Pravopis bosanskog jezika: Trinaesta lekcija – rastavljanje riječi na kraju retka

21 RASTAVLJANJE RIJEČI NA KRAJU RETKA

157. Ukoliko se cijela riječ ne može ispisati, odnosno otisnuti u retku u kojem je započeta, rastavlja se u dva dijela: dio riječi prenosi se usljedeći redak, a na kraju retka uz posljednje slovo stavlja se crtica. Onaoznačava da drugi dio riječi, koji se prenosi u sljedeći redak, treba čitatikao cjelinu s prvim dijelom, koji je ispred crtice.
158. Rastavljanje riječi na kraju retka uglavnom je slobodno. Iakose, u načelu, rastavljanje riječi u dva dijela ne mora podudariti s granicomizmedu slogova, ne valja:
159. a) rastavljati jednosložne riječi (s-ok, tv-oj, hr-ast, str-ast);
160. b) u novi redak prenositi jedan samoglasnik (čita-o) ili suglasnik (staros-t), kao ni sam suglasnički skup (staro-st).

Ispravno je: či-tao, sta-rost;

1. c) rastavljati dvoznake kojima se obilježava jedan glas: lj, nj, dž (volj-ja, iman-je, Sand-žak).

Ispravno je: vo-lja, ima-nje, San-džak;

1. d) riječi pisane stranim pismom (izvorno) rastavljati prema pismu: Wars-zawa, Munc-hen, Was-hington, Ne-wtonov. Izvorno pisane riječi na dva dijela rastavljaju se prema izgovoru: War-szawa, Mun-chen, Wa-shington, New-tonov Newt-onov;
2. e) rastavljati riječi s udvojenim suglasnicima tako da oba suglasnika pripadnu jednome dijelu: su-nnet, sunn-et, teje-mmum, tejemm-um. Ovakve riječi rastavljaju se tako da prvi od udvojenih suglasnika pripadne prethodnom, a drugi sljedećem dijelu: pod-dijalekt, sun-net, tejem-mum.

Imena kao što su Boccaccio, Schiller i sl., u kojima je izvoro -cc-, -ll- i dr. rastavljaju se takoder tako da jednome dijelu pripadne jedan, a drugome drugi suglasnik: Boc-caccio,
Schil-ler, a ne Bo-ccaccio, Schill-er.

158. Ako se sastavni dijelovi složenice lahko raspoznaju, ona se rastavlja prema tim dijelovima: pod-dijalekt, Pod-hrastovi, nad-igrati, na-odmet, iš-čeznuti, ders-hana, protiv-udar, ne-sretan, pot-predsjednik, pre-gaziti, van-jezički, van-nastavni.

Složenice i polusloženice mogu se rastavljati i kao nesložene riječi; vanje-zički, vanjezič-ki; Kur-ban-bajram, Kurban-baj-ram.

159. Ako su sastavni dijelovi složenice neraspoznatljivi, ona se rastavlja kao nesložena riječ. Takve riječi poželjno je rastavljati na slogove u knjigama, ispravama i općenito u tekstovima koji treba da udovolje zahtjevima lijepoga izgleda i dr.

Neslogotvori fonemi po pravilu se okupljaju oko slogotvornoga fonema iza sebe: u-ze-ti, ra-zum; ovo vrijedi i za dvosložno ije nastalo od jata (rastavlja se: i-je): ra-zu-mi-je-va-nje,
si-je-va. U riječima stranoga porijekla kao što su injekcija, injunktiv imamo glasove n i j, a ne glas nj; zato se oni na kraju retka razdvajaju: in-jekcija. in-junktiv.

160. Pri rastavljanju riječi treba izbjegavati prenošenje u naredni red suglasničkih grupa koje se, inače, ne javljaju na početku bilo koje riječi u našem jeziku, npr.: bo-rba, bo-mba, bra-tski, bra-tsvo, ma-jka, tramvaj. Stoga uz prvi dio rastavljene riječi dolazi fonem koji onemogućava ulančavanje suglasničkih fonema na početku riječi ili sloga, a uz drugi dio fonem koji to omogućava: od-slušati, brat-ski, iz-mlatiti. Izuzetak su riječi bici-kl. šmir-gl, masa-kr i sl., u kojima su sonanti l i r u samoglasničkoj ulozi, tj. slogotvorni (l, r). Tako i: nju-tn i dr.
161. Ako polusloženicu treba rastaviti na mjestu gdje se nalazi crtica, tj. tako da prva jedinica dođe na kraj retka, a druga na početak sljedećeg, na kraju retka stavlja se crtica koja označava da se drugi dio riječi prenosi u sljedeći redak, a ispred drugoga dijela riječi stavlja se crtica koja predstavlja spojnicu:

Husrev­-
-beg

Kulen-­
– Vakuf

Kurban-
-bajram

gore­-
-dolje

162. Kompjuterski program za pravopisnu provjeru teksta na bosanskome jeziku još nije izrađen. Zbog ograničenja u korišćenju moguć­nosti kompjutera česti su tekstovi u kojima riječi nisu rastavljene po pravilima pravopisa bosanskoga jezika. Korisnici kompjutera treba da teže tome da u tekstu ostavljaju što manje pravopisnih grešaka.

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza