima i govoriti im raznorazne laži, koje će ih razjediniti, tako da će neko od njih reći: Čuo sam čovjeka kako govori to i to, čije mi je lice poznato, ali se ne sjećam njegova imena.” (Muslim, 1/79)

Abdullah b. Amr b. El-As, r.a., je rekao: “Na moru se nalaze zatvoreni i svezani šejtani, koje sveza Sulejman, a.s.. Bojim se da se ne oslobode i ne dođu ljudima učiti Kur’an.” (Muslim, 1/79-80)

Nevevi kaže : ”To znači: Učit će nešto što nije Kur’an, a vi ćete govoriti da je to Kur’an. To učenje će udaljiti obićan svijet, koji neće biti dovoljno oprezni.”

Danas smo svjedoci velikog broja garib hadisa, dok se ljudi ne ustručavaju prenositi raznih stavova i mnoštva laži, bez dodatne provjere ispravnosti i tačnosti govora. Ovo će biti rezultatom odvođenja ljudi na stranputicu i iskušenje. Poslanik, s.a.v.s., nas je upozorio o vjerovanju izjava takvih osoba. Hadiski učenjaci ove hadise uzimaju osnovom u potvrđivanju riječi osoba koja nam dolaze sa raznoraznim informacijama, pripisujući to Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., bez detaljne provjere prenosioca, kako bi se utvrdila ispravnost i istinitost govora.

Uzrok velikih ljudskih laži u ovom našem vremenu, biva uzrokom da ljudi nisu u stanju razlikovati vijesti koje im dolaze, tako da se više ne može razlikovati ono što je istinito od onoga što je neistinito.

42. Velika pojava lažnog i uskraćivanje istinskog svjedočenja

U hadisu Abdullaha b. Mes’uda, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : ”Pred Sudnji dan će se pojaviti … lažno svjedočenje i uskraćivanje istinskog svjedočenja.” (Musned Ahmed, 5/333)

U lažno svjedočenje spada namjerna laž u iznošenju bilo kakvog svjedočenja. Lažno svjedočenje, kao i uskraćivanje istinskog svjedočenja je uzrok poništavanje istine.

Uzvišeni Allah kaže: i ne uskratite svjedočenje ; ko ga uskrati, srce njegovo će biti grešno. (El-Bekara, 283)

Od Ebu Bekreta, r.a., se prenosi da je rekao: Bili smo kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima (to je ponovio tri puta)? Činjenje širka (nevjerstva) prema Uzvišenom Allahu, neposlušnost prema roditeljima i lažno svjedočenje – ili lažni govor -, bio je naslonjen pa je sjeo; nije prestajao to ponavljati sve dok nismo rekli (u sebi) da hoće prestati.” (Buharija, 5/261)

Imali dans ičega višeod lažnog i uskraćenog svjedočenja?!

Zbog svoje težine i opasnosti, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je ovu pojavu usporedio sa činjenjem širka i neposlušnosti prema roditeljima. Lažno svjedočenje je uzrok zuluma (nepravde), nasilja, zanemarivanja ljudskih prava u novčanim i imovinskim stvarima. Ta pojava je dokaz slabosti imana i neprisutnosti bojazni od Milostivoga.

43. Mnoštvo žena a manjkavost muškaraca

Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: Ispričat ću vam hadis kojeg vam niko poslije mene neće ispričati; čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “Od predznaka Sudnjeg dana je manjkavost znanja, pojava i prisutnost neznanja, pojava nemorala (bluda), povećan broj žena i manjkavost muškaraca, tako da će na jednog upravitelja doći i po pedeset žena.” (Buharija, 1/178)

Bi rečeno : Uzrok tome je zasigurno velika prisutnost nereda, koja će uzrokovati raznim ubistvima, u kojima če najviše stradati muškarci ; oni su borci, za razliku od žena.

Hafiz Ibn Hadžer kaže : ”Predhodno mišljenje uzimam s rezervom; jer se u hadisu Ebu Musa’a jasno kaže: “Mali broj ljudi a veliki broj žena.” (Muslim, 7/96)

Ovaj hadis nas upučuje na jasan i očit znak, a ne na bilo koji drugi razlog. Pred sami Sudnji dan Allah, dž.š., će učiniti da će se manje rađati muška djeca a mnogo više ženska. Veliki broj ženske populacije biva odgovarajućim uzrokom pojave neznanja i podizanja znanja.” (Fethul-bari, 1/179)

Rekao sam: Ništa ne sprečava da bude onako kako spominje Ibn Hadžer, a i zbog nekih drugih razloga koji će dovesti do smanjenja broja muškaraca a povećavanja broja žena; kao što su neredi koji prouzrokuju ratove. U muslimovoj predaji se navodi dokaz koji nas upučuje da smanjen broj ljudi a veliki broj žena biva uzrokom nestanka ljudi a ostajanje žena. Ono što, u većini slučajeva, uzrokuje smanjenju broja ljudi, jesu ratovi. U muslimovoj predaji se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao : ”Nestat će ljudi, a ostat će žene, tako da će na jednog upravitelja doći i po pedeset žena.” (Muslim, 16/221)

Ovdje se ne želi potencirati stvaran broj (pedeset), jer u hadisu Ebu Musa’a, r.a., se kaže: “Čovjek će vidjeti iza sebe kako ga slijedi četredeset žena koje sa naslađuju gledajući u njega.” (Muslim, 7/96) Znači broj se uzima metaforički, a Allah, dž.š., najbolje zna.

44. Veliki broj iznenadnih smrti

Od Enesa b. Malika, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao : ”Od predznaka Sudnjeg dana … pojava iznenadnih smrti.”

Ova pojava je danas uveliko prisutna, velikim brojem iznenadnih smrti. Vidimo zdrava čovjeka koji iznenada umre. Ovakvo stanje se danas, u našem modernom svijetu, naziva srčanim udarom. Razuman treba malo da se zamisli, kajući se i vračajući Uzvišenom Stvoritelju, prije nego što mu dođe iznenadna smrt.

Imam Buharija bi govorio:

“U slobodno vrijeme iskoristi blagodati Ruku’a

                                               možda ti smrt neočekivano dođe

Koliko si samo zdravih, bez bolesti vidio

                                               Kojeg duša iznenada napusti. ”

Ibn Hadžer kaže: “Najčudnija stvar je što se to (iznenadna smrt) desilo baš njemu – tj. Buhariji ili nekome od njegovih bližnjih. ”

45. Međusobno nepoznavanje

Od Huzejfe, r.a., se prenosi da je rekao: Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je upitan o Sudnjem danu?, pa je odgovorio: ”Znanje o tome je kod Moga Stvoritelja, o njegovom nastupanju nezna niko drugi sem Njega, ali ja ću vas obavijestiti o njegovim predznacima, i onome što će se dogoditi pred sam o njegovo nastupanje. Pred njegovo nastupanje će biti velikih nereda i anarhije.” Prisutni upitaše: O Allahov Poslaniče!, o neredu smo već upoznati, a šta je to anarhija? Poslanik, a.s., reče: “Na habešijskom jeziku: ubistvo, međusobno nepoznavanje, tako da skoro ni jedna osoba neće poznavati drugu.” (Musned Ahmed, 5/389)

Do međusobnog nepoznavanja i zapostavljanja će doći usljed velikih nereda, iskušenja i ubistava među ljudima, ovladavanju ljudi materijalizmom, kada svak bude radio samo radi sebe, ne osvrčući se na dobrobit drugih ljudi, niti na njihova prava. Sve to će biti uzrokom proširenosti bolne mržnje. Osobe će živjeti u domenu svojih mišljenja i svojih strasti. Neće postojati moralni upravitelji koji bi radili na ljudskom međusobnom upoznavanju. Neće biti imanskog bratstva koje bi ih sastavljalo na ljubavi prema Uzvišenom Allahu i pomaganju u dobročinstvu i čestitosti.

Taberani prenosi od Muhammeda b. Sevketa da je rekao: “Došao sam Nu’ajmu b. Ebi Hindu, koji mi pokaza nekoliko stranica, u kojima je pisalo: Od Ebu Ubejde b. El-Džerraha i Mu’az b. Džebela Omeru b. El-Hattabu: Selamun alejke … (spominjajući pismo, u kojem stoji:) Pričali smo o stvarima ovog ummeta pred sam kraj ovoga svijeta, kada će vidljivi prijatelji postati tajni neprijatelji … (potom spomenu odgovor Omera, r.a., njima, u kojem se kaže:) Vaše pisanje u kojem me upozoravate o stvarima ovog ummeta pred sam kraj ovoga svijeta, kada će vidljivi prijatelji postati tajni neprijatelji. Vi niste jedni od tih ljudi, a niti je to ovo vrijeme. U tom vremenu će se pojaviti želja i bojazan, želja će biti u smislu dobara njihova dunjaluka.”

46. Povrat arapske zemlje u oblik pašnjaka i rijeka

U predznake Sudnjeg dana spada i povrat arapske zemlje u oblik pašnjaka i rijeka; u hadisu Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se ne povrati arapska zemlja u oblik pašnjaka, rijeka.” (Muslim, 7/97)

U ovom hadisu imamo jasne dokaze da je arapska zemlja bila u obliku pašnjaka i rijeka, i da će se ona ponovo povratiti na isti oblik na kojem je bila, u obliku pašnjaka i rijeka.

Imam Nevevi kaže, tumačeći značenje povratka arapske zemlje u oblik pašnjaka i rijeka: “To znači – a Allah najbolje zna – arapi će ostaviti i udaljiti se od zemlje, tako da će ona ostati zapostavljena, neposijana i nenavodnjavanja. Sve to biva uzrokom manjkavosti ljudi, velikim brojem ratova, nagomilavanja nereda, blizinom Sudnjeg dana, pomanjkanja žudnje, nedovoljno vremena za ostvarivanje žudnji i zainteresovanosti za to.” (Nevevijevo tumačenje Muslima, 7/97)

Mišljenja sam da mišljenje koje zastipa Imam Nevevi, a Allah to najbolje zna, po pitanju tumačenja hadisa, nije meritorno. Arapska zemlja je neplodna i sišna, sa malim brojem rastinja. Većina voda se crpi iz bunareva ili nastaju spuštanjem kiše. Ako poljoprivrednici prestanu zaljevati svoje usjeve i obrađivati ih, posjedi će zasigurno izumrijeti i neće se moći povratiti u pašnjake i rijeke.

Vanjština hadisa nas upučuje da će arapski gradovi obilovati vodom, koja će teći u obliku rijeka, od koje će nastati mnogo rastinje, i pretvoriti se u pašnjake i šume.

Ovaj stav potvrđuje pojava velikog broja izvora, koji izvriše poput rijeka, od kojih izraste mnogo bilje. Bit će onako kako nas obavijesti iskreni Poslanik, s.a.v.s., kako nam to prenosi Mu’az b. Džebel, r.a., da je Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao u bici na Tebuku: ”Sutra ćete doći na izvor u Tebuku, kojem nećete uspjeti doći a već će se preobraziti u rijeku. Ko od vas dođe na tu rijeku, neka ne uzima ništa od vode dok ja ne dođem. ” Kada smo došli do te rijeke zatekli smo dvije osobe. Izvor je bio u obliku remena na obući koji se sužavao. Rekao je: Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je pitao: ”Jeste li išta uzimali od vode ?” Odgovorili su: da. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ih je iskritikovao i izgovorio im se onoliko koliko je Allah htio. Rekao je: Potom su sa izvora zahvaćali malo po malo vode, dok se nije sakupilo malo više vode. Rekao je: Allahov Poslanik, s.a.v.s., je u toj vodi oprao svoje ruke i lice, i vodu ponovo vratio u istu posudu. Izvor je protekao obilnom vodom, ili je rekao obilnom rijekom … dok se sve osobe nisu napile, a potom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Bojim se o Mu’azu, ako ti Allah podari dug život, da ćeš ovdje vidjeti ono što će napuniti srca. ” (Muslim, 15/40-41)

47. Izobilje kiše a manjak biljaka

            Prenosi se od Ebu Hurejre da je Resulullah savs rekao:Neće nastupiti Sudnji dan dok zemlju ne zahvati kiša pred kojom neće izdržati kuće od ilovače,nego će izdržati samo kuće od drveta.

            Prenosi se od Enesa r.a. da je Resulullah savs rekao:Neće nastupiti Kijametski dan dok ljude ne pogodi sveobuhvatna kiša od koje neće ništa iz zemlje niknuti.

            Ako je kiša uzrok rasta biljaka,Allahovo je da stvori (učini) ono što će onemogućiti ovaj uzrok zbog postojanja redoslijeda pokretanja uzroka jer je Allah taj koji stvara uzroke i prouzrokovano,ništa Ga ne čini nemoćnim.

            Prenosi se od Ebu Hurejre r.a.da je Resulullah savs rekao:Nije sušna godina da na vas ne padne kiša,nego je sušna godina da vam pada i pada a iz zemlje ništa ne nikne.

48. Povlačenje rijeke Eufrat sa brda zlata

            Prenosi se od Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao:Neće nastupiti Sudnji dan dok se Eufrat ne povuče  sa brda zlata, brda zbog kojeg će se ljudi međusobno ubijati, od stotine će biti ubijeno devedeset devet, svaki od njih će tada reći:»Da mi je da budem onaj koji će ostati živ.»

            Brdom zlata se ne misli na naftu ili crni petrol kao što to smatra Ebu Ubejje u svom komentaru na Ibn Kasimovo djelo En Nihaje, el fiten vel melahim, zbog slijedećeg:

            1.U tekstu hadisa stoji: brdo od zlata, a nafta u stvarnosti nije zlato, zna se da je zlato poznata ruda.

            2.Resulullah savs je obavijestio o vodi koja će se povući sa brda zlata, brda koje će ljudi vidjeti, a nafta se crpi mašinama iz duboke unutrašnjosti zemlje.

            3.Resulullah savs posebno ističe Eufrat od drugih mora i rijeka, a nafta se dobija iz mnogobrojnih mora i dijelova zemlje.

            4.Resulullah savs je obavijestio o sukobu oko ovog blaga.Nije se desilo da su se ljudi sukobili prilikom pronalaska nafte u Eufratu ili drugdje.U drugim rivajetima čak se zabranjuje onom ko prisustvuje ovom blagu da od njega uzme bilo šta, a prenosi se tako od Ebu Ka’ba: Ljudi će se razilaziti u sticanju (traženju) dunjaluka.Čuo sam Resululllaha savs da je rekao: Još malo pa će se Eufrat povući sa brda zlata  , ko bude tome prisutan neka od njega ne uzme ništa.

            Onaj ko smatra da se ovim hadisom misli na naftu obavezuje ga mišljenje da je zabranjeno uzeti bilo šta od nafte, a to niko ne kaže.

            Hafiz Ibn Hadžer smatra smutnju i međusobno ubijanje razlogom zabrane uzimanja bilo čega od tog brda.

49. Razgovor zvijeri i predmeta sa čovjekom

            Od predznaka Sudnjeg dana je i razgovor zvijeri sa čovjekom, razgovor predmeta sa čovjekom.Obavijestiće čovjeka o onome što se desilo u njegovom odsustvu. Progovoriće pojedini dijelovi čovjeka. Tako će butine obavijestiti čovjeka o djelima njegove porodice u toku njegovog odsustvovanja.

            U hadisu Ebu Hurejre stoji : Napao je vuk stado i uzeo jednu ovcu. Čoban ga je slijedio i otrgnuo ovcu od njega. Potom se vuk popeo na obližnje brdašce, sjeo na stražnje šape pa rekao: -Otrgnuo si mi nafaku kojom me Allah opskrbio. Čovjek reče:-Tako mi Allaha, nisam vidio vuka da govori do danas.

            Čudniji od toga je dolazak čovjeka u palmovik između dva izgorjela kamenjara,koji vas je precizno obavijestio o onom što je bilo i što će biti poslije vas – a čovjek je bio jedan od židova-, čovjek sav u čudu ode Poslaniku, kaza mu šta se dogodilo, a Poslanik mu povjerova i reče: Doista je to predznak Sudnjeg dana. Još malo pa čovjek neće izaći i vratiti se kući a da mu papuče i bič ne kažu šta je njegova porodica radila u njegovom odsustvu.

            U Ahmedovoj predaji od Ebu Seida El Hudrija r.a. se spominje priča do riječi Resulullaha savs: Istinu je rekao, tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, neće nastupiti Sudnji dan dok zvijeri ne propričaju sa ljudima, dok krajevi biča i kaiši papuča i butine ne kažu čovjeku šta je radila njegova porodica.

50. Priželjkivanje smrti zbog žestine nesreće (iskušenja)

            Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Resulullah savs rekao: Neće nastupiti Sudnji dan dok čovjek ne prođe pored kabura čovjeka govoreći: Kamo sreće da sam ja na njegovom mjestu.

            Od njega se prenosi da je Resulullah savs rekao: Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, neće otići  (nestati) dunjaluk sve dok čovjek prolazeći pored kabura ne zadrži se dugo pred tim kaburom i ne kaže: Kamo sreće da sam ja na mjestu stanovnika ovog kabura.A neće biti dužan. Samo će biti nesretan (i iskušan).

            Priželjkivanje smrti će doći sa mnoštvom smutnje, promjenom cjelokupnog stanja (hala),izmjenom šerijata.Ovo i ako se nije desilo, bez sumnje će se desiti.

Preuzeto sa Islam.ba