Pređite iz zone komfora u zonu kamfora

Zona kamfora

     Da, dobro ste pročitali.Kamfor, a ne komfor.

Znate li da kamfor zaista postoji, nije on prazna priča iz različitih mitologija.To je hemijska struktura osebujne svježine i  ljekovitosti. Pripada ketonima koji uvijek sladunjavo mirišu.

Doživeće ga oni koji pređu iz Zone komfora u novu dimenziju.

Ima jedna priča o porodici u kojoj je stalno sve mirisalo, i ono što inače ne miriše ili ima neprijatan miris, krilo se. I tako godinama, sve dok jednog dana jedna od kćerki nije posjetila bolnicu. Prijateljica joj je ležala na krevetu,a u sobi se osjetio koban smrad ustajale krvi, mokraće i znoja. Počela je da se valovito tetura. Odjednom,i ona je ležala u bolnici. Nisu znali uzrok njene nesvjestice. Nakon oporavka zahtijevala je da je puste kući iako su oni željeli uraditi analize. Znala je šta joj je i ispunili su joj želju. Nakon otpusta prvo je otišla do radnje i punih kesa sa nepoznatim sadržajem uputila se kući.

Dalji tok priče ispričajte sami jer dovoljno ste već u zoni komfora da vam stalno neko mora završavati priču. Sada, krenite sa odlukom da ste spremni na novu dimenziju, veći nivo od postojećeg. Da, kamfor, ružičaste vrpce purpura, valovi indigo talasa i moć morskog isceljenja. To je konačno odredište,u poređenju sa komforom ili Dolce vita konceptom. Tu je sve tako ušuškano i poznato-deja vu.

Ne možemo kriti neprijatnosti,isto tako ne možemo živjeti samo u prijatnostima.To je začudo dosadno. Da bi nešto zamirisalo ono prethodno mora biti neutralnog ili neprijatnog mirisa.

Ne znači da ćemo biti kao izvjesni egzibicionisti ili konceptualni umjetnici koji izazivaju. Onaj Koji je Mudri,Koji pravdu dijeli je već odredio ono što mi možemo i trebamo.Zato,nije prirodno bježati od neprijatnosti. Nema epiduralne anestezije ili eutanazije koja će nas zaštititi od bola. Jer bol nije samo fizička, bol je prije svega senzorna,a  mi imamo, kao u bajci sa patuljcima, sedam čula. Bol je i mentalna, ali i emocionalna.

Zato kažemo: “Boli me glava” (physicus), ali i “boli me duša” (spiritualis). “Bole me činjenice” (mentus).

Ne kažemo: “Boli me prerada informacija” (senzorius). A zapravo sve počinje tu-boli me kad vidim maglovito sarajevsko nebo, čujem krike gladnih,ne dodirujemo se kao nekad,boli me ukus brze hrane, loš prijem svog tijela, želja za horizontalom, strah od visina (poleta i uspjeha), boli me kad se svi pretvaramo da je sve čisto i mirisno a tako nije, i to je sasvim u redu.

Izlaskom iz zone komfora, kažu,ulazite u zonu pročišćenja. To je zapravo nagrada za Istinu, priznavanje iste i život po njoj. Lagati sebe i druge da smo senzorno,fizički,mentalno i emocionalno bez boli pripada porodici velikih laži. A lažno djelovanje vodi bolesnom i umornom bitstvovanju.

Šta nakon Čistilišta?

Jel tad nastupa Zona kamfora?

Kasće ti se samo:

 “Čestiti će iz pehara piti kamforom začinjeno piće sa izvora iz kojeg će samo Allahovi štićenici piti, i koji će kuda hoće bez muke hoditi.” (El-Insan, 5–6)

Piše: Aganović Enisa

Odlomak iz knjige “Dva mora”

 Akos.ba